Skučena je borba za novog gradonačelnika Zagreba, a mediji su svoje favorite izgurali u prvi plan. S obzirom da je Davor Nađi, kandidat stranke Fokus, najbliži idealima kakve Liberal zastupa, želimo mu dati više prostora da predstavi svoje ideje i planove našoj publici.

* Vaši protukandidati kažu da je nemoguće ukinuti prirez u Zagrebu. Što kažete na to?

- Moji protukandidati prodaju populistička obećanja za koja su svjesni da se ne bi mogla financirati ni da je prirez dvostruko veći, pa je zato za njih ukidanje prireza nerealno. Oni znaju samo uzeti tuđi novac i preraspodijeliti ga. U tom smislu, ne vidim razliku između njih i onoga što je radio Bandić. Oni žele samo promjenu čovjeka na čelu, a ne i promjenu sustava dok ja nudim promjenu sustava. 

Naime, jedini sam do sada jasno rekao gdje bih proveo uštede u iznosu od 3.2 milijarde kuna, kako bih ustrojio gospodarenje otpadom, što s transparentnošću itd. I naravno da bih onda mogao ukinuti prirez ako on iznosi manje od milijarde kuna, a ukupne uštede koje planiram napraviti su 4 puta veće od toga. Ukidanjem prireza bi paru s jednim djetetom godišnje ostalo skoro 4000 kuna više od novca kojeg su sami zaradili, a pojedincu bez djece oko 2500 kuna. 

Javne usluge mogu biti i bolje za manje novca jer prostoji enorman prostor za optimizaciju rada gradske uprave i gradskih poduzeća, a ljudima treba uzimati što manje novca jer su ga oni zaradili i oni trebaju odlučiti što će s njim napraviti.

* Fokus je bio jedna od rijetkih stranaka u Saboru koja se jasno usprotivila Zakonu o obnovi Zagreba. Obnova nije krenula ni godinu dana nakon potresa. Što ćete vi napraviti po tom pitanju ako pobijedite?

- Malo je toga što Grad Zagreb može napraviti, bez obzira na pusta obećanja koja daju drugi kandidati. Grad može ubrzati obnovu javne infrastrukture koristeći EU fondove, a privatnim osobama može olakšati prikupljanje dokumentacije. Primjerice, konzervatori su u Zagrebu pod nadležnosti grada, pa je tu prostor da se neke stvari dereguliraju. Sve drugo što se tiče obnove privatnih nekretnina je zapravo na vlasnicima i državi, a Grad samo osigurava svoju financijsku komponentu. 

Stoga bi moj glavni cilj bio koristiti poziciju gradonačelnika za pritisak na vladu da se promijeni Zakon o obnovi i ide u smjeru beskamatnih kredita preko HBOR-a za obnovu privatnih nekretnina čija bi se glavnica umanjila za plaćeni PDV. Obnova će ići brže ako je provode sami vlasnici, a stanari i prolaznici će onda biti sigurniji u slučaju novog potresa. Također, kad čovjek zna da će morati otplaćivati kredit, onda pazi da ne napuhuje troškove obnove, a ako se glavnica kredita umanjuje za PDV onda će građani biti motivirani tražiti račun za sve radove. 

A kad smo već kod te teme, skrenuo bih pažnju na to da HDZ, SDP i Možemo koji su zajedno donosili taj loš zakon sada ili opet nude ista obećanja kao i prije godinu dana ili mijenjanju stavove, pa je tako recimo Tomašević neki dan u jednom intervjuu izjavio da su i oni od početka bili financiranje obnove kroz kredite HBOR-a. Valjda je imao sinkopu kroz cijelu kampanju za parlamentarne izbore i kroz period donošenja zakona o obnovi pa se ne sjeća da su cijelo vrijeme zazivali Zavod za obnovu i da država plati obnovu penthousa na Britancu. Ježim se od pomisli da mi takav čovjek bude gradonačelnik.

* Mediji daju značajnu prednost Tomislavu Tomaševiću. Stranka Možemo je nedavno objavila njihov program za Zagreb. Kako ga komentirate?

