Preko nedavnih naputaka kako se ispravno "družiti s necijepljenim prijateljima" – jer smo došli očito do točke u kojoj nam i to netko treba određivati – pa do najnovijih vijesti o širenju virusa ispuštanjem vjetrova, postaje sve teže poimati kako je moguće da i dalje postoji toliki broj ljudi koji štuju korona-mjere. No situacija, kao što svi znamo, bolno prelazi granice lakrdije jednom kada se besmislice počnu pretvarati u namete, a nameti množiti – kao što se naočigled aktivno odvija.
Iznimnu tragikomediju, poput ostatka svijeta, svakodnevno trpe i Amerikanci, a sve što šutke (ili cenzurirano... ili u blaženom neznanju) podnose, može se svesti u nepunih 60 minuta nedavno održane presice Kamale Harris, 49. potpredsjednice SAD-a. Na jednom od brojnih križarskih pohoda s ciljem pozivanja necijepljenih na odgovornost, Kamala Harris – s kojom se šira javnost upoznala za vrijeme posljednjih predsjedničkih izbora – uspjela je prekoračiti vlastite granice i potaknuti nas da se zapitamo tko joj zapravo vjeruje.
Potpredsjednica je tako u govoru izjavila kako razumije sve one koji se odbijaju cijepiti, uvjeravajući ih pritom da se nemaju čega bojati te im se "u šali" obratila pitanjem "koliko će im još mjeseci trebati dok se svi predaju; pola godine možda".
Ista, očito, nije sposobna prihvatiti da "antivakseri" našega doba većinski ne odbijaju cijepljenje iz straha, već pokazuju zube represiji i uplitanju u privatnost pa je tako jako teško da će se za nekoliko mjeseci, pod pritiskom, ucjenama i prijetnjama, predomisliti. Razlozi "neodgovornih", u konačnici, nisu ni bitni. Zar dotična nije nikada čula da otpor samo raste, jednom kada nečije odlučno "ne" svim silama pokušavaš promijeniti u "da"? Očigledno nikada nije vidjela što se dogodi s neukusnom žličicom koju roditelj silom pokušava utrpati djetetu u usta; a još je manje vjerojatno da se zapitala što može očekivati u situaciji u kojoj je žličica eksperimentalno cjepivo, a dijete odrasla samoodgovorna osoba koja smatra da mu ono nije potrebno; da nije zainteresiran, da ima zdravstvene probleme; da se boji, da ne želi da drugi odlučuju u njegovo ime – ili nešto sasvim stoto, njegov izbor.
Da bi stvar bila gora, nakon izrugivanja sa svojim stadom, o čijem zdravlju i pravu izbora tako zdušno brine, Harris je rekla kako je vrijeme da donesemo ispravnu odluku (jedinu na raspolaganju, dalo bi se zaključiti) te "zasučemo rukave i primimo svoju dozu". Udarajući u svom pozivu na čovjekov moral, prisjetila se u papinskom, srednjovjekovnom tonu nedavne posjete jednoj baptističkoj crkvi u Atlanti i odlučila dovesti obvezu na cijepljenje u korelaciju s biblijskom izrekom. Naime, Harris tvrdi da je takva obveza rođena iz ljubavi; rezultat je znanja i brige za bližnjega svoga i njome ćemo spasiti brojne živote. U razgovoru s cijepljenim župljanima, dubokoumno je spoznala kako se poziv na obvezno cijepljenje nalazi i u samoj Bibliji!
Novozavjetnu izreku "Ljubi bližnjeg svoga" nemoguće je ne protumačiti kao poziv na našu dužnost; poziv na obvezu koji se ne smije odbiti, a sve kako bismo spasili živote svojih voljenih. Naši voljeni, dakako, nisu samo članovi obitelji i prijatelji, lica iz susjedstva; naš voljeni je svaki čovjek pa je, stoga, obvezno da se svatko cijepi i objasni necijepljenome da od njega, izgleda, i sam Bog to traži. Onaj isti "Bog koji daje, Bog koji uzima (pravo izbora)", a koji je danas poprimio njezino lice. Izgleda da smo pogrešno shvatili da "ljubiti bližnjeg svoga" znači poštivati njegove odluke i slobode i voljeti ga upravo takvog kakav jest. Zanimljivo kako se, u "woke vremenima", ne smatra uvredom davati sebi za pravo da brineš o tuđem mišljenju i zdravlju, kao da su drugi nesposobni skrbiti o sebi.
