Došlo je i kod nas. Telegram i pravobraniteljica Višnja Ljubičić žele da država zabrani reklame u kojima žene suše rublje. Kažu da su glupe i seksističke.

Ured za oglašivačke standarde pri britanskoj vladi - agencija ASA - najavio je zabranu proizvodnje i prikazivanja oglasa koji sadrže "stereotipe koji bi mogli nanijeti štetu ili uvrijediti širi krug ljudi". Budući da je riječ o borbi protiv seksizma, zabranjene će biti reklame u kojima su žene prikazane kao kućanice ili u kojima se na bilo koji način "objektivizira žensko tijelo". Zabrana stupa na snagu u lipnju iduće godine.

"Kakve veze ima žena s akumulatorom?"

Neki u Hrvatskoj su oduševljeni. Novinarka Telegrama je napisala: "Blago njihovim građanima, više neće morati gledati banalne fore da žene samo čiste, a muškarcima recimo padne dijete kad mijenjaju pelenu...", a za naslovnu fotografiju su stavili scenu iz reklame za Saponiju u kojoj je prikazana žena koja nosi oprano rublje na sušenje. Zamisli seksizma!



Možda su time htjeli reći da je pranje i sušenje rublja nešto nečasno, degradirajuće, nešto što se treba skrivati ili da to žene ne bi smjele raditi? Nije mi posve jasno, ali je jasno da to smatraju jako seksističkim.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić (točnije bi bilo reći da je pravobraniteljica feminizma jer baš i nije za ravnopravnost spolova) posebno je ljuta na oglašivače koji u svojim reklamama koriste - žene, ili kako ona voli reći, "ženska tijela".

"Zašto se ženskim tijelima reklamiraju akumulatori i gume za automobile", pita se gospođa Ljubičić.

Smatra li pravobraniteljica Ljubičić da žene ne bi trebale voziti automobil, pa onda ni brinuti za njegovo održavanje? Je li to isključivo muški posao, gospođo Ljubičić? Smije li žena voziti automobil i, ako da, tko onda brine o akumulatoru u tom automobilu?

Bilo kako bilo, i ona pozdravlja zabranu te objašnjava kako i Hrvatska već ima određene regulacije, ali bi nam dobro došlo to još malo više izregulirati poput Britanaca.

Koliko takve zabrane imaju smisla? Da bismo to shvatili, moramo se malo jače potruditi i "ući u mozak" prosječne feministice, odnosno shvatiti na koji način feminizam rezonira, a feminističko rezoniranje ima jako malo ili nimalo veze s logikom, zdravim razumom te vrijednostima slobode i ravnopravnosti na kakve smo navikli u 21. stoljeću. Trebamo se vratiti daleko u prošlost, otprilike 100 godina unazad. U vrijeme kad žene nisu imale ni pravne mogućnosti ni društvene jednakosti, tako da nisu ni mogle donositi vlastite izbore.

Kako je feminizam postao radikalno glup

Feminizam je zaista odigrao ključnu ulogu - skupa s ekonomskim razvojem, obrazovanjem i dostupnošću informacija, svijet je u prošlom stoljeću zabilježio veliki društveni napredak. Pa su žene postupno, ali sigurno, u svim dijelovima zapadnog svijeta, izborile svoju punu ravnopravnost i neovisnost. Bilo je to, ovisno o državi i društvu, u periodu između 1920. i 1980. godine. Otad je već prošlo dosta vremena društvene prilagodbe i danas je jasno da osobne slobode vrijede jednako za svakoga bez obzira na rod.

No, u jeku feminističke revolucije mnogi su smatrali da će određeni stereotipi postati stvar prošlosti jer kad žene dobiju jednaku slobodu izbora, birat će drukčije nego prije. Pa neće više biti standardnih kućanica, neće više birati ona "ženska" zanimanja itd. Međutim, takve pretpostavke pokazale su se kao velika zabluda. Čak i u najslobodnijim društvima gdje najširi krug ljudi ima dovoljno ekonomskih mogućnosti da bude potpuno neovisno, s boljim izborom zanimanja i radnih mjesta, žene često biraju biti kućanice i ostati kod kuće s djecom dok njihov suprug gradi karijeru. Je li to stereotip? Nije, ako ga stvarnost potvrđuje.

