Zamislite da novac koji se troši na financiranje ideoloških pamfleta koji sa Srbima nemaju veze, bio potrošen na pomoć ljudima u Banovini i drugdje, koji žive u nehumanim uvjetima.

Promotivni plakat SDSS-a uzbudio je i ljevičare i desničare, i Srbe i Hrvate. Čak je došlo i do vandalskih obračuna s tim plakatom. Dakle, Pupovčeva PR služba je pogodila "u sridu", baš kako to oduvijek rade.

Moje osobno mišljenje je da je Milorad Pupovac svojevrsni genij, doduše mračan jer svoj genij koristi za loše ciljeve.

Prvo, on je najviše profitirao time što su Srbi u Hrvatskoj desetkovani pa je na ime toga, a na pritisak EU, donesen splet zakona sličnih afirmativnoj akciji za crnce u SAD-u. Pupovac se nametnuo kao predstavnik Srba i maksimalno koristi zakonske podobnosti o političkoj zastupljenosti Srba u državnim institucijama. Ti zakoni iritiraju i mnoge Hrvate jer disproporcionalno favoriziraju Srbe, a ovo samo potpiruje nacionalnu netrpeljivost.

Pupovac je najviše dobio time što se izbjegli Srbi nisu vratili u Hrvatsku. Što se tiče potpirivanja animoziteta između Srba i Hrvata, on igra na kartu žrtve i to prilično teatralno, a bitan je faktor i taj što su se, od srpskih izbjeglica, u Hrvatsku vratili uglavnom, čast svijetlim iznimkama, oni koji se negdje drugdje ne bi znali snaći, a takvi nasjedaju na Pupovčeva patetična naklapanja.

Uz to, zbog osjećaja krivnje i straha podržavaju njega jer im on izgleda kao opcija zbog koje neće biti optuženi za četnikovanje budući da je on bio protiv osnivanja RSK devedesetih.

Naravno, ovo su moja osobna mišljenja, ali da se ne bismo zadržali samo na tome, pogledajmo i činjenice. Činjenica je da su Novosti, bar nominalno, glasilo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Također je činjenica da to glasilo iz proračuna RH prima milijune kuna svake godine. Kad bi se Novosti bavile rješavanjem stvarnih problema nacionalnih manjina, možda taj novac i ne bi bio uludo potrošen, ali to nije tako.

Zamislite koliko bi se staraca po Baniji i Kordunu moglo zbrinuti tim novcem, koliko bi se glinskih, dvorskih i petrinjskih poduzetnika moglo pomoći da otplate besmislene državne namete. To bi sigurno bilo puno korisnije za Srbe u Hrvatskoj nego prazna antitržišna propaganda koju Novosti šire.

Kada je Nenad Bakić svojim novcem i novcem ostalih građana koji su dobrovoljno sudjelovali u crowdfundingu, opremio školu u Dvoru, Novosti su ga napale nizom članaka usmjerenih isključivo protiv njega. Valjda su se prepale da će im Bakić preoteti ona tri i pol Srbina koji još od njih nisu digli ruke pa ga napadaju. Novostima je smetala pomoć ljudi koji ne dijele njihove ideološke stavove.

Do sada sam pisao za dosta internet portala, novina, instituta, kako već želite zvati ono što se može pročitati na internetu, a ponekad i na papiru. Svi znamo da sam bio izbjeglica devedesetih i da mi je to iskustvo značajno utjecalo na život i dalo ton mom pogledu na svijet i svemu što radim. Također znamo da sam, kad se broje krvna zrnca, Srbin iz Hrvatske. Isto tako znamo da znam ponešto o ekonomiji, a volim i zaći van ekonomije. Dakle, imajući sve to u vidu, onda je prirodno očekivati da su jedne od novina za koje sam pisao i Novosti.

E, za njih nisam pisao. Zašto? Prvo, nikad me nisu kontaktirali, vjerojatno zato što je to na papiru glasilo nacionalne manjine, a u praksi glasilo Milorada Pupovca, lokalnih jugonostalgičara i komunista. Svi znamo koliko njih zanima tržišna ekonomija, kritika ratnog profiterstva, što naravno uključuje i srpske ratne profitere, i analize neodrživosti ekonomije SFR Jugoslavije.

Za one koji kažu da Novosti bivaju kritizirane samo zato što su srpsko glasilo, evo, imate sad Srbina iz Hrvatske koji kritizira Novosti i Pupovca. Tim hermetički zatvorenim glavama je valjda jedino na taj način moguće pokazati da Novosti mogu imati nedostataka koji su potpuno nevezani sa njihovim nacionalnim predznakom. Doduše, ne živim u Hrvatskoj i to mi je u ovom slučaju najveći hendikep.

Kada govorim o lošem položaju Srba u Hrvatskoj, najveće kritike, a ponekad i pohvale, dobivam baš od tih Srba. Oni koji me kritiziraju ne osporavaju činjeničnu točnost toga što govorim, nego im smeta što pišem iz Kanade. Tvrde da se ne bih usudio to isto reći da živim u Hrvatskoj.

Ovo je poražavajuće jer pokazuje da se oni ustručavaju reći kako se stvarno osjećaju. Oni koji mi šalju pohvale pišu nešto puput ovoga što mi je prijatelj poslao u privatnoj poruci.



Što li Srbi u Hrvatskoj osjećaju kad vide "Srbe na vrbe", "Za dom spremni", "Palite traktore", "100 puta bolje nego Hrvati" ispisano crnom sprej-bojom na plakatima "Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?"... Na stranu sad da su ti plakati ciljana Pupovčeva provokacija koja je po svoj prilici uspjela pobuditi najniže porive. Na provokacije se može odgovoriti na razne načine, a ovaj je baš mučan.

Pretpostavljam da se Srbi u Hrvatskoj prvo pitaju je li ovo djelo ekstremne manjine ili ovaj sentiment postoji kod većeg broja hrvatskih građana. To se i ja pitam. Dojam koji stječem je da Srbi u Hrvatskoj trenutačno imaju osjećaj da im je najbolje da šute i slušaju druge koji im objašnjavaju kako se trebaju osjećati, bio to Pupovac ili ovi što šaraju po Pupovčevim plakatima.

Eto, ne znam kako je to biti Srbin u Hrvatskoj, ali znam da, ako to želite saznati, teško da će vam to tko reći javno, a ponajmanje Pupovac zna kako se osjećaju oni koje tobože zastupa.