Počelo je s jednom liječnicom na nedavnom prosvjedu koja se požalila da spremačice u Hrvatskoj previše zarađuju, a sada je već eskaliralo. Novinari su nanjušili novu krv i novi razlog da pozivaju Plenkovića da uradi nešto.

Zvuči nevjerojatno, ali oni su stvarno zavidni na spremačice i frizerke. Pogledajte samo ovaj naslov Glasa Istre: "Uređivanje bikini zone, skidanje dlačica i čišćenje apartmana za ovu je državu važnije od operacije na srcu. Plenković tome mora stati na kraj".

Tekst potpisuje Robert Frank, glavni urednik Glasa Istre, koji ističe:

"Samo po sebi nameće se pitanje je li sve u redu s društvom i državom u kojima plaće keramičara bez problema dosežu i 3.000 eura neto. Istodobno cijena umjetnih obrva, u tom istom društvu i toj istoj državi, nije manja od 250 eura, trajni lak na noktima, čiji je vijek trajanja do tri tjedna, dođe i do 30 eura, dok se depilacija u trajanju od 45 minuta, u istom tom društvu i istoj toj državi, plaća 25 eura, muško šišanje vrijedi oko 13 eura za kvarat ure posla, a pramenovi duge kose sa šišanjem i feniranjem oko 100 eura".

Frank još dodaje i kako je zanimanje kozmetičara postalo "jako popularno", a ono "baš i ne iziskuje previše znanja".

Pa kad je tako lako i kad zarađuju tako puno, dragi Roberte, zašto ne otvoriš kozmetički salon?

To pitam ozbiljno. Nakon tog pitanja svaka daljnja rasprava trebala bi biti završena.

Frank je zaglibio u nekom bivšem sistemu u kojem su cijene usluga diktirali politički komesari i namještenici po nalogu predsjednika partije (u ovom slučaju to bi trebao biti onaj Plenković kojeg poziva u naslovu). Ali ne živimo više u socijalizmu, ne može Plenković odrediti cijenu šišanja.

Kakve to veze ima s državom? Apsolutno nikakve. Frank je u pravu, međutim, kad kaže da je riječ o izopačenom sustavu vrijednosti. Upravo on je predstavnik tog izopačenog sustava vrijednosti kad dijeli zanimanja na ona koja su "potrebnija" i ona koja nam, po njemu, nisu potrebna.

To je ne samo sebično (pitajte ga za njegovo zanimanje i kladim se da ga smatra iznimno potrebnim), već i totalno subjektivno. Jer usluge koje njemu trebaju meni možda nisu potrebne i obratno. Ali čim netko može svoje usluge prodavati po cijenama koje Frank smatra visokim, znači da njegove ili njene usluge očito JESU potrebne većem broju ljudi. Jer da nisu, cijena bi bila niža ili bi se obrt ili tvrtka morala ugasiti.

Vidite, koliko je nečija usluga potrebna, o tome odlučuje tržište. A tržište, to smo mi svi. Tržišna ekonomija je 100% demokratski proces u kojem građani glasaju svojim novčanikom. Franku to očito ide jako na živce, on bi da HDZ određuje koliko treba vrijediti šišanje. Frank, to je već poznato, voli HDZ (ili barem njegovog čelnika - vjerujem da čovjek za to ima puno razloga). Međutim, takav sustav smo već imali i nije baš funkcioniralo. Ne funkcionira nigdje, ne samo kod nas.

Dalje, Frank se žali da obrtnici na koje se namjerio (a to su frizerke, čistačice, keramičari) - ne plaćaju porez. Ne znam otkud mu to. Ako ima saznanja o tome, trebao bi obavijestiti gospodarsku inspekciju ili policiju. Dosta ljudi poput njega voli tako načelno rantati i kukati kako "ovi i oni" ne plaćaju porez, ali nitko od njih, pa ni sam Frank, ne zna navesti niti jedan poslovni subjekt. Možda zato što ih nema?

Država je donijela već zakon "protiv rada na crno" i očito nije pomogao. Ne jedan, donijela je već tri zakona protiv rada na crno. I kako to ide, Roberte? Ne funkcionira, ha? Što ćemo sada?

Ne sumnjam da će Plenković donijeti još dva nova zakona s tom svrhom. Neće pomoći. Rad na crno i izbjegavanje plaćanja poreza mogu se suzbiti samo smanjenjem poreza, nikako drukčije. Naravno, ni novinari ni Plenković neće to naučiti pa će ponavljati ista kukanja poput ovoga Frankovog i iste greške iz godine u godinu. To je baš slatko.