Nakon što su stupile na snagu državne regulacije na Uber, nitko nema posebnog razloga za zadovoljstvo osim možda vlasnika Ubera. Taksisti su se toliko borili i lobirali za državnu regulaciju Ubera, ali sumnjam da će ijedan taksist biti sretan s ovakvim rješenjem. Broj vozača Ubera se prepolovio, korisnici osjetno dulje čekaju, a cijena se udvostručila. Ovo je savršen primjer što se dogodi kad država ide "zaštititi" korisnike nekih usluga na tržištu.

Vozač Ubera, po novom zakonu, ne smije upravljati vozilom starijim od 7 godina. To je regulativa koja bi se nekome mogla činiti logičnom na prvu - naime, država "štiti" korisnike jer se brine da vozila budu u što boljem redu. Međutim, mnoga vozila starija od 7 godina savršena su za prijevoz bez ikakvih problema. S ovom regulacijom država je automatski izbacila iz igre većinu vozača Ubera. To nisu ljudi koji već imaju visoka primanja, takvi će se rijetko odlučiti za takav model rada. Vozači Ubera većinom su ljudi koji su u tome našli spas za vlastitu egzistenciju. Takvi će u rijetkim slučajevima voziti nove i skupe automobile. A svaki korisnik pomoću aplikacije unaprijed vidi o kakvom se modelu vozila radi i može izabrati kojim će se voziti, tako da državna "zaštita" u ovom slučaju nema nikakvu svrhu.

Zanimljivo je da javni prijevoz ne mora zadovoljiti takve kriterije kao vozači na taksi tržištu. Znate u kakvom su stanju gradski autobusi ZET-a ili splitskog Prometa, u tom slučaju nitko ne brine da moraju biti mlađi od 7 godina.

Država je tako izbacila one najranjivije iz igre i oduzela im mogućnost da legalno pokrenu obrt i rade kao partneri Ubera. Samim time, kako je došlo do manjeg broja vozača Ubera, korisnici moraju dulje čekati i usluga postaje znatno skuplja.

Taksisti su tražili da se Uber regulira, umjesto da su tražili deregulaciju taksija. To je iz njihove perspektive u redu jer taksi je još prije Ubera bio prereguliran upravo po traženju njihovih udruženja, kako bi onemogućili konkurenciju i upliv u tržište novih taksista. Ali ne vjerujem da imaju puno razloga za zadovoljstvo jer konkurenciju ne mogu izbjeći, a i dalje su previše regulirani. Ovo je igra u kojoj nema pravih pobjednika, a najveći gubitnici su upravo oni radi kojih ta usluga i postoji - građani koji trebaju prijevoz.