- Količina medijskog prostora i blagonaklonost novinara koju ima Tomašević je nevjerojatna, stoga nije ni čudno da je među favoritima. Nažalost, Zagrepčanima mediji biraju gradonačelnika jer građani niti nemaju priliku biti informirani barem približno podjednako o svim kandidatima. Sada je već 20-ak pojedinaca najavilo da će se pokušati kandidirati, tj. skupiti potrebnih 5000 potpisa, a mediji su, valjda temeljem neke ankete iz ožujka, odlučili izabrati svojih 5-6 favorita koje prate i to je to. Naravno, čast iznimkama. No siguran sam da većina građana ne bi ni znala nabrojiti imena barem polovine kandidata jer nisu niti imali prilike čuti za njih. 

Što se pak tiče programa, nisam imao vremena pročitati njihov cijeli program nego sam ga samo malo površno pogledao, ali iskreno, nije da me nešto posebno zanima, jer smo svi već upoznati da se Možemaši zalažu za više poreze, više regulacije i zaštitu uhljeba. To se vidi iz njihovog dosadašnjeg glasanja u saboru gdje su glasali za amandmane Radničke fronte i nisu podržali smanjenje naknade za šume, recimo. To se vidi i iz njihovih dosadašnjih medijskih istupa, gdje je Tomašević samo na više gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2 ponovio da neće otpuštati uhljebe, tako da je zapravo nebitno što su napisali u programu. 

No ako baš moram reći nešto o njihovom programu, recimo da mi je za oko zapela činjenica da je od valjda 20-ak poglavlja programa samo jedno o gospodarstvu, a onda je to poglavlje podijeljeno na 4 potpoglavlja od kojih 3 govore o javnom sektoru, a samo jedno o privatnom sektoru. Iz toga je jasno da Možemo privatni sektor vidi samo kao kravu muzaru za koju ih nije briga, ali su zato jako kreativni kako preraspodijeliti novac koji se uzme privatnom sektoru, između ostalog i udrugama po kojima su oni, više-manje svi, raspoređeni. Bandić je dijelio kumovima, Tomašević želi udrugama.



* Koji su po Vama glavni problemi u Zagrebu danas i kako ih planirate riješiti?

- Osim ranije spomenutog potresa, glavni problemi su nedostatak vizije, mrtva investicijska klima gdje se ne investira ni u što osim stanogradnje, nepostojeći sustav gospodarenja otpadom, raspadno stanje infrastrukture i preveliki broj zaposlenih u gradskoj upravi, gradskim poduzećima i proračunskim korisnicima. Zajednički nazivnik svemu tome su netransparentnost, korupcija i nepotizam.

Stoga bih proveo odlučne rezove na rashodnoj strani proračuna kroz otpuštanje uhljeba, transparentne nabave, optimizacije procesa u gradskoj upravi i poduzećima te smanjenje socijalnih davanja koja su utrostručena u 10 godina, a tu mislim na ukidanje programa roditelja odgajatelja koji od ljudi radi trajno nezapošljive pojedince i nepravedan je prema roditeljima koji taj program ne koriste, a plaćaju poreze. Također, podigao bih efikasnost upravljanja gradskom imovinom, a neka poduzeća poput Zagreplakata bih prodao kako ne bi bila nelojalna konkurencija privatnom sektoru. Grad se treba baviti infrastrukturom, a ne plakatiranjem. Na taj način bih oslobodio prostor od 3.2 milijarde kuna od čega bih jednu milijardu iskoristio za porezne rezove, jednu milijardu za otplatu dugova, a preostalih 1.2 milijarde za povećanje ulaganja u nove projekte.

Porezno rasterećenje kroz ukidanje prireza, smanjenje komunalne naknade malim poduzetnicima i obrtnicima te potpuno oslobođenje komunalne naknade za poduzetnike početnike u kombinaciji s smanjenjem komunalnog doprinosa u rasponu od 30% do 70% bi, ne samo popravili investicijsku klimu u Zagrebu, nego popravili i poziciju Hrvatske na Doing business ljestvici. Prodajom gradskih poduzeća, poput Zagrebplakata, koja se ne bave osnovnim komunalnim djelatnostima na Zagrebačkoj burzi, ali i izdavanjem obveznica prema građanima za financiranje obnove grada, bi se oživjelo tržište kapitala. U paketu s tim, prodaja ili davanje u koncesiju prostora poput Gredelja ili Velesajma bi dodatno privukle i strane investitore.

