Katarina Peović, najistaknutija članica Radničke fronte i bivša saborska zastupnica, snima pjesme s grupom Fronta. Iako se moglo očekivati da će njena glazba biti puna jugonostalgije, moram priznati da sam očekivao nešto jače i žešće. Kad voliš pozirati s gitarom i kožnjakom, ljudi očekuju neki metal, punk rock ili bar malo tvrđi rock zvuk. Ono što smo dobili, zvuči i izgleda kao loša kopija dueta Rozge i Graše, samo u kožnjacima.

No, neću sad pisati glazbenu recenziju ovog uratka. Zanimljivije je nešto drugo. Kata je odabrala za glavni motiv pjesme Mošu Pijadu, Titovog komunista i narodnog ratnog heroja koji je slučajno bio i Židov. Kata, koja se danas oštro bori protiv Židova, negira im pravo na državu, na samoodređenje i samoobranu.

Što bi njen heroj Moša Pijade, kojeg u pjesmi opisuje kao čovjeka koji je "hrabar i znade", koji "vodi ljude mlade", danas rekao na to?

Moša Pijade je bio beogradski Židov, rođen 1890. godine u obitelji imućnih trgovaca. Poput mnoge djece bogatih roditelja, i on je od malih nogu bio zaljubljen u socijalizam - na svoj 14. rođendan sebi je poklonio Marxovu knjigu "Kapital" i sam ju je sebi posvetio. Kasnije je upisao studij umjetnosti i preselio se u München. Međutim, kad je njegov otac upao u financijske poteškoće i bankrotirao, Pijade je morao prekinuti školovanje.

Godine 1910. vraća se u Beograd, postaje slikar i pisac sa snažnim marksističkim sklonostima. Do kraja Prvog svjetskog rata promijenio je nekoliko različitih poslova i prebivališta, a do 1920. pokreće svoj list "Slobodna riječ" i pridružuje se Komunističkoj partiji. Te godine ulazi i u Skupštinu Beograda kao predstavnik komunista. U vrijeme progona komunista 1920-ih u prvoj Jugoslaviji, Moša je vodio ilegalnu tiskaru koja je tiskala komunistička glasila koja je vlast pokušavala ušutkati.

Godine 1925. uhićen je i osuđen zbog "protudržavnog djelovanja" na 12 godina zatvora, a kazna je kasnije produžena za još dvije godine jer je "nastavio aktivizam u zatvoru". Upravo je u zatvoru u Lepoglavi upoznao Josipa Broza i njih su se dvojica brzo sprijateljili, što će imati značajan utjecaj na Pijadino kasnije napredovanje u komunističkoj partiji tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.

Već na početku rata Pijade se ističe kao vođa NOB-a u Crnoj Gori, gdje su 1941. partizani počinili zločine nad civilnim stanovništvom koje su smatrali svojim klasnim neprijateljima - prvenstveno imućnijim seljacima, što je čak i sama partija kasnije kritizirala. Ovako je to opisao ljevičarski bh portal Stav:

"...pod Pijadom i Milovanom Dilasom, crnogorski partizani provodili su oštru politiku protiv percipiranih klasnih neprijatelja i onih koji su se opirali komunističkoj vlasti. Ovaj pristup, koji je KPJ kasnije kritizirao kao 'lijeva skretanja', rezultirao je značajnim nasiljem nad civilima koji su smatrani 'neprijateljima naroda'."

Tijekom rata, u kojem je zbog holokausta izgubio veći dio bliže i dalje rodbine, Pijade se probija do samog vrha KPJ te daje značajan doprinos Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Stječe istaknute položaje u Centralnom kompitetu i Politbirou KPJ, kao jedan od vodećih arhitekata politike buduće socijalističke Jugoslavije.

Nakon rata malo je Židova ostalo u Jugoslaviji, svega oko 15.000. Oni koji su preživjeli holokaust, ako nisu bili članovi Partije, našli su se pod velikim pritiskom. Mnogi su ubijeni još na kraju rata i bačeni u jame koje se i dan-danas otkrivaju. Partizani nisu sustavno proganjali Židove kao nacisti i njihovi kolaboratori u NDH, ali su imali fetiš na tuđu imovinu i posebno ljude koji su tijekom života stekli veću imovinu od onog najosnovnijeg.

Osnivanjem Države Izrael 1948. Židovi iz cijelog svijeta, nakon pretrpljenih gubitaka u ratu, vide novu nadu - život u Obećanoj zemlji. Većina komunističkih zemalja nije dopuštala slobodnu emigraciju. Pijade je bio taj koji je nagovorio Josipa Broza Tita da dopusti jugoslavenskim Židovima preseljenje u Izrael.

Na to je Katarini Peović ukazala novinarka Večernjeg lista Valentina Wiesner na Facebooku (jasno, jer Večernji list to ne bi objavio iz nekoliko ideoloških razloga). Ona je opisala Pijadu kao cionista i heroja koji je mnogim Židovima "spasio život" jer je nagovorio Tita da im "dozvoli selidbu u Izrael pod uvjetom da svoju nepokretnu imovinu ostave državi". Kako lijepo, pravi dobročinitelj!

Ono što ljevičari ovdje propuštaju vidjeti, to je etničko čišćenje i otimačina privatne imovine. Tijekom sljedeće četiri godine 8.500 jugoslavenskih Židova ostavili su sve što su cijelog života gradili i što su gradili njihovi preci, na nagovor druga Tita. Ne znamo što bi se s njima dogodilo da nisu prihvatili ovaj velikodušni Titov prijedlog, ali Wiesner daje nagovijestiti kad kaže da im je to "spasilo život".

Dakle, ako danas i vi želite ispasti heroj kao Moša Pijade, možete učiniti isto - pozovite hrvatske Židove da doniraju svu svoju nepokretnu imovinu državi i odsele iz Hrvatske. To će vas, po riječima Wiesner i Peović, učiniti pravim herojem, dobročiniteljem, spasiteljem života!

Još je veća ironija što je Peović posvetila pjesmu čovjeku za kojeg bi se danas komotno moglo reći da je bio cionist (na ljevici jako pogrdan pojam), koji je dao značajan obol stvaranju Države Izrael, koji ju je pomogao naseliti. Državi koju Peović naziva okupatorskom i genocidnom, za koju smatra da uopće ne bi smjela postojati.

Teško je nabrojati sve intelektualne akrobacije i količine licemjerja koje su potrebne za činiti to što danas ljevičari rade, a Kata Peović je samo jedan u moru primjera.