Je li Europska komisija stvarno upozorila na razliku u plaći između muškaraca i žena za ISTI posao?

Ovih dana hrvatske novine prenose članak državnog medijskog servisa povodom zajedničke izjave dužnosnika Europske komisije o obilježavanju 3. studenog kao Dana jednakih plaća. Komisija obilježava ovaj datum kao dan kada žene simbolično prestaju biti plaćene u odnosu na svoje muške kolege dok još trebaju odraditi preostalih 16% dana u godini, a kako bi skrenula pozornost na činjenicu da žene u Europskoj uniji u prosjeku zarađuju 16,2% manje bruto po satu od muškaraca.

Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA) netočno navodi da je takozvani dan jednakih plaća proglašen kako bi se upozorilo na činjenicu "da žene i dalje u EU zarađuju manje od muškaraca i onda kada obavljaju jednak posao na istom radnom mjestu". Jutarnji list, Lider i drugi dodatno netočno navode da žene u Estoniji, Njemačkoj, Francuskoj i Rumunjskoj zarađuju 25%, 21%, 15% i 5% manje od muškaraca na istom radnom mjestu u istoj državi.

Europska komisija u zajedničkoj izjavi nigdje ne tvrdi da su žene manje plaćene za isto radno mjesto. Dapače, kao jednog od uzroka navedene razlike u plaći navodi da žene rade u manje plaćenim sektorima. Jedino što statistika Europske komisije o razlici u plaćama pokazuje je razlika u prosječnoj bruto plaći po satu između žena i muškaraca. Budući da muškarci i žene nisu jednako zastupljeni u svim poslovima ili radnim mjestima, pogrešno je zaključiti da ta statistika pokazuje različitu plaću na istom poslu ili radnom mjestu.

Čak i kada se navedena statistika promatra s obzirom na statističku klasifikaciju ekonomskih djelatnosti, ne može se zaključati da podaci pokazuju razliku u plaći u odnosu na isto radno mjesto jer se obavljuju podaci samo za glavnu razinu klasifikacije. Zbog toga, primjerice, neurokirurzi i socijalni radnici spadaju pod istim područjem "djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi".

Razlika u prosječnoj plaći između žena i muškaraca ne pokazuje da postoji razlika u plaći za isto radno mjesto. Javna debata bi se trebala bazirati na činjenicama a ne na nepotkrepljenim tvrdnjama, pogotovo kada se raspravlja o zakonodavnim zahtjevima.