Čega se najviše bojite? Što vas najviše brine? U čemu vidite prijetnju? Vrlo vjerojatno sličnih stvari kao i vaši preci, kao i svi ljudi kroz povijest. Strah se nikada ne mijenja, samo razlozi straha. Bojimo se neostvarenja onoga što želimo ili gubitka onoga što imamo. Iz naših želja i potreba proizlazi i naš strah za njihovim gubitkom, ostvarenih ili neostvarenih.

Abraham Harold Maslow je bio američki psiholog koji je osmislio Maslowljevu hijararhiju potreba, tj. piramidalni prikaz ljudskih potreba od fizioloških potreba za hranom, seksom, spavanjem i slično, preko potreba za sigurnosti, ljubavi, poštovanjem sve do samoostvarenja u što spada moralnost, kreativnost, spontanost, individualizam, samopoštovanje itd. Ljudi prioritiziraju temeljne potrebe (fiziološke) prije nego što prijeđu na više potrebe. Naši strahovi proizlaze iz toga što procjenjujemo, stvarnu ili ne, prijetnju potrebama koje smo zadovoljili i koje težimo zadovoljiti. Moderno doba je u većini svijeta eliminiralo konstantni strah od gladi, što je povijesno bio konstantni suputnik čovječanstva, međutim kako smo evoluirali s tim strahom on je još uvijek u nama, pa čak kada realno ne postoje razlozi za njega.

Thomas Robert Malthus, engleski demograf i politički ekonomist, je početkom 19. stoljeća smatrao da stanovništvo raste puno brže od proizvodnje hrane te da je velika glad neizbježna osim ako se ne poduzmu mjere za ograničenje porasta stanovništva. Tvrdio je da stanovništvo raste po geometrijskoj progresiji (1, 2, 4, 8, 16, 32...), a proizvodnja hrane po aritmetičkoj progresiji (1, 2, 3, 4...) te je točka na kojoj neće više biti hrane za prehraniti ukupno stanovništvo neizbježna, a tada slijedi opća glad i siromaštvo.

Pokazalo se da je Malthus sasvim pogriješio, primarno jer u svoje analize nije uključio tehnološki napredak koji je podigao prinose hrane toliko da ne samo da ima dovoljno hrane za sve, nego ljudi danas unose daleko više kalorija nego u Malthusovo doba. Godine 1825. na Zemlji je živjela milijarda ljudi, a do 1927. godine, kada je bilo dvije milijarde ljudi, dogodile su se brojne tehnološke inovacije koje su povećale proizvodnju hrane puno više nego što je to Malthus predvidio, kao što su mehanizacija, povećanje veličine farmi što je omogućavalo iskorištavanje prednosti ekonomije obujma, a broj kalorija po stanovniku se povećao kao i konzumacija životinjskih proteina. U razdoblju između dvije i tri milijarde ljudi, tj. između 1927. i 1960. godine su uvedena dušična gnojiva i pesticidi te je nastavljeno okrupnjivanje farmi.


Izvor: OurWorldInData.org


Izvor: Wikipedia

Danas na svijetu živi više od 7 milijardi ljudi, a unos kalorija po stanovniku nikada nije bio viši, za što je primarno odgovoran tehnološki napredak koji Malthus nije unio u svoju analizu te se tako pokazalo da je bio sasvim u krivu.

Početkom 19. stoljeća u Engleskoj, koja je prolazila kroz industrijsku revoluciju, se pojavio pokret Luddita koji su se protivili samoj industrijskoj revoluciji i promjenama koja je ona donosila. Ludditski pokret je nastao u Nottinghamu i ubrzo je cijela regija bila zahvaćena nemirima koji su trajali od 1811. do 1816. godine dok pokret nije ugušen vojnom silom. Iako je postojalo mnogo ljudi koji je pokretao isti strah prema promjenama, Ludditi su bili dovoljno ekstremni da razbijaju strojeve. Premda primarni razlog nije bio u samom protivljenju tehnološkom progresu, nego promjenama na tržištu rada koje je industrijska revolucija prouzrokovala, možemo reći da je to dvoje povezano tj. da nerazumijevanje i neprihvaćanje promjena koje dolaze s tehnološkim progresom, automatski i odbija sami tehnološki progres kao glavni razlog tih promjena.

