Igor Rudan se, poput mnogih drugih svojih kolega znanstvenika u prošlosti, upustio u priču o ograničenim resursima i neodrživom ekonomskom sustavu.

"Svaka čast kapitalizmu, ali vrijeme je da počnemo razmišljati lijevo i planski", veliki je naslov koji krasi naslovnicu novog broja Lidera, a riječ je o izjavi znanstvenika Igora Rudana.

Čovjek bi pomislio da su urednici izvukli naslov iz konteksta zbog senzacionalizma (antikapitalizam se dobro prodaje), ali nažalost, nije baš tako. Ovo je Rudanova izjava u cijelosti:

"Želim reći da nam nedostaje održiv razvoj. Nedostaje nam jedna globalna, uravnotežena politika održiva razvoja u kojoj se moramo dogovoriti koliko ljudi treba živjeti na Zemlji i koliko oni mogu konzumirati resursa.

...Svaka čast kapitalizmu, on je stvorio niz novih vrijednosti i napravio živote ugodnijima, duljima, zabavnijima, sigurnijima i zdravijima. No platili smo cijenu strahovitim zagađenjem okoliša i sada treba, nakon euforije kapitalizmom, ponovno razmišljati malo više lijevo i planski, odnosno o zajedničkom raspolaganju dobrima. U protivnom ćemo se suočiti s ogromnim problemima. Velika je problem kapitalizma njegova neodrživost u uvjetima ograničenih resursa."

Igor Rudan je cijenjeni znanstvenik na svjetskom glasu i njegove riječi treba svakako uzeti ozbiljno. Međutim, moram primijetiti da ponavlja istu pogrešku koju su činili već mnogi, također iznimno cijenjeni svjetski znanstvenici, puno prije njega. Dopustio si je uvući se u priče o neodrživosti tržišne ekonomije i ograničenosti resursa.

Prije 50 godina Paul R. Ehrich objavio je knjigu "Populacijska bomba", koja je tada odjeknula svijetom poput naslova. Profesor biologije sa Stanforda tvrdio je da će rast stanovništva rezultirati iscrpljenjem resursa i izgladnjivanjem stotina milijuna ljudi do kraja 20. stoljeća. Knjiga je postala bestseller, o tome su pisale novine po cijelom svijetu. To je bilo tada općeprihvaćeno mišljenje kao znanstvena činjenica - prijeti nam apokalipsa i glad jer resursi nestaju!

Ehrich nije bio jedini znanstvenik s takvim pesimističnim pogledom na budućnost. Svima je bilo zajedničko da su za svoje viđenje budućnosti krivili ekonomski sistem kao "neodrživ" te su pozivali "da se nešto učini" na globalnom planu. Neko centralno planiranje. Zvuči vam slično ovome što Rudan danas govori? Da, zato što je isto to.

Kako je to prošlo? Resursi se nisu smanjili nego povećali, izvorišta nafte je danas više nego ikada, a zahvaljujući genetskom inžinjeringu hrana se proizvodi sve ekonomičnije i zemlja se koristi efikasnije.

Gospodin Rudan je u krivu i kada za zagađenost okrivljuje "kapitalizam". Ako on pod kapitalizmom smatra ekonomski sustav tržišne ekonomije, onda bi trebao znati da su države koje imaju takav sustav povećale svoje prirodne resurse i imaju veći stupanj zaštite okoliša od ostalih. Konkretno, u SAD-u je danas znatno više posađenih stabala nego prije 100 godina, u EU također. Gdje se smanjio broj stabala? U Brazilu koji je tek ove godine dobio protržišnu vladu. Prethodnih 12 godina, u vrijeme najveće sječe brazilskih prašuma, Brazilom su vladali socijalisti koji su provodili plansku politiku zatvorenog tržišta i maksimalnog uplitanja države u gospodarstvo.

Osim toga, najveće zagađenje okoliša Zemlja je doživjela tijekom komunističke vladavine Mao Ce Tunga u Kini i tijekom SSSR-a. Mao je vodio poznati "rat protiv prirode" kada je uništeno bezbroj kukaca i napravljen niz brana koje su ostavile trajne posljedice na ekosistem. Kina i danas, prema nekim istraživanjima, osjeća posljedice zbog njegove dugogodišnje antiekološke politike. Kao što znamo, to su bile vlade bez "kapitalizma".

