Prije dvije godine Aleksandar Stanković je u emisiji Nedjeljom u 2 zatražio da država počne regulirati komentiranje na Facebooku. Većina novinara, uključujući i njihovu krovnu strukovnu komoru Hrvatsko novinarsko društvo, to je svesrdno podržala. HDZ je, naravno, rekao "Super, sad ćemo mi to". Pod egidom "govora mržnje" uvest će dosad neviđenu cenzuru i gušenje slobode govora u povijesti Hrvatske, pa čak i prethodnih država.

Sabor će danas, zahvaljujući HDZ-u, SDP-u, HNS-u, HSLS-u i sl. vjerojatno potvrditi novi prijedlog Zakona o elektroničkim medijima kojim će se efektivno ukinuti sloboda govora na društvenim mrežama. Taj zakon, naime, drži nakladnika publikacije odgovornim za sadržaj komentara njenih korisnika. Zbog bilo kojeg "neprimjerenog" komentara čitatelja nakladnik može odgovarati kaznom do milijun kuna.

U praksi, to će bez sumnje dovesti do ukidanja komentara na samim portalima, ispod vijesti. Još je gore što se zakon lako može primijeniti i na službene Facebook stranice nakladnika. Nakladnici će morati zaposliti ljude koji će služiti samo za praćenje komentara i brisanje svakog komentara koji bi mogao biti sumnjiv. Nitko, naime, ne želi biti kažnjen visokom kaznom.

U čemu je problem s govorom mržnje?

Riječ "mržnja" grdo zvuči i naravno da bismo svi voljeli da je nema. Ali problem je u tome što nema jasne zakonske definicije što se sve ubraja u govor mržnje. Ako pitate 10 ljudi na ulici što je govor mržnje, dobit ćete 10 različitih odgovora. Ovo je sasvim logično, s obzirom da je mržnja osjećaj, pa se i definicija govora mržnje razlikuje od osobe do osobe s obzirom na osobne političke, ideološke, religijske i druge preferencije. Ljudi uglavnom kad čuju nešto što ne bi htjeli čuti, pa čak i ako je to točna i istinita informacija, nazvat će to govorom mržnje.

Političari će svaku kritiku prema svome radu nazvati govorom mržnje. Možda najbolji primjer je premijer Andrej Plenković koji je već optužio predstavnike oporbe da šire mržnju. Kako će onda građani u komentarima moći kritizirati vlast? Nikako. "Govor mržnje" je zabranjen.

Što će nam onda ostati od slobode govora? Ništa. Moći ćemo pričati o cvijeću i proljeću, hvaliti vladajuće kako su lijepi, divni, krasni.

Zakon je ne samo štetan, nego i nepotreban

Ima onih koji kažu: "Ali treba kazniti one koji pozivaju na nasilje, one koji pišu 'Ubit ću te!', one koji vrijeđaju i kleveću...". Da, slažem se. Ali sve navedene stvari već JESU regulirane postojećim zakonima RH.

Primjerice, rečenica "Ubit ću te!" je jasna prijetnja i, kao takva, podliježe Kaznenom zakonu. Ako vidite u nekim komentarima prijetnje ili pozive na nasilje, prijavite ih policiji koja će onda po službenoj dužnosti utvrditi ima li elemenata kaznenog djela i podnijeti kaznenu prijavu DORH-u.

Ako netko kleveće ili vrijeđa u komentarima neku drugu osobu, oštećena osoba ima pravo pokrenuti privatnu parnicu zbog kaznenog djela klevete ili uvrede (ovisno o čemu je točno riječ) i, ako sud utvrdi da je djelo počinjeno, počinitelj će biti sankcioniran.

Dakle, sve ono što ne spada u slobodu govora i što ozbiljno krši ljudska prava već JE regulirano zakonom i za izrečeno odgovara autor djela, a ne nakladnik na čijoj je platformi ili stranici djelo počinjeno. Tako treba i ostati, ja ne znam čemu sad dodavati tome još nove zakone koji ne poboljšavaju apsolutno ništa.

Zašto novinari vole novi prijedlog zakona?

Novinari su se, pogotovo u početku, jako veselili što će kmetovima (običnim građanima) biti onemogućeno komentiranje njihovih članaka. S jedne strane mogu razumjeti njihov osjećaj kad se trude oko nekog članka i onda ga neki komentator ispod posere. Ali novinari nisu razmišljali što će se dogoditi kada se država umiješa u igru.

Nakladnici će sigurno postati još ranjiviji na tužbe nego prije. Više će novca morati izdvajati za plaćanje kazni, a to će se osjetiti i na novinarskim primanjima. O tome, naravno, nisu razmišljali i neće im pasti na pamet dok se ne počne događati, a onda će isti onaj HND, koji je nedavno pozivao na gašenje komentara pod člancima, pisati prosvjedne note i održavati konferencije o sve gorem statusu novinara.

U ovo vrijeme koronaludila posebno smo vidjeli koliko je važna sloboda govora na društvenim mrežama, kada se često dogodilo da smo točnije informacije dobili u komentarima ispod medijskih objava nego u samim medijskim objavama. To je očito nekome jako zasmetalo. Komentari su ostali jedini legitimni način iskazivanja otpora represiji.

Pišite saborskim zastupnicima iz svog kraja, zatrpajte ih komentarima na njihovim službenim stranicama i tražite da glasaju protiv novog Zakona o elektroničkim medijima.