Hrvatska izgleda nikako ne može izaći iz raja socijalizma. Iza propasti Jugoslavije jedino što se događa u ekonomiji je podjela poduzeća političkim podobnima, što je bio samo prelazak iz stanja u kojem partija kontrolira gospodarstvo u stanje gdje partijski kadrovi kontroliraju gospodarstvo. Ali ipak većina ključnih kompanija, koje praktički kontroliraju gospodarstvo, ostala je u rukama države, a država im je osigurala monopolistički položaj.

Superiornija produktivnost, efikasnost, manji relativni troškovi poslovanja, racionalizacija itd. su sve segmenti u kojima su privatne kompanije bolje od državnih kompanija. Zbog toga se sve djelatnosti koje može obavljati privatno sektor ne obavljaju državnim kompanijama, osim u slučaju prirodnih monopola, što je vrlo ograničen krug djelatnosti. Oko toga u ekonomskoj znanosti praktički postoji konsenzus, a znanstvenih radova na tu temu je jako puno. Praksa pogotovo dokazuje tu činjenicu.

Ali hrvatske političke i medijske elite znaju bolje. Privatno je opasno, a državno korisno. Socijalizam je dobar, a kapitalizam loš. Zapošljavanje prema znanju i sposobnostima je nemoralno, a zapošljavanje prema stranačkoj i rodbinskoj pripadnosti je ključ uspjeha.

U to nas pokušavaju uvjeriti političari, "stručnjaci", intelektualci i mediji sve od osamostaljenja RH do danas. To je prirodno jer kako se političke elite nisu promijenile, već samo transformirale u HDZ i SDP, tako su im trebali i apologeti koji će slaviti novi stari sistem korupcije, nepotizma, klijentelizma i stranačkog kadroviranja. Misli li netko, kada pogleda državne kompanije i laički, bez da ulazi bilance i modele poslovanja, da one funkcioniraju efikasno?

Časopis Lider očigledno tako misli pa je u skladu s tim organizirao konferenciju pod nazivom "Državno, a efikasno" na kojoj će glavni govornik biti Goran Marić, čovjek za kojeg je izmišljeno Ministarstvo državne imovine i koji je javno govorio kako Marxa treba uzeti u obzir. Valjda napomenuti i da se u prošloj promjeni zakona o državnoj imovini podigao prag vrijednosti imovine kojom ministar može diskrecijski raspolagati po vlastitom nahođenju.

Koje je primjere za "državno, a efikasno" pronašao Lider?

Narodne novine, u zadnje vrijeme poznate po tome što su državnim novcima financirale tvornicu WC papira, u što je uloženo 63 milijuna kuna, a investicija nikada nije uspjela ostvariti dobit. Prema dostupnim informacijama, tvornica je halu u kojoj se obavljala proizvodnja preskupo plaćala (korupcija?), a plasman je bio samo u maloprodajnoj mreži Narodnih novina. Gubitak u 2015. je iznosio 78 milijuna kuna, tj. uspjeli su u godinu dana ostvariti veći gubitak nego je vrijednost cijele investicije. To je zbilja dobar primjer mantre "Državno, a efikasno", bar prema tjedniku Lider.

FINA, agencija kojoj država osigurava većinu prihoda i ustvari više djeluje kao državna institucija, a ne državna kompanija. Ipak, to ih ne sprječava da se hvale kako posluju "isključivo po tržišnom principu". Moram priznat da mi nije jasno kakvi su to "isključivo tržišni principi" kada same državne institucije tjeraju ljude da na FINA-i obavljaju neke stvari koje bi trebala obavljati državna institucija, a ne kompanija koja posluje "isključivo prema tržišnim principima". Preko FINA-e se obavlja e-nabava, tamo se predaju godišnja financijska izvješća, provode blokade i ovrhe itd. Radi se ustvari o kompaniji koja djeluje kao državna institucija, kojoj država osigurava redoviti izvor prihoda, i koja je de facto monopolist - državno, a efikasno.