Na vrhu Indeksa zaštite okoliša nalazi se Švicarska, zemlja s najvećim ekonomskim slobodama i najčvršćom zaštitom privatnog vlasništva u Europi. Među azijskim zemljama najčišći okoliš ima Singapur, zemlja s najvećim ekonomskim slobodama u svijetu. Dakle, prozivanje "kapitalizma" za onečišćenje okoliša je ne samo pogrešno, već i licemjerno.

I na koncu, ideja o tom "centralnom planiranju". Ono, treba nam neki središnji mozak koji će se brinuti da stvari budu kako treba, koji će odlučivati o tome koliko trebamo živjeti i koliko možemo trošiti. Ta ideja je u svojoj srži jako totalitarna i ne postoji opravdanje za nju. No, čak i kad bi postojalo i kad bi nas netko trebao "spašavati", ona je suštinski pogrešna i u praksi dokazano ne funkcionira.

Zašto ne funkcionira? Zato što nitko ne može predvidjeti ponašanje ljudi u budućnosti, a time ni gospodarstva. To je ujedno i razlog zašto su sve znanstvene predikcije dosad propale i zašto će i ove koje u zadnje vrijeme slušamo proći na isti način. Znanstvenici u svojim predikcijama promatraju ekonomsko kretanje u PROŠLOSTI i pretpostavljaju da će se isti trend nastaviti u budućnosti. Ali u budućnosti se u pravilu dogode stvari koje potpuno promijene trend, i one u pravilu budu za korist čovječanstva. Tako je izum GM sjemena poremetio predikcije o masovnom umiranju od gladi do kraja 20. stoljeća.

Današnji znanstvenici, kada govore o klimatskim promjenama, uopće ne uzimaju u obzir čovjekovu inovativnost i činjenicu da se tehnologija mijenja i napreduje. Tko zna kakve ćemo stvari koristiti u proizvodnji ili na koje načine ćemo se kretati, grijati i sl. za 5 godina? Nitko to u ovom trenutku ne može znati, ali je sigurno da će se sve mijenjati.

Kada pričaju o povećanju populacije stanovništva u budućnosti, znanstvenici uzimaju trendove iz prošlosti. Da, populacija trenutno raste, ali raste prvenstveno u Africi i siromašnim dijelovima Azije dok na razvijenom Zapadu stagnira. Što nam to može reći? Ukoliko u Africi i Aziji dođe do ekonomskog rasta i razvoja, i tamo će rast broja stanovništva biti zaustavljen. Pitajte svoje roditelje, djedove i bake koliko su oni imali braće i sestara u obitelji pa usporedite to s današnjim standardom u Hrvatskoj. Razlika je u tome što smo danas gospodarski razvijeniji, puno manje djece umire od bolesti, djeca više nisu primorana sudjelovati u radovima na polju kao nekoć itd. Dakle, danas imamo manje djece, ali se više za njih brinemo. Ista stvar će se dogoditi i u Africi i Aziji kad se više gospodarski razviju. A onda bi lako moglo doći do ukupnog pada broja stanovnika na Zemlji.

Gospodinu Rudanu bih preporučio da pročita posljednju knjigu Friedricha A. Hayeka, naslovljenu "The Fatal Conceit", u kojoj se bavi kritikom znanstvenika koji su mislili da svijetu treba "središnji mozak". Hayek je tu jako dobro objasnio da slobodno društvo s decentraliziranom i ograničenom vladom puno efikasnije koristi znanja koja postoje u svakome od nas. Iako se na prvu to čini kao "kaos", on je došao do zaključka da slobodno društvo spontano dovodi do savršenog reda bez ikakvog centralnog planera. Jer će potrebe tržišta izvlačiti ono najbolje i najkorisnije iz svakog pojedinca puno bolje i efikasnije nego što bi to mogao najpametniji mozak na svijetu.

Također, nedavno je objavljena knjiga "Population Bombed: Exploding the link Between Overpopulation and Climate Change" koju je objavila Zaklada za politiku globalnog zagrijavanja, a autori su Pierre Desrochers i Joanna Szurmak sa Sveučilišta u Torontu. Oni su se pozabavili poviješću znanstvenih pesimističnih predviđanja i razlozima zašto su sva ona završila neslavno.