Piše: Mario Nakić
Photo: SDP.hr
27.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
Photo: SDP.hr
27.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Davor Bernardić, šef SDP-a, danas je skupa sa svojim ekonomskim stručnjacima i bivšim ministrima Brankom Grčićem i Borisom Lalovcem predstavio svoj prijedlog za ono što je nazvao "rast plaća".
SDP-ovci imaju plan kako bi od početka sljedeće godine svima narasle plaće za otprilike 1.000 kuna. A to bi učinili u dva poteza: povećanjem minimalca na 4.000 kuna i neoporezivog dohotka na 5.000 kuna.
U pravu su, to bi automatski dovelo do rasta plaća svima za otprilike 1.000 kuna, odnosno svima onima koji bi nakon ovih poteza zadržali posao. Ali, ima jedna mala caka koju nisu spomenuli.
Naime, nagli porast minimalca na 4.000 kuna doveo bi do lančane reakcije rasta plaća svima jer u većim sustavima gdje netko, zbog produktivnosti i prirode posla, zarađuje npr. 3.500 kuna, a netko drugi 6.000 kuna, sada bi zbog povećanja plaće prvome na minimalno 4.000 kuna automatski morala biti viša plaća i onome drugome na otprilike sedam. I tako svima.
Do čega bi to dovelo? Prvo do inflacije. Sve bi usluge poskupjele za 25 do 30 posto. Budući da bi mirovine i sva socijalna davanja odjednom postali nedovoljni zbog rasta cijena, država bi morala i sva svoja izdavanja povećati za otprilike isti postotak. To bi dovelo do povećanog emitiranja novca što znači drastičan pad vrijednosti kune. Povećalo bi se i javno zaduživanje, a povećano emitiranje novca bi proizvelo povećanu inflaciju koju bi bilo teško onda zaustaviti.
Drugim riječima, taj rast plaće bio bi samo nominalan, u kunama, ali budući da bi kuna izgubila vrijednost, do realnog rasta plaće ne bi došlo. Štoviše, realna vrijednost plaće bila bi još niža nego prije ovih mjera.
SDP-ov prijedlog, dakle, nije ništa drugo nego jeftini populizam na razini Živog zida. Vjerujem da bi čak i Ivan Pernar mogao izaći s boljim i pametnijim prijedlogom od ovoga.
Branko Grčić i Boris Lalovac sudjelovali su u vladi Zorana Milanovića koja je, barem što se ekonomske politike tiče, uz vladu Jadranke Kosor bila jedna od najgorih vlada u novijoj hrvatskoj povijesti. Podsjetimo se samo na 200.000 radnih mjesta u privatnom sektoru koja su nestala bestragom tijekom njihovih mudrolija. I sad se oni pojavljuju kao nekakvi "spasitelji"? Molim vas...
Svatko normalan želi da u Hrvatskoj dođe do rasta plaća jer nizak životni standard je glavni razlog zašto ljudi napuštaju zemlju, ali do tog rasta ne može doći odjednom i to ovakvim populističkim mjerama. Jedini način da se taj cilj ostvari jest smanjivanje nameta na rad, olakšavanje zapošljavanja, osnivanja poduzeća i trgovanja. I onda se, u takvim uvjetima slobodnijeg tržišta, treba raditi na privlačenju stranih ulaganja protiv kojih predsjednik SDP-a Davor Bernardić cijelo vrijeme priča kao da ne razumije da su strane privatne investicije preduvjet razvoja svake zemlje, pa tako i Hrvatske.
Ova vlada Andreja Plenkovića tek je dirnula u reforme koje se trebaju napraviti i još uvijek oklijeva da učini sve što je potrebno, vjerojatno zato što bi prave reforme naštetile njihovim stranačkim drugovima kojima ovakav status quo odgovara. Međutim, puno je gore saznanje da niti oporba ne nudi ništa bolje, već naprotiv, oporbena rješenja nalik su najgoroj noćnoj mori onih koji razumiju osnove ekonomije ili vlažnim snovima onih koji još uvijek u Bolivarskoj revoluciji vide nešto pozitivno.