Zašto naši političari podcjenjuju domaće proizvođače?

Most se pred ove europske izbore odlučio na potpuno populističku kampanju računajući na glasove birača Živog zida. U tom stilu, idu na sigurno pa udaraju ono što svaki populist prvo udari - uvoz.

Šutanje uvoza vam je kao da šutate konja na samrti, koji već leži i nema šanse da se podigne. Doslovno tako, budući da je hrvatski uvoz po stanovniku minijaturan u odnosu na bilo koju drugu članicu Europske unije.

Ali meni je u toj priči u oči upalo nešto drugo. Miro Bulj tvrdi da domaći pršut ne može dobiti svoju šansu zbog strane konkurencije. Zašto? Je li domaćem pršutu zabranjen ulazak na hrvatsko tržište ili bilo koje tržište unutar Unije? Naravno da nije, ima jednake šanse kao i drugi. Ali Bulj pretpostavlja da hrvatski pršut nema iste šanse. Zašto?

Protekcionisti nemaju povjerenja u svoje sunarodnjake, poduzetnike koji marljivo rade. Protekcionisti smatraju domaće poduzetnike nesposobnima u odnosu na sve druge, misle da je proizvođač pršuta iz neke druge zemlje intelektualno, kreativno i fizički superioran u odnosu na hrvatskog pa zato traže od države da posebno zaštiti domaćeg poduzetnika "s posebnim potrebama" od te superiorne strane konkurencije.

Nadalje, protekcionisti smatraju da su domaći proizvodi smeće, da su loši i inferiorni u odnosu na stranu konkurenciju pa ih čak ni Hrvati neće kupovati ako su granice otvorene za uvoz. Protekcionisti podcjenjuju sposobnosti domaćih poduzetnika i kvalitetu domaćih proizvoda, tretiraju ih kao svojevrsne invalide i traže za njih posebni tretman države kako bi uopće mogli opstati.

S druge strane, danas su mediji oduševljeno dočekali vijest iz EU parlamenta koji je izglasao da isti proizvod mora imati potpuno iste sastojke na području cijele EU. Riječ je o onoj poznatoj "borbi za Nutellu" koju su pokrenule istočnoeuropske članice EU, a SDP-ova europarlamentarka Biljana Borzan si je prisvojila inicijativu da bi prikupila neke političke poene. Njen video, u kojem likuje nakon glasanja (kao da je uopće i moglo proći drugačije), proširio se među Hrvatima po Facebooku poput munje.

Neću sad ulaziti u glupost ove regulacije koja u praksi vjerojatno neće donijeti nikakve bitne promjene osim eventualno više cijene nekih proizvoda, ali moram primijetiti veliko oduševljenje Hrvata zbog Nutelle.

Nutella je proizvod iz uvoza i poznata marka. Naš narod općenito pljuje uvoz na sva usta i općepoznata je stvar da je roba iz uvoza "smeće". A budući da je utvrđeno kako je Nutella koja se prodaje u zapadnim zemljama "kvalitetnija" od one koja se prodaje u Hrvatskoj, to je samo potvrda ono što većina u Hrvatskoj cijelo vrijeme govori. Pa bi čovjek pretpostavio da će Hrvati odjebati Nutellu i umjesto nje izabrati neki drugi mliječni namaz s lješnjakom i čokoladom (a ima ih dosta - i domaćih i stranih).

Iznenađenje: Hrvati baš žele Nutellu. Hrvati tvrde da je uvozna roba smeće, Hrvati znaju da je Nutella u Hrvatskoj lošije kvalitete od one u Njemačkoj, ali Hrvati svejedno ne žele kupovati ništa drugo i trošiti svoj novac na neku konkurenciju. Oni su baš zapeli za tu uvoznu Nutellu.

Proizvođač je pokazao koliko nas cijeni već samim time što nam uvaljuje proizvod s jeftinijim sastojcima po višoj cijeni. Kupci na tržištu imaju najveću moć - oni biraju koji će proizvodi opstati, a koji neće. Ne može se reći da nisu informirani - već godinama svi dobro znamo za različiti okus i sastojke Nutelle. I imamo izbor - puno konkurencije. Ali svejedno, kupci neće iskoristiti svoju moć da izaberu neki drugi proizvod, već žele baš tu Nutellu i žele baš na nju potrošiti svoj novac.

Biljana Borzan je u ovom slučaju pokazala da ni ona nema povjerenja prema domaćim proizvođačima jer se bori za Nutellu i druge strane proizvode iako za većinu njih postoji domaća konkurencija koja često nije nimalo manje kvalitetna od strane. Za nju domaći proizvođači uopće ne postoje. Ako Nutella nije dobra, onda treba prisiliti proizvođača Nutelle da poboljša svoj proizvod umjesto da dozvoli konkurentskim proizvodima iz Hrvatske da preuzmu to tržište. Borzan pomaže stranom uvozu da bude kvalitetniji pa da mu domaći proizvođači mogu još teže konkurirati.

Znate što je najtragičnije u ovoj priči? Narod im aplaudira i divi im se. I Bulju i Borzanici. Oboje podcjenjuju domaću proizvodnju i na neki način pomažu uvozu da još bolje učvrsti svoju poziciju na hrvatskom tržištu, a narod je oduševljen i u njima vidi heroje. Eto, to vam je Hrvatska.