Ipak, podaci pokazuju da su realne plaće u Ujedinjenom Kraljevstvu od 1850. kontinuirano rasle, tako da se ni strahovi Luddita da će strojevi pogoršati život siromašnih ljudi nisu obistinili, nego sasvim suprotno. Industrijska revolucija je omogućila neviđeno brz napredak u uvjetima života, razvoju znanosti, proizvodnosti i slično. Oslobodila je ljude niskoproduktivnog rada na malim zemljištima u poljoprivredi te ih uvela u puno produktivniji industrijski rad, a samom mehanizacijom, znanjem i okrupnjivanjem podigla i produktivnost u poljoprivredi. Taj proces nije bio bez poteškoća i prepreka, ali upravo je industrijalizacija dovela do veće potražnje za radnicima čiji je rad sada vrijedio više zbog dodatnog kapitala (strojeva) koji su oplemenjivali njihov rad.


Izvor: The Economist

Mi smo već duboko ušli u novu industrijsku revoluciju - onu digitalnu, obilježenu robotizacijom, globalizacijom i automatizacijom. I definitivno će promjene biti duboke, a mnoga će zanimanja postati nepotrebna. Neki će biti gubitnici, a neki dobitnici u tom procesu. Ali, svi imaju veliku prednost u odnosu na ljude koji su se nosili s prvom industrijskom revolucijom, a to je da znamo što očekivati i kako će se stvari odvijati. Znamo da će se stvari fundamentalno promijeniti te se možemo preorijentirati na nadolazeće industrije.

Ljudski strahovi se nikada ne mijenjanju, a strahove najviše potiču velike i brze promjene, to je prirodna ljudska reakcija. Međutim, danas je besplatno dostupno toliko znanja da svatko može proučiti određenu tematiku i odagnati strah, jer strah primarno proizlazi iz neznanja.

Ipak, svjedoci smo toga da čak i mnogi znanstvenici i intelektualci, koji bi trebali posjedovati najviše znanja, sami stvaraju paniku. Iako ni malthuzijanisti ni ludditi ni eko kultisti nikada nisu nestali, zadnjih desetljeća smo svjedoci stapanja te tri struje misli u jednu.

Eko kultisti dobivaju se više političkog i medijskog prostora, iako se velika većina njihovih predikcija nikada nije obistinila. Podsjetimo se samo nekoliko stvari koje su eko kultisti prije 15-20 godina smatrali da će se dogoditi, a nisu se obistinile, sasvim suprotno. Ozonske rupe, za koje se smatralo 1980-ih i 90-ih da će se stalno širiti i ugroziti sav život na zemlji, ali su se one do današnjih dana sasvim smanjile, više nikome nisu na pameti. Šuma, za koje se strahovalo da će nestajati, ima više nego prije sto godina. Nafta, za koju su prognoze bile da će postupno nestajati i gotovo sasvim nestati u 50 godina pa se to koristilo kao argument za smanjenje nafte u proizvodnji energije, je trenutno toliko pojeftinila da mnogi proizvođači posluju na ivici isplativosti, a mnoge zemlje koje ovici o cijeni nafte imaju probleme s balansiranjem proračuna upravo radi niske cijene nafte.

Eko kultistima su se priključili neomalthuzijanci koji stvaraju paniku oko prevelikog rasta stanovništva u svijetu i neodrživosti istoga. Međutim, mnoge zemlje za koje tradicionalno imamo predodžbu da imaju visoki fertilitet (broj djece po ženi) su ga dobrim dijelom obuzdale raznim javnim programima i samim spontanim socio-ekonomskih razvojem. Tako u Iranu fertilitet iznosi manje od dvoje djece po ženi, Indiji manje od 2.5, Turskoj 2.1, Bangladešu 2.2...I u Africi je fertilitet u velikom padu te žene u Africi više nemaju po sedmero djece. Trend jasno pokazuje da će se stopa fertiliteta stalno smanjivati i da nema prostora strahu o prenapučenosti Zemlje.

