Ubrzo nakon što sam objavio komentar o tome zašto se ljevica protivi referendumu, u javnost je izašao zahtjev nove stranke desničara Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića u kojem traže od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i premijera RH Andreja Plenkovića da se preimenuje Trg maršala Tita u Zagrebu bez raspisivanja referenduma.

Zašto me ovaj potez krajnje desnice nije nimalo začudio? Čini se da nisu samo marksisti koji se boje glasa naroda, ne žele ga čuti ni nacionalisti. Mislim da će biti još puno pitanja po kojima će se ove dvije skupine, obje u Skupštini Grada Zagreba, još složiti. Vidjet ćete tek koliko zapravo imaju zajedničkog.

Esih i Hasanbegović podsjećaju da je preimenovanje Trga maršala Tita bio njihov uvjet davanja potpore Milanu Bandiću pred izbore i očekuju da on ispuni svoje obećanje (koje im zapravo nikada nije ni dao). Žele da Bandić na prvoj sjednici Skupštine predloži izmjenu imena trga i vjeruju da će većina vijećnika biti za taj prijedlog. Protive se referendumu jer "ni sadašnje ime trg nije dobio referendumom".

Zanimljivo je da Hasanbegović i Esih na taj način, zapravo, žele nastaviti praksu iz bivšeg režima protiv kojeg se, barem deklarativno, bore. Jer ako ti je argument protiv referenduma "ni prije ga nije bilo", pozivajući se na načine kako su komunisti davali imena trgovima i ulicama, onda znači da želiš da se takvi načini nastave i danas.

Referendum bi stvarno bio najkorektnije rješenje ovog "problema" budući da je jasno kako postoji podjela između građana po tom pitanju, a samo referendumom bi se taj problem mogao riješiti. Jer na lokalnim izborima se nije o tome odlučivalo, biralo se samo zastupnike u Skupštini i gradonačelnika, to nije bilo pitanje imena spornog trga. Referendum je način da građani pokažu što misle, a referenduma se boje akteri s obje strane političkog spektra, tako da će biti još zanimljiviji.