Bruxelles i Berlin su godinama propovijedali da su vjetar i sunce jedini put prema "zelenoj" budućnosti. Njemačka je ugasila posljednje nuklearne reaktore u travnju 2023., a Europska komisija je nuklearnu energiju tretirala kao nepoželjnog rođaka – ili ju čak aktivno gurala na marginu.

Danas, 10. ožujka 2026., na summitu IAEA u Parizu, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otvoreno je priznala:

"Smanjenje udjela nuklearne energije bila je greška. I vjerujem da je to bila strateška greška za Europu – okrenuti leđa pouzdanom, pristupačnom i niskougljičnom izvoru energije."

To nije tek retorički zaokret. Von der Leyen je najavila novu europsku strategiju za male modularne reaktore (SMR) koji bi trebali biti operativni početkom 2030-ih, uz 200 milijuna eura jamstva iz EU fondova za privatna ulaganja u nuklearne tehnologije.

"Vidimo globalni preporod nuklearne energije. I Europa želi biti dio toga", poručila je.

Od “Fukushima je prekretnica” do "bila je greška"

Samo petnaest godina ranije, ista Ursula von der Leyen – tada njemačka ministrica rada u vladi Angele Merkel – hvalila je njemački Ausstieg (odustajanje od nuklearne energije). U intervjuu iz 2011. rekla je: "Fukushima je prekretnica… Moramo se oprostiti od starih navika, koliko god to bilo teško."

Taj isti stav dominirao je europskom politikom desetljećima. Green Deal, RepowerEU i milijarde eura subvencija išli su gotovo isključivo u obnovljive izvore. Udio nuklearne energije je u EU pao s oko trećine električne energije 1990. na samo 15 % danas.

Dok je Francuska zadržala 70 % nuklearne proizvodnje i jednu od najnižih cijena struje u Europi, Njemačka i Bruxelles su slavili "Energiewende" kao uzor. Rezultat? Katastrofa.

Njemački eksperiment: ugašene nuklearke, više ugljičnog dioksida, više cijene, manje industrije

Njemačka je 2011.–2023. ugasila 17 reaktora i izgubila 800 TWh nultih emisija – gotovo dvije godine potrošnje struje. Posljedice su brutalne:

- dodatnih 730 milijuna tona ugljičnog dioksida (više nego što Njemačka emitira u cijeloj 2024. godini).

Da su reaktori ostali, 2024. bi 94 % električne energije bilo bez emisija. Umjesto toga – više ugljena (24 %) i plina (17 %). Cijene električne energije za kućanstva u Njemačkoj su među najvišima u Europi; industrija se seli u SAD i Aziju. Procjena troškova: 57 milijardi eura ili 1.390 eura po kućanstvu, plus 19.200 prijevremenih smrti zbog zagađenja.

Dok su udjeli vjetroelektrana i solarnih panela rasli, sustav je postao nestabilan. Njemačka danas uvozi struju iz francuskih nuklearki kad vjetar stane.

Zašto je nuklearna energija superiorna – a dužnosnici su to ignorirali

Podaci su neumoljivi:

- kapacitetni faktor: Nuklearne elektrane rade na 83–90 % kapaciteta cijele godine. Vjetar u EU prosječno 25–35 %, sunce 10–20 %. Jedan nuklearni reaktor proizvede jednako struje kao stotine vjetroturbina ili solarnih polja – i to 24/7.

- bazna energija: Nuklearna energija je jedini niskougljični izvor koji može pokrivati bazno opterećenje bez skupih baterija ili plinskih rezervi. Obnovljivi izvori su intermitentni – bez vjetra ili sunca treba plin ili ugljen

- emisije: Životni ciklus nuklearne energije 10–20 g CO₂/kWh – isti kao vjetar i sunce, ali bez potrebe za milijunima tona litija i rijetkih metala za baterije

- površina: Nuklearna elektrana od 1 GW zauzima nekoliko hektara. Solarni park iste snage treba tisuće hektara.

- cijena: LCOE nuklearne energije 50–60 €/MWh. Solarni paneli na papiru 34 €/MWh, ali sustavni troškovi (backup, mreža, skladištenje) čine obnovljive skupljima na razini cijelog sustava.

Von der Leyen sama je u govoru 2025. priznala da nuklearna energija "snižava cijene".

Europski dužnosnici su to zanemarivali iz ideoloških razloga. Zeleni lobiji, strah od Fukušime i mantra "samo sunce i vjetar" prevladali su znanost i ekonomiju. Dok je Francuska uživala u jeftinoj i čistoj struji, Bruxelles je trošio stotine milijardi na subvencije za intermitentne izvore koji su doveli do strukturno visokih cijena električne energije u EU.

Vrijeme je za realizam

Von der Leyen sada govori ono što su stručnjaci i liberalni ekonomisti govorili godinama: Europa treba kombinaciju – obnovljive izvore gdje su učinkoviti i nuklearnu energiju kao pouzdanu bazu.

Globalni preporod nuklearne energije (SAD, Kina, Indija, Francuska) više se ne može ignorirati. Njemački eksperiment je propao. Vrijeme je da Europa prizna grešku i krene naprijed – na velika vrata. Jer jeftina, pouzdana i niskougljična energija nije ideologija. To je preduvjet za industriju, konkurentnost i blagostanje.