U želji da prikažu jugoslavensko gospodarstvo kao konkurentno i prestižno u svijetu, novinari se ne libe ni širenja lažnih vijesti.

Već smo navikli na izljeve ljubavi Telegrama i Net.hr-a prema bivšem režimu i diktatoru, u čemu prednjači kolumnist Hrvoje Klasić (on ga, naravno, ne smatra diktatorom jer za njega kad netko ukine višestranačje i slobodu izbora izvan jedne partije i progoni svoje političke protivnike nije diktatura nego demokracija). Međutim, u svojoj želji da bivšu državu prikažu u što ljepšem svjetlu, na Telegramu se ne libe ni širenja očito lažnih vijesti.

Tako su u zanimljivosti koje su se dogodile u godini kad je Dinamo prošli put prezimio u Europi ubrojili i neke stvari koje se nikada nisu dogodile.



Zastava 101 ili popularno zvani "Stojadin" europski automobil godine? Možda u udžbenicima iz SFRJ, istim onima koji su nas učili i da se kapitalizmu bliži propast.

Istina je da je talijanski automobil Fiat 128 izabran 1970. godine za automobil godine, a godinu dana kasnije Fiat je proizvodnju nekih svojih modela ustupio partnerskoj tvrtki Zastava u Kragujevcu koja je napravila lošiju inačicu i nazvala je Zastava 101. Stojadin je u svijetu prošao poput drugih jugoslavenskih automobila - nikako.

Dakle, Fiatov automobil, koji NIJE bio "Stojadin", postigao je svoju popularnost prije nego što se počeo proizvoditi u Jugoslaviji.

O uspjesima jugoslavenske autoindustrije možda najbolje govori pokušaj proboja Yuga na američko tržište. Uz velika marketinška ulaganja u ovaj izvoz, Yugo je postao popularan u SAD-u kao vrlo povoljan autić, no ubrzo je došao na zao glas nakon jedne prometne nesreće u kojoj je vozačica smrtno stradala. Javnost je za njenu smrt okrivila automobil kojeg je vjetar doslovno otpuhao s mosta. Kasnije se Yugo našao na gotovo svim popisima najgorih automobila u povijesti. Za Jugoslaviju i njene lovere bilo bi puno bolje da Zastava nikada nije ni pokušala proboj na zapadno tržište, bar bi si mogli umišljati kako su imali konkurentnu autoindustriju.