Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je pripremilo izmjenu pet zakona koji reguliraju mirovinska prava. Najznačajnija promjena se odnosi na drugi stup i isplatu, odnosno neisplatu 27% dodatka na mirovine. Obvezni članovi drugog mirovinskog stupa će moći dobiti 27% dodatka samo ako ušteđevinu iz drugog stupa prenesu u prvi stup, tj. u državni proračun. Odluku o vraćanju u prvi stup ljudi će donositi u trenutku umirovljenja, kada će dobiti izračun koji će im pokazati kolike će im biti mirovine ako ostanu u drugom stupu (bez 27% dodatka) ili svu svoju štednju prenesu u prvi stup.

Radi se o tome da država planira koristiti drugi stup, koji iako je prisilan ipak spada u individualna financijska sredstva i odvojen je od koncepta međugeneracijske solidarnosti na kojem počiva prvi stup, iskoristiti za jeftino kreditiranje države.

Drugi mirovinski stup je zamišljen kao prvi korak u prelasku iz mirovinskog modela međugeneracijske solidarnosti na model individualizirane mirovinske štednje. Zastarjeli koncept međugeneracijske solidarnosti je mogao solidno funkcionirati kada je odnos radnika i umirovljenika bio 3:1 i više.

Međutim, u trenutnoj situaciji kada taj donos iznosi 1,25:1 - što znači da na jednog umirovljenika dolazi tek 1,25 radnik, takav mirovinski sustav je sasvim neodrživ. To je povezano i s demografskim problemima koji su toliko popularna tema. Znači prelazak s modela međugeneracijske solidarnosti na model individualizirane štednje je nužnost uzrokovana demografijom i manjkom mlade radne snage.

Nije pitanje hoće li se model međugeneracijske solidarnosti raspasti nego kad će se to dogoditi. On se može održavati još većim oporezivanjem radnika da bi se održavale relativne visine mirovina sve većeg broja umirovljenika, ali on je fundamentalno neodrživ. Individualizirana mirovinska štednja je jednostavno odgovor na demografske promjene i kao takva dio demografske politike jer bez prelaska na nju dolazimo u opasnost da se buduće radnike još više oporezuje a to djeluje kao faktor koji smanjuje realne plaće i ljude tjera na iseljavanje.

Malo dubljom analizom možemo zaključiti da su najavljene izmjene u mirovinskom sustavu sasvim protivne interesima glavnog deklarativnog cilja Vlade, a to je zaustavljanje iseljavanja i ostalih negativnih demografskih tokova. Sasvim je jasno da će smanjivanje broja radnika koji uplaćuju u mirovinski sustav u odnosu na rastući broj umirovljenika dovesti do potrebe za podizanjem opterećenja plaća da bi se održavale ionako niske mirovine.

To će dovesti do daljnjeg bijega radnika jer će im plaće ostati preniske i još većeg smanjenja omjera radnici:umirovljenici (trenutno samo 1,25:1) što će dovesti do još većeg oporezivanja plaća za održavanje mirovinskog sustava. To će se ciklično događati sve dok cijeli mirovinski sustav ne krahira. Samo se sasvim nesposobna vlast može deklarativno zalagati za smanjivanje iseljavanja i demografsku obnovu, a uvoditi promjene u mirovinski sustav koje će još pogoršati te negativne demografske trendove.

Već nas sada država vara kroz drugi mirovinski stup jer se on većinom koristi za kreditiranje države. Mirovinski fondovi primarno ulazu u obveznice RH te tako kreditiraju državu privatnim novcima uplatitelja u drugi mirovinski stup. Od 4 mirovinska fonda koji imaju podijeljene opcije prema rizičnosti (najmanje rizičan, srednje rizičan, jako rizičan) ne postoji ni jedna opcija u mirovinskim fondovima koja ne ulaže primarno u obveznice. U najmanje rizičnim kategorijama udio ulaganja u obveznice iznosi blizu 100%, a u najrizičnijima preko 50%. Kakav je to "najviši stupanj rizičnosti" kada je 50% ulaganja u obveznice? U kategoriji A (najveći stupanj rizičnosti) svi fondovi u deset najvećih ulaganja imaju većinom ulaganja u obveznice RH.


Izvor: izvještaj AZ obveznog mirovinskog fonda za 2017.

Država je odmah u početku drugi mirovinski stup zamislila kao vlastiti bankomat. Iako se naoko radilo o reformi i početku postupnog prijelaza sa neodrživog modela međugeneracijske solidarnosti na model individualizirane mirovinske štednje, država je opet prevarila građane i sabotirala cijelu reformu. Najnovije izmjene su samo priznanje da je reforma mirovinskog sustava bila lažna i da je jedini cilj vladajućih održavanje STABILNOSTI do kraja njihovog mandata.

Dugoročno planiranje ne postoji, sve reforme su lažne, država laže i vara građane, osigurava se životarenje i trenutna stabilnost sustava uspostavljenog na trulim temeljima. I ovu Vladu očigledno zanima samo reizbor a budućnost Hrvatske im nije bitna. Bitno je održati sustav podmićivanja političkih poslušnika i kupovanje socijalnog mira zaduživanjem.

Ovim potezom se pokazuje da trenutnu vladajuću garnituru ne zanima dobrobit građana RH, gospodarski rast, a pogotovo ne demografska obnova. Kada bi prihvatili tezu da su najavljene izmjene mirovinskog sustava rađene s dobrom namjerom i brigom za gospodarsku i demografsku revitalizaciju države, onda bi istodobno morali prihvatiti da su ljudi koji stoje iza njih sasvim matematički nepismeni.

Radi li se o matematički nepismenim ljudima ili o osrednjim birokratima kojima je u interesu samo reizbor i održavanje trenutnog trulog sustava bez ikakve primisli na dugoročne efekte na ekonomiju i društvo?