Piše: Mario Nakić
6.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
6.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
"Mi bismo rado dali novac tekstilnoj industriji i rekli 'Evo vam, podignite plaće radnicima', ali ne možemo jer nam EU to ne dozvoljava radi tržišnog natjecanja", rekao je Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava u jučerašnjoj emisiji Otvoreno HRT-a.
Otvoreno je u zadnje vrijeme postalo prava marksistička propaganda kakve se ne bi postidjeli ni komunisti u bivšoj Jugoslaviji koji su nas kroz obrazovni sistem odmalena učili kako je kapitalizam zlo, a privatni vlasnici sredstava za proizvodnju izrabljivači radnika. Tako je to izgledalo jučer u Otvorenom - počevši od samog uvoda u kojem se već dokazani "stručnjak za minimalac" Drago Jakovčević, inače profesor na Ekonomskom fakultetu i čovjek koji zapošljava točno 0 radnika još jednom čudi kakav je to poslodavac koji ne može isplatiti radniku 5.000 kuna plaću. "Neka se odrekne malo profita u korist radnika", kaže Jakovčević.
Uzalud im objašnjava vlasnik tvornice čarapa kako bi im se onda povećala cijena proizvoda pa ne bi bili konkurentni na tržištu, naši ekonomski stručnjaci nisu baš "na ti" s elementarnim ekonomskim zakonima. Država će podići minimalac, ali će, pazite sad ovo, poslodavci plaćati niže doprinose za radnike koji primaju minimalac. Drugim riječima, država će direktno subvencionirati rad za minimalac. Postoji li gore rješenje?
Kao što i sam ministar Pavić priznaje, da nema Europske unije RH bi sponzorirala neprofitne sektore i poduzeća koja nisu konkurentna na tržištu još većim iznosima. On priča kao da u državni proračun novac pada s neba. Naša bi vlada, da nema EU, vodila politiku po uputama iz Marxovog "Kapitala" - financirala svaki rad koji nije konkurentan i profitabilan. Po tko zna koji put EU nas spašava od naših političara koji bi nas gurnuli direktno u socijalizam.
I dok se naši političari, novinari i ekonomski stručnjaci HRT-a natječu u licitiranju što veće minimalne plaće, nikome ne pada na pamet da bi država mogla, umjesto subvencioniranja nekonkurentne proizvodnje poticati konkurentnu. Danska je riješila problem neprofitabilne tekstilne industrije i brodogradnje subvencioniranjem prekvalifikacija radnika. Pa su jednostavno pustili staru tekstilnu industriju da propadne i prebacili radnike na tekstilni dizajn, a brodogradnju na vjetroelektrane.
Kod nas vlada mišljenje kako osoba koja radi na nekom stroju mora raditi taj posao do umirovljenja bez obzira što se stanje na tržištu mijenja. Kad rad na proizvodnoj liniji zamijene roboti, RH će vjerojatno u potpunosti subvencionirati plaće radnika samo da poslodavci ne prijeđu na strojeve umjesto da taj novac uloži u prekvalifikaciju radnika. To je logika naše politike. To je logika koja hrani i potiče nekonkurentnost gospodarstva.
Voditelj Mislav Togonal skupa s SDP-ovcem Gordanom Marasom i sindikalcem Krešimirom Severom ponavljali su kako se plaće "moraju dizati". Naravno, ali nitko od njih ne spominje uvjete rada i zapošljavanja u Hrvatskoj, ne spominje što sve porezni obveznici moraju financirati i državnu potrošnju koja u Hrvatskoj zauzima dvostruko veći udio BDP-a nego u Irskoj. Njihovi zahtjevi za većim državnim intervencijama, kao i zahtjevi za državnim subvencioniranjem nekonkurentnosti dalje vode Hrvatsku u propast.