Možemo raspravljati o tome koliko je to dobro ili loše i to je stvar isključivo pojedinačnog ukusa, ali dok god svaka osoba može samostalno donositi odluke za sebe, riječ je o osobnim slobodama u koje se ne bi trebalo dirati. Dakle, neka svatko bira svoj put i radi što želi! Ako netko želi više vremena provoditi s djecom, a manje na poslu, to se treba poštivati.

U feminističkom svijetu, međutim, postoji isključiva podjela na muškarce i žene. Feministički mozak vidi samo to i ništa iza toga. Njegov prvi neprijatelj je biologija jer kako se boriti protiv stereotipa da je žena priklonjenija radu s djecom kad je već Majka priroda odlučila da žena može roditi, a muškarac ne? Hoće li zabrana oglašavanja u kojima je žena prikazana da mijenja pelene bebi promijeniti činjenicu da žene to rade mnogo češće nego muškarci? Hoće li cenzura u medijima išta promijeniti u stvarnosti i učiniti da muškarci počnu rađati? Sumnjam, ali izgleda da neki ne gube vjeru u takve ludosti.

Nakon biologije, sljedeći neprijatelj feminističkom stanju uma je sloboda. Što je društvo slobodnije, to će žene VIŠE birati tzv. "ženska" zanimanja. To se pokazalo u skandinavskim zemljama koje su vrlo napredne u ravnopravnosti spolova, pa opet s vremenom nije došlo do promjena odluka koje žene donose kad je riječ o izboru zanimanja, poduzetništvu itd. Možete pogledati i kod nas i pitajte se zašto i dalje većinu studenata na Filozofskom fakultetu i u tekstilnim strukovnim školama čine žene, a većinu studenata na FER-u i u zidarskim strukovnim školama muškarci. Je li netko njih prisilio da izaberu baš to, je li ih netko tjerao na takav izbor, je li im itko zabranio da upišu nešto drugo? Ne, to je njihov slobodni izbor, da slobodniji ne može biti.

Tako da feminističkoj doktrini sloboda izbora nikako ne odgovara, očito je da slobodni ljudi ne biraju ono što bi feminizam htio. Za feministički mozak, jednakost je ono kad imate točno 50% žena u parlamentu, u vladi, na čelu svake privatne firme, u svakom zanimanju. Dobro, ne baš svakom. Nisam baš siguran da bi žene htjele činiti 50% čuvara ovaca ili radnika u rudniku, za takve stvari se feministice ne bore.

Zamislite reklamu za šminku bez žene u njoj

Pravi problem nastaje za ljude koji osmišljavaju reklame. Zamislite kako će neka tvrtka izreklamirati ruž za usne bez žene koja se šminka. A nema većeg stereotipa od žene pred ogledalom s ružom u ruci! Kako pogoditi nišu za prašak za rublje, a da se ne obratiš ženama koje, jebiga, i dalje puno više kupuju prašak za rublje nego muškarci?

Nemojte me krivo shvatiti, možda će za 10 godina muškarci postati veći konzumenti praška za rublje i deterdženta za posuđe i ja osobno ne bih imao ništa ni protiv toga. Onda će se snimati reklame za Saponiju s muškarcem u glavnoj ulozi. Ali dok su njihovi kupci pretežno žene, što možemo postići zabranom žena u njihovoj reklami? Kako takve zabrane mogu pomoći ženama?

Telegram ima strašnu argumentaciju. Oni jednostavno kažu da su te reklame njima glupe i to je to. Normalno je, stoga, da trebaju biti zabranjene. Ako ćemo tako, i meni je taj feminizam jako glup. Kako bi bilo da ga zabranimo?

Nije ni čudo što upravo u Velikoj Britaniji posljednjih godina drastično opada popularnost feminizma. Prema nedavnim istraživanjima engleskih medija, manje od 10 posto žena se smatra feministicama, a ispod 20 posto žena u Britaniji uopće podržava feminizam. S takvim boljševičkim zahtjevima "zabrani ovo, zabrani ono" past će još više i dovesti do velikog bijesa građana, što nije dobro. A sada bi neki htjeli dovesti to i u Hrvatsku. OK, ali budite spremni na veliki otpor jer ljudi, uključujući žene, ne vole besmislene zabrane radi nečijih radikalnih hirova. Ipak nam je draža sloboda.