Piše: Mario Nakić
7.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
7.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Blago nama što imamo tako vrijedne europarlamentarce! Da nema Biljane Borzan, ne bismo ni znali da kupujemo lošu robu i još k tome skuplju nego na zapadu. Kako to, svi se pitaju. Je li to neka zavjera globalista protiv našeg napaćenog naroda?
Naravno da nije riječ ni o kakvoj zavjeri. Kolega Branimir je već stručno objasnio zašto se to događa i kako to možemo riješiti. No, ja bih se osvrnuo na ovaj problem iz jednog praktičnog aspekta.
Cijena proizvoda na nekom uvoznom tržištu ovisi o uvoznoj i poreznoj politici te zemlje te o količini i kupovnoj moći potencijalnih kupaca. Budući da je naše tržište sve manje (mortalitet veći od nataliteta + ljudi masovno odlaze van), imamo jedan od najvećih PDV-a u Europi, imamo visoko opterećenje na plaću pa samim time i manju kupovnu moć - dakle, kod nas su se baš svi preduvjeti stvorili da proizvod bude skuplji nego na zapadu Europe.
Što će proizvođač napraviti? To vam je kao da neki proizvod na tržištu treba biti, recimo, 100 kn. Ali tržište je manje i porezi su veći od normale. Znači, trebao bi podići cijenu na 130 kn. Ali onda ljudi neće kupovati zbog slabe kupovne moći. Onda će napraviti kompromis pa odrediti cijenu od 115 kn, ali ne može proizvođač biti u minusu pa će zato na tom tržištu smanjiti kvalitetu proizvoda, odnosno imat će manje bogatih sastojaka.
Iz toga zaključujemo...Ovo se neće svidjeti svima i vjerojatno će biti jako ljuti, ali to vam netko treba reći - za proizvode lošije kvalitete krivi su iseljenici koji su uvelike utjecali na veličinu hrvatskog tržišta. Krivi su ljudi koji su otišli jesti kvalitetniju Nutellu i prati odjeću kvalitetnijim praškom u Njemačku, Irsku i druge zemlje.
Ili ipak ne? Jer nisu oni otišli tamo zbog bolje Nutelle niti zbog boljeg praška za rublje. Otišli su zbog posla i bolje perspektive, a na to ih je natjerala hrvatska politika. Politika koja je dobro znala što radi i kamo idemo, ali je ipak činila sve za svoje fotelje. Na primjer, bivši premijer Zoran Milanović kad je rekao da će braniti naš način života. Pravi našizam. Čovjek je rekao iskreno: to malo više košta, ali ne damo se!
Da, dame i gospodo. To košta. Ne košta to samo za 30% razlike u cijeni između mnogih proizvoda u Njemačkoj i Hrvatskoj, ne košta to ni samo u kvaliteti stranih proizvoda koja je ovdje srozana. To košta u visini radničkih primanja, cijenama struje, autoceste i mnogih drugih državnih nameta i taksi. Naš način života je očito preskup.
Preskupo nas košta i aktualni ministar državne imovine Goran Marić koji kaže: "Iako Podravka nije na popisu strateških i posebnih trgovačkih društava, riječ je o strateški važnoj tvrtki iznimno bitnoj za razvoj ne samo Podravke, nego i ukupnog hrvatskog poljoprivrednog potencijala. Ne bih htio da Podravka ikome bude bankomat za poboljšanje cash flowa". Državne dionice Podravke ostaju državi!
Upravo ta Podravka proizvodi Lino ladu koja je trebala biti konkurencija Nutelli. Što da vam kažem, državna tvrtka je toliko loša da nije u stanju proizvesti konkurentan proizvod stranom proizvodu koji je skuplji i još srozane kvalitete! Cijeli svijet nam se sprda, ali država kod nas mora proizvoditi juhu, vegetu i čokoladne namaze, pa kud puklo! Bolje i to nego da netko Podravku koristi za "cash flow"...Je li?
Dakle, šalio sam se malo u naslovu. Jasno je da nisu krivi ljudi koji traže sreću u civiliziranom svijetu. Znamo tko su glavni krivci, ali moramo pogledati i sebe u ogledalo pa se upitati jesmo li napravili sve što je u našoj moći da ih u tome spriječimo.