Gospodarenje otpadom bih pak riješio na način da umjesto 4-5 kanti i vrećica imamo samo 2 kante – za suhi i mokri otpad, a razvrstavanje otpada se radi u sortirnici. Ono što je korisno potom ide na recikliranje, a što nije iskoristivo bi išlo u energanu koju bi također izgradili sufinancirajući EU novcem. Time bi na iz otpada dobivali električnu i toplinsku energiju, čime bi godišnje uštedjeli 173 milijuna kuna, a iz godine u godinu bi ta ušteda rasla. Treba naglasiti i da iz energane izlazi čist zrak jer su standardi zaštite okoliša strašno strogi, a kada se otpad odlaže na odlagalište, to je za okoliš i zdravlje vrlo štetno što lako možemo shvatiti ako prošetamo okolicom Jakuševca. 

Za dugoročni razvoj prometa u Zagrebu je nužno krenuti graditi metro što bi bilo važno i za smanjenjenje zagađenja zraka, ali bitno je i izmještanje autobusnog kolodvora iz centra grada. Kratkoročno, potrebno je proširiti tramvajsku mrežu i izgraditi garaže, posebno kod bolnica gdje je užasan problem s parkiranjem. 

Naravno, ima još puno problema, poput rješavanja transparentnosti koju bi napravili još bolje nego u Svetoj Nedelji koja je, podsjećam, još uvijek jedini grad koji prikazuje ugovore i fakture i za gradska poduzeća, ili poput vodovoda i odvodnje koje treba graditi sufinanciranjem EU fondovima. Ali sada bih tako mogao nabrajati u nedogled…

* Ako pobijedite, najavili ste otpuštanje viška radnika iz gradske uprave i Holdinga. Po kojem kriteriju?

- Prvi kriterij bi bilo da se otpusti one na očigledno izmišljenim radnim mjestima poput odsjeka za fotokopiranje u gradskoj upravi. Onda bih krenuo s revizijom svih zaposlenih na administrativna radna mjesta unazad 5 godina, posebno ona koja su kroz sistematizaciju novootvorena radna mjesta ili gdje je povećan broj izvršitelja jer to znači da se nije zapošljavala zamjena nekome, nego novi ljudi. Prilično su dobre šanse da je među takvim zaposlenicima velik udio onih koji su došli po političkom ključu.

Nakon toga bih išao s optimizacijom i digitalizacijom procesa što bi bio temelj za vrednovanje rada. Optimizacijom procesa, što u prijevodu znači manje administracije bi dio radnih mjesta postao suvišan, a kroz vrednovanje rada bi se vidjelo i koji zaposlenici najlošije rade. Tim vrstama zaposlenika bi se također zahvalili i uručili otkaze.

Naravno, broj zaposlenika bi se smanjio i prirodnim odlijevom kroz odlaske u mirovinu gdje bi zapošljavali zamjene po principu da na 3 ili 4 ljudi koji odu u mirovinu se zapošljava jedna nova osoba kao zamjena. Na taj način vjerujem da bih u roku 2 godine smanjio broj zaposlenih za minimalno 4000 od čega 2000 u prvih godinu dana.

* Koja je Vaša vizija Zagreba u budućnosti?

- U mojoj viziji je Zagreb gospodarski lider ovog dijela Europe s brzim rastom plaća, kvalitetnom infrastrukturom, čistim okolišem, uređenim prometom, zdravstvom, obrazovanjem i gospodarenjem otpadom gdje gradska uprava, gradska poduzeća i proračunski korisnici uistinu služe građanima te se trude pružiti što bolju uslugu za što manje novca uz maksimalne napore za transparentan prikaz potrošnje svake kune koja je građanima oduzeta kroz poreze. Gradska uprava je u mojoj viziji prijatelj i sluga građanima i poduzetnicima, a ne reketar i nelojalna konkurencija.