Hrvatski su mediji nedavno brujali o ponovnom uvođenju vojnog roka, a u srednjim školama pojavio se i upitnik. Većina političara, pogotovo onih na vlasti, podupire tu ideju, a potvrdila ju je i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović izjavivši kako ona ipak ne bi to nazvala vojnim rokom. "Riječ je o nekoliko tjedana u kojima bi se mladići i djevojke naučili kako reagirati u hitnim situacijama", objasnila je predsjednica.

Prema pisanju Večernjeg lista riječ je o "light" vojnom roku u trajanju 30 dana, s time da bi služenje bilo obavezno za mladiće, a dobrovoljno za djevojke. Stoga sam poslao upit Višnji Ljubičić, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova jer ovdje je očito riječ o diskriminaciji, odnosno drukčijem tretiranju građana s obzirom na spol.

Pravobraniteljica je inače vrlo aktivna kad treba opominjati privatni sektor zbog nekorektnog oglasa za posao, ali u ovom slučaju, kada političari na vlasti najavljuju zakon koji bi na isti način dijelio građane prema spolu, izostala je reakcija ne samo pravobraniteljice, već i brojnih udruga civilnog društva koje se deklarativno bave spolnom ravnopravnošću. Znači li to da država ima ekskluzivno pravo diskriminacije?

Nakon četiri dana stigao mi je odgovor iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ona u ovom slučaju ne vidi nikakvu diskriminaciju:

"Prije svega valja naglasiti da Pravobraniteljica dosljedno iznosi službena stajališta institucije kada se radi o situacijama u kojima postoji službena odluka ili prijedlog. U konkretnom slučaju nema takve odluke, pa čak niti nacrta prijedloga. Radi se o ideji koja je u ranoj fazi javne rasprave.

Pravobraniteljica naglašava kako nejednak zakonski tretman temeljen na spolu, ne znači ujedno i postojanje spolne diskriminacije. Različiti zakonski kriteriji primjerice postoje po pitanju rodiljnog dopusta za muškarce i za žene, što također ne predstavlja spolnu diskriminaciju. Uvažavanje bioloških različitosti među spolovima i različitih potreba koje iz tih različitosti proizlaze u načelu ne predstavlja diskriminaciju.

Također, baš kao što je uvažio specifične interese i potrebe žena ostavljajući im na izbor služenje vojnog roka, ukoliko se odluči na uvođenje opće obveze služenja vojnog roka, zakonodavac bi također imao obvezu da u što je moguće široj mjeri uvaži i određene specifične razloge za muškarce, konkretne pojedince, kojima bi se na temelju takvih opravdanih razloga legalno omogućilo izuzeće od načelne opće obveze služenja vojnog roka."

Ovakav odgovor nije neočekivan, ali je prilično nejasan. Kakve su to "biološke različitosti među spolovima" koje određuju da muškarac mora proći vojsku, a žena ne? Nije li to razmišljanje onog tradicionalnog, patrijarhalnog društva gdje je "muškarcu mjesto s puškom u rovu, a ženi u kuhinji"? Znači li to da su žene nesposobne za takvu obavezu kao što je vojni rok? Ja stvarno ne vidim nikakvo logično objašnjenje po kojem bi se u ovom slučaju mogla praviti bilo kakva razlika prema spolu.

Zamislite, recimo, da vrate u škole predmet domaćinstvo, ali tako da bude obavezan za djevojčice, a dobrovoljan za dječake. Prvo, ne vjerujem da bih u tom slučaju morao slati upit i čekati četiri dana na odgovor pravobraniteljice, prilično sam siguran da bi odmah po prvim najavama javno reagirala u svim relevantnim medijima. Skočile bi i sve feminističke udruge optuživši državu za diskriminaciju, a aktualnu vlast za nametanje konzervativnog, patrijarhalnog svjetonazora. I bile bi u pravu. I ja bih se pobunio protiv takvog odnosa prema spolnoj ravnopravnosti. Međutim, koja je razlika između te dvije situacije osim što je u ovom slučaju reakcija izostala?

Možda je ovaj put reakcija izostala jer je ta nezahvalna obaveza psihičkog i fizičkog maltretiranja nametnuta krivom spolu? Onom za koji se u patrijarhalnom društvu pretpostavlja da mora snositi veći teret? Onda mogu zaključiti samo da ta njihova borba za "ravnopravnost spolova" zapravo nije borba za ravnopravnost spolova nego za NEravnopravnost. Jer ravnopravnost nije jednosmjerna cesta.