Nenad Jarić Dauenhauer, poznatiji po nadimku Panikhauer, objavio je na Indexu članak naslovljen: "Znanstvenici predvidjeli kolaps društva u 2040. Predviđanja se zasad ostvaruju".

Panikhauer se poziva na studiju iz 1972. godine pod nazivom "The Limits of Growth" (Granice rasta), jedan od više projekata Rimskog kluba koji je tada bio vrlo popularan šireći teoriju o ograničenosti resursa. Studija je polazila, dakle, od pogrešnih pretpostavki da su prirodni resursi ograničeni i da će rast svjetske populacije dovesti do nedostatka resursa, što bi dovelo do društvenog kolapsa.

Ne trebam ni spominjati da je i ta studija, poput mnogih drugih, inspirirana duboko socijalističkim težnjama i marksističkim duhom, okrivljujući ljudsku težnju za napretkom (koja se pokazuje u gospodarskom rastu) kao glavni uzrok tog po njima neizbježnog kolapsa.

Kako je Panikhauer došao do zaključka da se ta predikcija "zasad ostvaruje", ostaje potpuna nepoznanica, budući da su resursi danas ljudima dostupniji nego ikad u povijesti usprkos rastu broja stanovnika. Danas ima hrane više no ikada, manje ljudi živi u siromaštvu nego ikada, manje je gladi no ikada. U tom pogledu, bilo kakav zaključak osim onoga da je ta predikcija već propala ne može realno ni doći u obzir.

Ali tu treba istaknuti da je ta studija samo jedna u nizu koje je otprilike u isto vrijeme naručilo Rimsko društvo i s vrlo sličnim ciljevima i zaključcima. Donosimo još 18 propalih crnih doomsday predviđanja koja su otprilike u isto vrijeme, početkom 1970-ih, imali znanstvenici i novinari:

1. George Wald, biolog s Harvarda je procijenio da će "civilizacija propasti tijekom sljedećih 15 do 30 godina" (to je značilo - između 1985. i 2000.) ako se ne poduzme odmah odlučna akcija protiv problema s kojima se čovječanstvo suočava.

2. "Mi smo usred ekološke krize koja prijeti opstanku ove nacije i svijeta kao održivog mjesta za ljudsko obitavanje", napisao je Barry Commoner, biolog na Sveučilištu Washington u posebnom broju znanstvenog časopisa "Environment" izdanog za prvi Dan Zemlje.

3. "Čovjek mora zaustaviti onečišćenje i sačuvati svoje resurse, ne samo da poboljša postojanje, već i da spasi rasu od nepodnošljivog propadanja i mogućeg izumiranja", objavio je New York Times 1970. - otad do danas se svjetska populacija povećala za preko 120%, što i nije baš blizu izumiranja, zar ne?

4. "Stanovništvo će neizbježno i potpuno nadmašiti sva mala povećanja u zalihama hrane koja napravimo", samouvjereno je izjavio Paul Ehrlich u izdanju Mademoiselle iz travnja 1970. "Stopa smrtnosti će rasti sve dok barem 100-200 milijuna ljudi godišnje ne bude umiralo od gladi tijekom sljedećih deset godina [do 1980.]."

Prema podacima UN-a, od gladi godišnje umire 9 milijuna ljudi - i taj se broj kroz desetljeća konstantno smanjuje usprkos velikom povećanju populacije.

5. "Većina ljudi koji će umrijeti u najvećoj kataklizmi u povijesti čovječanstva već su rođeni", napisao je Paul Ehrlich u eseju pod naslovom "Eko-katastrofa" iz 1969. godine.
"Do... [1975.] neki stručnjaci smatraju da će nestašica hrane eskalirati sadašnju razinu svjetske gladi u glad nevjerojatnih razmjera. Drugi stručnjaci, optimističniji, misle da se konačna kolizija hrane i stanovništva neće dogoditi prije 1980-ih."

6. Ehrlich je skicirao svoj najalarmantniji scenarij za izdanje časopisa The Progressive za Dan planeta Zemlje 1970., uvjeravajući čitatelje da će između 1980. i 1989. oko 4 milijarde ljudi, uključujući 65 milijuna Amerikanaca, nestati u "velikom izumiranju".

7. "Već je prekasno da se izbjegne masovno gladovanje", izjavio je Denis Hayes, glavni organizator Dana planeta Zemlje, u izdanju The Living Wilderness u proljeće 1970. godine.

8. Peter Gunter, profesor sa Sveučilišta North Texas State, napisao je 1970.: "Demografi se gotovo jednoglasno slažu oko sljedećeg tmurnog rasporeda: do 1975. u Indiji će započeti raširene gladi; one će se do 1990. proširiti na cijelu Indiju, Pakistan, Kinu i Bliski Istok, Afriku. Do 2000. godine, ili zamislivo ranije, Južna i Srednja Amerika će postojati u uvjetima gladi... Do 2000. godine, trideset godina od sada, cijeli će svijet, s izuzetkom zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Australije, biti u gladi."

Napomena: Predviđanje o gladi u Južnoj Americi djelomično je točno, ali samo u Venezueli i to zbog socijalizma, a ne zbog ekoloških razloga.

9. U siječnju 1970. Life je izvijestio: "Znanstvenici imaju čvrste eksperimentalne i teorijske dokaze koji podupiru...sljedeća predviđanja: Za jedno desetljeće, urbani će stanovnici morati nositi plinske maske kako bi preživjeli zagađenje zraka...do 1985. zagađenje zraka smanjit će količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje za polovicu..."

