Kad sud prizna pravo radniku da ne financira sindikat ako ne želi biti njegov član, na čiju je štetu ta sudska odluka donesena - radnika ili sindikata? Po logici tjednika i portala Novosti, službenog lista srpske nacionalne manjine u RH, takva odluka šteti radnicima.

Autorica Tena Erceg u svom članku o nedavnoj presudi Vrhovnog suda u SAD-u, kojom je priznato pravo radnika u javnom sektoru da ne financiraju sindikate čiji članovi ne žele biti, prozvala Ameriku da je "protiv radnika". Nije objasnila kako to sloboda izbora šteti radniku. To može biti samo ova logika: radnik je totalni idiot koji ne zna što je za njega dobro pa ne može razlučiti treba li podupirati sindikat ili ne, zato ćemo mi njemu prisilno nametnuti da ga financira jer mi najbolje znamo što je za njegovo dobro, bolje od njega samog.

Da, ljevičari znaju bolje od vas što je za vas dobro! Ako se žalite i sud presudi u vašu korist, to je napravljeno protiv vas! Za toliku ideološku zaslijepljenost jednostavno moraš biti ili enormno glup ili enormno zao, nema treće mogućnosti.

Luda teorija zavjere

Da bi pokušala opravdati takvo zaključivanje, ubacila je u priču nevjerojatnu teoriju zavjere. Pazite ovo:

U borbu korporativne elite protiv sindikata moćni poslovni lobi uložio je stotine milijuna dolara i mobilizirao odrede najskupljih odvjetnika.

Čime je obrazložila svoju teoriju zavjere? Apsolutno ničim! Koji su to "najskuplji odvjetnici" i koliko koštaju - nije znala reći. Ali je zato navela standardne "krivce" za kapitalizam i sve ostalo što se ljevici ne sviđa, a to su braća Koch. Pazite ovo:

Nakaradnost ove odluke postaje potpuno evidentna kada joj se pridoda činjenica da ju je sponzorirala šačica multimilijardera povezanih s Republikanskom strankom, grupica koja je sada dodatno učvrstila svoju kontrolu nad desecima milijuna radnika. Imena poput onih notorne braće Koch, vlasnika druge najveće američke kompanije zajedno teških 120 milijardi dolara, provlače se kroz praktički sve privatne institute koji su osmislili udar na sindikate. Organizacije koje mahom u imenima imaju libertarijanske aluzije na slobodu, poput The Liberty Justice Center, The Center for Individual Rights i The National Right to Work Foundation, primile su od tih pojedinaca stotine milijuna dolara da pokrenu jedino njima pristupačne skupe sudske parnice. Industrijalac iz Illinoisa Richard Uihlein, primjerice, već godinama sponzorira republikanske senatore u svojoj državi, a s dva milijuna dolara financirao je i trećinu ukupnog budžeta organizacije Liberty Justice Center koja je osmislila ‘slučaj Janus’.

Bila bi to čak i smislena priča: velike korporacije kupile najskuplje odvjetnike da bi izvojevale pobjedu nad "radništvom" kako bi ih još više "eksploatirale"...da nema jedne "sitnice" zbog koje cijela teorija pada u vodu. Ova odluka Vrhovnog suda odnosi se isključivo na radnike u javnom sektoru.

Istina je da su spomenuti instituti radili na ovom slučaju, što je takvim institutima i inače posao, jer se libertarijanski instituti u pravilu bave osobnim slobodama i zalažu za njihovu zaštitu. Ovdje je konkretno riječ o slobodi izbora radnika u javnom sektoru. Te institute financiraju mnoge privatne tvrtke, one koje dijele iste vrijednosti, pa tako i braća Koch koji se deklariraju javno kao libertarijanci. Braća Koch također doniraju novac i za državne škole, sveučilišne biblioteke itd. Osim toga, poput mnogih drugih poduzetnika, doniraju i za političke kampanje. Kochovi doniraju Republikanskoj stranci jer ima više kandidata koji se zalažu za smanjenje poreza i regulacija. Dakle, braća Koch nisu sveci i nisu neko moralno savršenstvo, ali definitivno od ovog slučaja neće imati ništa pa je prozirno i smiješno uvlačiti njihova imena u priču o pravima javnih službenika.

I sama autorica u Novostima priznaje kako se broj članova sindikata u SAD-u zadnjih 8 godina konstantno smanjuje, ali joj ne pada na pamet postaviti pitanje što su točno ti sindikati učinili za radnike. Sindikatima je posao da se svojim zalaganjem i radom izbore za što bolje uvjete svojih članova i drugih radnika. Sindikat koji to dobro i uspješno čini sigurno neće imati problema u svom financiranju. Sindikati u javnom sektoru sad će se morati potruditi da pridobiju radnike, što može biti samo dobro za radnike.

Zašto su Novosti protiv radnika?

Postoji razlog zašto su baš Novosti odlučile pristupiti toj temi na takav način i stati protiv radnika u javnom sektoru. Autorica je vjerojatno i sama svjesna da, kad bi se ovakva odluka Vrhovnog suda u SAD-u primijenila u Hrvatskoj, Novosti bi ostale bez sigurnih primanja iz državnog proračuna.

Naime, Vrhovni sud je odlučio da radnik ne mora financirati sindikat, ako ne želi, zato što obavezna članarina u sindikatu krši njegovo pravo na slobodu govora (1. amandman Ustava SAD-a). Sloboda govora, prema tumačenju Vrhovnog suda, obuhvaća i slobodu da ne podupiremo govor s kojim se ne slažemo. Kad bi hrvatski ustavni suci tako tumačili Ustav RH, koji kaže: "Jamči se sloboda izražavanja", onda bi zaključili da je financiranje Novosti iz državnog proračuna kršenje slobode izražavanja onih poreznih obveznika koji se ne slažu s onim što se objavljuje u tom listu.

Novosti imaju pravo na propagiranje svoje ideologije, bez obzira koliko ona bila nazadna, loša i dokazano katastrofalna kad se provodi u praksi. Novosti se tom prilikom, kao što vidimo i u ovom slučaju, služe dezinformacijama, ludim teorijama zavjere i manipuliranjem činjenicama. Čak i to nije problem. Ali oni su za taj rad plaćeni novcem poreznih obveznika, iz državnog proračuna koji većim dijelom puni privatni sektor - poduzetnici i radnici u privatnom sektoru, oni protiv kojih Novosti konstantno pišu. Dakle, ovdje su ljudi prisiljeni financirati ne samo govor s kojim se ne slažu, već i govor koji je usmjeren protiv njih samih i protiv njihovih interesa.