Harris je ranije, potpuno kontradiktorno izjavama da je nemoralno ne primiti cjepivo – zamislite – izjavila kako se ne bi cijepila da je na tu "obvezu" pozove s televizora Donald Trump, kada bi i dalje bio u predsjedničkoj stolici. Ipak, pozove li vas ona, vaša ljudska dužnost je zasukati rukav i primiti dozu. U istoj izjavi je objasnila kako bi to učinila da je pozove jedan stručnjak, vrsni znanstvenik, poput doktora Anthonyja Faucija, američke dobre korona-vile. Opisati riječju "stručnjak" doktora Faucija, koji je u televizijskoj emisiji rekao da je cjepivo "iznimno učinkovito, lako dostupno, raspoloživo u nevjerojatnim količinama i u potpunosti besplatno (jer jednoglasno smo ga naručili i nitko od njega ne profitira)", samo je po sebi dovoljno da kredibilitet takve političke figure istoga trenutka padne u vodu. Brojni ipak i dalje slijepo vjeruju Fauciju koji je svoj poziv zaključio izjavom: "U čemu je problem? Samo pregrmi i pokušaj spasiti živote".
Da; samo pogni glavu i pregrmi. To su riječi stručnjaka, kojima vjeruju i brojni Hrvati, dok se u šali, sa silnim simpatijama prisjećaju lijepih vremena u kojima te "nitko ništa ne bi pitao, već bi te cijepio htio ti to ili ne" – i takvu dresuru njeguju i danas pa skaču na svaku naredbu onih koji znaju što je najbolje za tebe, za mene – za sve nas. Ah, zaista lijepa vremena.
Propagandi se pridružila i glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki, samoprozvana pandemijska stručnjakinja, s genijalnim rješenjem protiv "antivaksera". Duboko zabrinuta za svoje sunarodnjake, zatrovane umirućom sviješću o nekakvim demokratskim pravima, Psaki je predložila novi model prisile. Prema idejnom "modelu informiranja" na vrata bi vam kucali odgovorni korona-misionari i plemenito pričali o vašim razlozima iz kojih se odbijate cijepiti, da bi vam u konačnici objasnili zašto ste u krivu (i tko zna, možda vam i podarili besplatnu dozu istoga trenutka, na vašem kućnom pragu). Zaista, odlična ideja. Demokracija je napokon došla do svoga vrhunca.
Uoči Božića 2019., nakon što sam se svojevoljno otišla cijepiti protiv davno zaboravljene gripe, popila sam kavu s prijateljicom. Gledajući unatrag, tek sada uočavam koliko sam zapravo bila sebična. Umjesto da sam je iz brige i ljubavi, tonom kojim kultaši vrbuju nove kandidate, uputila da se cijepi, ja sam čitavih sat vremena potrošila na neke nebitne, svakodnevne teme. Da sam razvijala, pak, u tom trenutku virus gripe i prenijela ga njoj, a ona na obiteljskom ručku svojoj baki – dok sam je mogla lijepo uputiti po dozu cjepiva – odgovorno bih je osuđivala za bioterorizam i ugrožavanje bližnjih svojih. S druge strane, kada se ista prijateljica nakon nedavne kave išla svojevoljno cijepiti protiv korone, samo me pozdravila – bez poziva da joj se pridružim, nimalo zabrinuta za moje zdravlje. Očito ni ona mene ne voli, no ipak, nismo mi krive; tada još nismo znale ono što s nama sada dijeli Kamala Harris, čuvarica morala i šaptačica bogovima. Nismo imale priručnik za ljubav i prijateljstvo.
Za prisilu i ucjenu nema opravdanja. Svatko ima zajamčeno pravo reći da ili ne. Vrijeđati ljude, nagovarati ih, obvezivati i pozivati se na njihov osobni moral je kriminalno. Tužno je što oni koji i dalje vjeruju u svete mjere i namete – možda već sada – dok čekaju red na treću dozu, pozivaju bližnje svoje da učine isto. Većina sljedbenika Faucija, Kamale Harris, Jen Psaki i svih korona-znalaca s vrha, nažalost u velikom broju misli da čini dobro. U strahu od razornih, ubojitih statistika s ekrana, zabrinuti za vašu dobrobit, prelaze granice dobroga ukusa i tjeraju vas da "odlučite ispravno". Čine to, iz svoga gledišta, jer vas vole i ljube bližnjeg svoga. Podupirući sve što autoritet nalaže (jer autoritet uvijek zna najbolje), naši odgovorni i zabrinuti prijatelji koji uče novu tehniku "druženja s necijepljenima" zaboravljaju na izreku: "Čovjeka je lakše zavarati negoli mu objasniti da je prevaren".
Zanima me samo – odemo li toliko daleko da će sutra i nama Koronini svjedoci pokucati na vrata i nastojati nam promijeniti mišljenje – zašto ste se onda pravili da niste kod kuće dok su vam kucali Jehovini svjedoci, u jednakoj brizi za spas vaše duše? Briga o duši, ako se stavimo u njihovu perspektivu, zvuči legitimnije od nečije brige da vi zasučete svoj rukav i primite dozu.
