Miroslav Škoro ušao je "kroz iglene uši" u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba. Za desno orijentirane medije to i nije neko iznenađenje jer njihove su ankete to prognozirale još prije više od 2 tjedna, ali sve takve prognoze ušutkala je FB policija s Faktografa označivši njima nepoželjne ankete kao "nevjerodostojne", a njima poželjne, one koje su se sad pokazale kao pogrešne - "vjerodostojne i relevantne".

Prilično uvjerljivo vodstvo Tomislava Tomaševića u prvom krugu nije iznenadilo baš nikoga, s obzirom da velika većina medija favorizira tog političara i njegovu stranku već godinama. Rezultat tolikog besplatnog oglašavanja morao je doći do izražaja. Sjetite se samo koliko su puta Tomašević i njegovi drugovi i drugarice iz lijevo-zelene koalicije gostovali u emisiji "Nedjeljom u 2" na HRT-u u zadnje dvije godine. U isto vrijeme, liberalni kandidat Davor Nađi nije dobio priliku nijednom.

Škoro je, dakle, ušao u drugi krug, ali s ogromnim (i u praksi gotovo nedostižnim) zaostatkom od preko 30 postotnih poena. Iz moje, klasičnoliberalne perspektive, nijedan kandidat u drugom krugu nije prihvatljiv i ne mogu odlučiti koji je od njih dvojice "manje zlo". Imamo s jedne strane ljevicu - prilično ekstremnu - koja najavljuje "promjene" i rat s korupcijom, a u isto vrijeme nema otpuštanja uhljeba niti rezova u proračunu. Ljevica će raditi ono što jedino zna - povećavati javne troškove i dijeliti tuđi novac.

Škoro i njegov Domovinski pokret nisu zdrava alternativa ljevičarskim politikama. To je Škoro pokazao još sinoć, prilikom svog prvog govora nakon izbornih rezultata. Ideološkim napadom na Tomaševića u startu otpisao je i ono malo šanse što je imao - ako ih je imao. Jer za dostići Tomaševića neće mu biti dovoljno pucati samo na desno političko tijelo, ono koje se grozi same pomisli ljevice na vlasti (to su prvenstveno glasači DP-a, Mosta i HDZ-a). Trebao bi učiniti sve da pokrene dio onih potencijalnih birača koji u prvom krugu nisu izašli na izbore. Ako nisu izašli uz toliko bogatu ponudu domovinsko orijentiranih konzervativnih opcija, onda ih sigurno neće pokrenuti još malo priče o ideologiji.

Ali to je krajnji domet hrvatskih konzervativaca. Sad ćemo dva tjedna slušati njihove poruke o Jugoslaviji, komunizmu i Titu. Takve bi poruke možda prošle u nekim drugim dijelovima Hrvatske, ali ne u Zagrebu. Međutim, desnica ovdje nema drugog oružja niti znanja da ponudi išta drugo.

Budimo realni, takva desnica nema šanse u Zagrebu. Ovo što su osvojili na ovim izborima im je vjerojatno vrh vrhova, i to ne gledajući samo ovu godinu, već općenito. Ni HDZ, a kamoli išta desnije od HDZ-a, nemaju što tražiti u Zagrebu. Ti ljudi - i političari i njihovi glasači - previše su zaokupljeni pitanjima koja nemaju veze s problemima građana Zagreba.

Ekipa iz Možemo je također ideološki zadojena, ali su odradili odličan PR posao i u predizborne svrhe svoje ideološke planove stavili u drugi plan, predstavljajući sebe kao "promjenu" i "protivnike korupcije". Većina umjerenog i liberalnog biračkog tijela to je popušila.

No, koliko će ljevica učiniti protiv korupcije kad je njihov temeljni cilj povećati javnu potrošnju, a to automatski znači još više prostora za korupciju? Mislim da je dobro što će Tomašević pobijediti u Zagrebu jer to je jedini način da umjereni glasači nauče da ljevica nije odgovor na problem već povećanje problema.

Naučit će to, prilično sam siguran. A onda, ljevicu u Zagrebu neće pobijediti nikakvi domovinski pokreti, HDZ, mostovi ni slični. Ljevicu u Zagrebu mogu pobijediti samo liberali. Doći će taj trenutak, za 4 ili 8 godina. Hoće li to biti Davor Nađi ili neko novo lice, vidjet ćemo.

Za one koji misle da je Nađi s Fokusom u Zagrebu doživio debakl - podsjetit ću vas da je Tomašević prije četiri godine bio u utrci za gradonačelnika Zagreba i osvojio manje od 4 posto.