10. Ekolog Kenneth Watt rekao je za Time da je, "pri sadašnjoj stopi nakupljanja dušika, samo pitanje vremena kada će se svjetlost filtrirati iz atmosfere i ništa od naše zemlje neće biti upotrebljivo."

11. Barry Commoner je predvidio da će organski zagađivači koji se raspadaju potrošiti sav kisik u američkim rijekama, uzrokujući gušenje slatkovodnih riba.

12. Paul Ehrlich se uključio, predviđajući 1970. godine da će "onečišćenje zraka... sigurno odnijeti stotine tisuća života samo u sljedećih nekoliko godina." Ehrlich je skicirao scenarij prema kojem bi 200.000 Amerikanaca umrlo 1973. tijekom "katastrofe smoga" u New Yorku i Los Angelesu.

13. Paul Ehrlich upozorio je u izdanju časopisa Audubon iz svibnja 1970. da su DDT i drugi klorirani ugljikovodici "možda znatno skratili životni vijek ljudi rođenih od 1945." Ehrlich je upozorio da Amerikanci rođeni od 1946.… sada imaju očekivani životni vijek od samo 49 godina i predvidio je da će, ako se sadašnji obrasci nastave, to očekivano trajanje dosegnuti 42 godine do 1980. kada bi se moglo stabilizirati. (Napomena: prema najnovijem izvješću CDC-a, očekivani životni vijek u SAD-u je 78,6 godina).

14. Ekolog Kenneth Watt je izjavio: "Do 2000. godine, ako se sadašnji trendovi nastave, trošit ćemo sirovu naftu takvom brzinom...da više neće biti sirove nafte. Doći ćete do crpke i reći: 'Natoči, prijatelju', a on će reći: 'Jako mi je žao, nema je'."

Napomena: Globalna proizvodnja nafte se od 1970. do danas više nego udvostručila.

15. Harrison Brown, znanstvenik s Nacionalne akademije znanosti, objavio je grafikon u časopisu Scientific American koji je promatrao rezerve metala i procijenio da će čovječanstvo potpuno ostati bez bakra ubrzo nakon 2000. Olovo, cink, kositar, zlato i srebro nestat će prije 1990.

16. Sen. Gaylord Nelson je napisao u Looku, "Dr. S. Dillon Ripley, tajnik Instituta Smithsonian, vjeruje da će za 25 godina, negdje između 75 i 80 posto svih vrsta živih životinja izumrijeti."

17. Godine 1975. Paul Ehrlich je predviđao da će, "budući da će više od devet desetina izvornih tropskih kišnih šuma biti uklonjeno u većini područja u sljedećih 30 godina [do 2005.], očekuje se da će s tim nestati i polovica organizama u tim područjima."

18. Kenneth Watt je u govoru upozorio na predstojeće ledeno doba. "Svijet se naglo hladi već dvadesetak godina", izjavio je. "Ako se sadašnji trendovi nastave, svijet će biti oko četiri stupnja hladniji za globalnu srednju temperaturu 1990. godine, ali jedanaest stupnjeva hladnije 2000. godine. To je otprilike dvostruko više od onoga što bi bilo potrebno da nas stavi u ledeno doba."

To su bile pogrešne znanstvene i novinarske predikcije Sudnjeg dana samo iz kratkog razdoblja između 1969. i 1972. godine. Znanstvenici nisu nakon toga stali, rade to isto i dan-danas.

Zašto znanstvenici toliko vole predviđati kraj svijeta?

To ima nekoliko logičnih razloga. Prvo, to je isplativo. Ako znanstvenik želi privući više novca za svoja istraživanja, onda je privlačenje pažnje i umjetno prikazivanje krize jako dobar način. Također, knjige o skorašnjem Sudnjem danu uvijek će biti jako čitane. Mnogi se ljudi pale na to, bez obzira koliko irealno bilo.

Drugo, riječ je o ljudima koji gaje duboko nepovjerenje prema čovječanstvu kao i nerazumijevanje društvenih veza i razvoja. Oni ne razumiju što znači gospodarski rast, da to nije hir neke korporacije koja ima želju za profitom već rezultat ljudske akcije svakog čovjeka koji živi i pokušava napraviti nešto sa svojim životom. Gospodarski napredak je odraz ljudske unutarnje želje za vlastitim napretkom. To je toliko prirodno da nijedan diktator ne može spriječiti.

Zašto su uvijek u krivu?

S obzirom da nisu u stanju razumjeti složene probleme ljudske suradnje i spontanog razvoja, ne mogu shvatiti ni to da je na ovom svijetu samo jedna stvar zajamčena: ljudska inovativnost. Oni u svoje formule u pravilu stavljaju samo one varijable koje su u tom trenutku poznate i računaju s njima na onaj način na koji se one u tom trenutku koriste.

Budućnost donosi nove izume i nove načine, pa time i nove resurse. Jer svi prirodni resursi su rezultat ljudskog uma, pa tako moramo računati na to da će se i oni u budućnosti mijenjati s obzirom na nova ljudska saznanja i izume.

Konkretno - ono što je prvo razbilo sve predikcije Rimskog kluba bio je razvoj GMO usjeva. Kad je nova tehnologija omogućila proizvodnju hrane na manjim površinama s puno većim i kvalitetnijim urodom, to je automatski posjeklo sve planove o masovnoj gladi i izumiranju ljudske vrste. Tomu se nitko 1970. nije nadao, barem nitko od ovih "znanstvenika" koji su tražili novac od vlade za svoje intelektualno vrlo ograničene ideje.

Nevjerojatno je da taj Rimski klub i dan-danas, kad je jasno koliko je ta kvazi-religija daleko uvijek bila od stvarnosti, ima svoje sljedbenike.