Neomalthuzijanci su preuzeli eko argumentaciju za isto predviđanje koje je imao Malthus, da će brojnost stanovništva postati neodrživa zbog nedovoljno hrane. Kako se Malthusov argument o prirodno sporijem rastu proizvodnje hrane od rasta stanovništva pokazao sasvim promašen, neomalthuzijanci preuzimaju katastrofične scenarije eko kultista o velikim klimatskim promjenama koje će izazvati prirodne katastrofe i time uništiti plodno tlo i proizvodnju hrane, što će dovesti do gladi zbog daljnjeg rasta stanovništva a stagnacije proizvodnje hrane. Međutim, neomalthuzijanci upadaju u istu zamku kao i njihovi prethodnici, jer podcjenjuju tehnološki napredak. Broj umrlih od prirodnih katastrofa je zadnjih 50 godina u velikom padu, a iako se troškovi tih katastrofa povećavaju, to je jednostavno iz razloga što danas postoji puno više infrastrukture koja može biti uništena u takvim katastrofama. Poplava koja u Africi uništi nekoliko stotina koliba je sigurno infrastrukturno jeftinija u novčanom iznosu nego ona koja uništi nekoliko stotina kuća u SAD-u, ali sigurno je teže stanovništvu u Africi nadoknaditi tu štetu nego stanovništvu u SAD-u, tako da ne možemo gledati štete od katastrofa čisto u financijskom smislu.

Tijekom zadnjih nekoliko stotina godina prirodne katastrofe su u padu, i to upravo zbog boljih tehnoloških rješenja, boljih materijala i bolje infrastrukture. Ne negiram klimatske promjene, samo njihov intenzitet i utjecaj, koji se preuveličava i jednodimenzionira. Da, stvari će se mijenjati, klima će se mijenjati, to će promijeniti raspored plodnih područja, ali to se kroz povijest često događalo samo od sebe, kao što je Malo ledeno doba u Europi od kraja Srednjeg vijeka do 19. stoljeća za koji znanstvenici još nisu sigurni zbog čega se dogodilo (jedno od objašnjenja je povećana vulkanska aktivnost). Promjena je klimatska konstanta te klima kroz desetljeća, stoljeća i tisuće godina varira s obzirom na brojne prirodne varijable. Jedan od primjera je i erupcija vulkana Tobe na Sumatri prije 75,000 godina, koja je uzrokovala globalno hlađenje.

Bilo kako bilo, neomalthuzijanci su kroz paniku oko klimatskih promjena progurali u mainstream i tu našli uporište za svoje katastrofične tvrdnje oko neodrživosti rasta populacije, neizbježnoj humanitarnoj katastrofi zbog gladi i sl. A razloga za toliki strah nema. Stvari će se mijenjati, ali će se čovječanstvo kao uvijek prilagoditi i prosperirati. Bit će i gospodarskih problema, ali u gospodarstvu novi problemi stvaraju nova rješenja, podižu efikasnost i šire spektar mogućeg djelovanja i smjerova kojima razvoj čovječanstva može krenuti.

Eko kultovi, neomalthuzijanci i neoludditi danas djeluju usklađeno, stalno nadopunjuju teorije jedni drugih, a u sva tri pravca misli su se infiltrilari ljevičari koji kroz njih pokušavaju održati relavatnom svoju zastarjelu ideologiju koja sama ne pronalazi odgovore na moderne teme te je ideološki zapela u 19. stoljeću, stoga joj je jedini način održanja takvo ulaženje u moderne pokrete i pravce razmišljanja koji realno nemaju nikakvu vezu s socijalističkom ideologijom, osim one nametnute. Tako smo danas dobili situaciju da je tvrdnja kako ekološki gledano svijet ide u propast (eko kultisti), a primarni razlog je prenapučenost (neomalthuzijanci) i industrijski te tehnološki napredak koji uništava i prirodu i iskorištava prenapučenost određenih zemalja trećeg svijeta te narušava tradicionalne gospodarske odnose s tim novi odnosi nisu održivi (neoludditi) je sukus mainstream razmišljanja većine ljudi, a kao rješenje se nudi puno veći utjecaj države, centralizacija odlučivanja i upravljanja te rušenje kapitalizma.

A neomalthuzijanci, eko kultisti i neoludditi ne shvaćaju da su za ljevicu samo "usefull idiots" tj. korisni idioti, koji im služe na potkopavanje kapitalizma i iskorištavanje njihovog entuzijazma. Kada bi ljevica došla na vlast, prvo što bi napravila je uklonila i jedne i druge i treće, fizički ili utjecajno.