Hrvatske šume, poznate po brojnim aferama, političkom kadroviranju, nepotizmu i krađi, također se nalaze na Liderovoj listi efikasnih državnih kompanija. Čak i sindikat zaposlenika nije zadovoljan tom "efikasnošću". Hrvatske šume su često povezane s raznim aferama, a nalaz državne revizije za 2017. godine eksplicitno kaže da su "utvrđene nepravilnosti i propusti koji se odnose na planiranje javne nabave, upravljanje postupcima javne nabave i zaštitu interesa Društva". Još jedan lijepi primjer za "državno a efikasno".

Hrvatske ceste, s možda najviše afera u cijelom državnom sektoru, a to je ipak impresivno, su navodno također primjer efikasnosti. Afera Remorker, afere s bojanjem tunela, tzv asfaltna afera (o kojoj je i sam Lider.hr pisao), izgradnja pristupnih cesta za Konzum... Riječ “afera“ je postala sinonim za HC. Hrvatske ceste zajedno s HAC-om imaju toliko nakupljenih afera u kojima je pokradeno toliko novaca da bi to dovelo do bankrota i bogatijih država od Hrvatske. Državna revizija u nalazu rada HC navodi: "Obavljenom revizijom su utvrđene nepravilnosti i propusti koje se odnose na planiranje javne nabave, upravljanje postupcima javne nabave te zaštitu interesa Društva". Ali glavno da je državni i efikasno.

Kao primjeri su navedene i Hrvatska kontrola zračne plovidbe te Hrvatska lutrija, čiji su predstavnici pozvani da govore o tome kako su njihove kompanije jako efikasne iako su državne. Državna revizija za Hrvatsku kontrolu zračne plovidbe u nalazu piše da su "utvrđene nepravilnosti i propusti koji se odnose na provedbu naloga i preporuka revizije za 2012., upravljanje postupcima javne nabave te zaštitu interesa Društva".

Teško da se ijedna od tih kompanija može nazvati efikasnom. Ostvaruju dobit, ali isključivo zbog toga što su državni monopolisti. I da, čak je i HEP je izdvojen kao primjer efikasne državne kompanije, monopolist koji troši desetke milijuna kuna na oglašavanje.

Ali zašto su državne kompanije ipak neefikasne? Jer dobit nije jedini kriterij efikasnosti, posebno kada se radi o državnom monopolistu. Problem se javlja u samom vlasništvu. Jednostavno, netko tko je vlasnik kompanije je osobno investirao da ta kompanija posluje što bolje, da maksimalno iskorištava svoje kapacitete, ima održiv poslovni model, stručni kadar zaposlenika i što bolje upravljanje. Njegov je interes racionalno i efikasno poslovanje koje će dovesti do dobiti. A što je interes države kao vlasnika? Pa naravno, interes države kao vlasnika je interes onoga tko kontrolira državu, tj. vlasti. Vlast državne kompanije koristi primarno u političke svrhe, za osiguravanje same vlasti. U tom procesu moraju zaposliti stranačke ljude, zadovoljiti interesne skupine koje ih održavaju na vlasti, zadovoljiti i političke partnere, i eventualno zapošljavanjem kupiti što veći broj glasova birača, a zapošljavanje u državnim kompanijama, kao i državnim institucijama, je odličan način za to.

Najčešće državne vlasti osiguraju monopol takvim kompanijama da bi one ostvarivale dobit u svim uvjetima, jer monopolistu je relativno lako održavati profitabilnost zbog toga što mu je tržište zajamčeno, a ne mora se brinuti za konkurenciju. Sve to skupa stvara korupciju, nepotizam, trgovinu utjecajem, političko kadroviranje, neracionalno trošenje, loše upravljanje i krađu. Sve to stvara upravo takve kompanije čije je Lider.hr pozvao kao predstavnike slogana "Državno a efikasno".

"Državno a efikasno" sigurno ne može biti krilatica koja ih opisuje. Predložio bih "Državno, a stranačko", "Državne vreće bez dna", "Državni paraziti", "Državni izvori najveće korupcije", "Državno održavanje klijentelizma", "Državni lopovi" itd. To bi bilo bliže istini, jer naziv konferencije nikako ne odgovara stvarnosti.