Kristina je morala biti ubijena zato jer naša država usprkos
opetovanom kršenju mjere zabrane prilaska nije zatvorila njenog ubojicu.
Drugim riječima, država ju nije zaštitila, a sama nije imala pravo na
nošenje oružja i samoobranu. Ubila ju je država, nije imala
šanse, napisao je na svom Facebook profilu jučer Ivan Pernar,
saborski zastupnik Živog zida.
Stvarno su
rijetki trenutci kad se s njim slažem, ali ovaj put moram reći kako je
Pernar jedini pogodio pravi problem. Naš Ustav ne prepoznaje pravo
građanima na samoobranu pa ni zakon ne ide u tom smjeru. Naša je država
strašno restriktivna po pitanju držanja, a kamoli nošenja oružja za
građane. To u praksi može imati kobne posljedice.
Riječ
je o slučaju koji je prije par dana
potresao cijelu Hrvatsku.
18-godišnja djevojka izbodena je nožem nasmrt, a ubio ju je bivši dečko.
Prema pisanju medija, on ju je godinama maltretirao, pa čak ju je
jednom udario, razbio joj automobil i ukrao mobitel. Unatoč tome što ga
je najmanje dvaput prijavila policiji, opet se dogodilo ono
najgore.
A sad zamislite da država dopušta
građanima samoobranu svim sredstvima i da nije zabranjeno posjedovanje i
nošenje oružja (ili barem za one koji su prijavili prijetnje i napade).
Djevojka bi imala šansu da se obrani od fizički jačeg napadača. Po
sadašnjem zakonu, koji je ministar Orepić nedavno još i postrožio, za
pravo na posjedovanje oružja morate prolaziti cijelu proceduru
koja nije
laka ni kratka niti ugodna, tako da će većina ljudi odustati
od ideje. Svi nekako vjerujemo u državu i njene institucije jer ne
možemo u sebe - nemamo to pravo.
To je
paradoks. Ljudima nije dozvoljeno da se sami obrane. Zabrana nošenja
vatrenog oružja pogoduje nasilnicima, a u najteži položaj stavlja žene
jer su one u većini slučajeva fizički slabije od muškog napadača. Da je
djevojka smjela biti naoružana, pištolj bi je u najmanju ruku stavio u
ravnopravan položaj prilikom eventualnog sukoba. U tom slučaju bi
nasilnik vjerojatno i odustao od bilo kakvog fizičkog napada jer bi znao
da postoji mogućnost da je žrtva naoružana. Dakle, oružje stavlja žrtvu
i napadača u ravnopravan položaj i najbolja je prevencija
nasilja.
Koliko se još ovakvih tragedija mora dogoditi da bi naše zakonodavstvo progledalo?
