Vezani članci:
Steven Horwitz: ʼLjevičari su gori od klimatskih skeptika. Liječnici, liječite se!ʼ
Demokrati su ove godine imali samo jedan jedini zadatak. Već su ga uprskali...
Ovih dvoje demokratskih kandidata za predsjednika SAD-a najtraženiji su na Googleu nakon sinoćnje debate
Netko od njih troje najvjerojatnije će se suočiti s Trumpom 2020. - tko ima veće šanse?
Američka ljevica je u građanskom ratu; hoće li prevladati razum ili feministički ekstremizam?
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
Desnica prije Trumpa: Pogledajte što su Reagan i H.W. Bush govorili o ilegalnim imigrantima
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Tko ima bolji diplomatski pristup prema Ukrajini - Plenković ili Milanović?
Zveckanje oružjem, prijetnje ratom: Sve što trebate znati o ukrajinsko-ruskom sukobu
Rekli su da će usporiti širenje virusa
Sud u Pennsylvaniji ukinuo obavezne maske u školama
Američki sudovi blokiraju Bidenovu uredbu o obaveznom cijepljenju zdravstvenih radnika
Koliko je skupo biti svjetski policajac?
Vatra u prepunom kazalištu
Odnosi SAD-a i Kine u vrijeme Bidena - što se mijenja?
Teksas zabranio covid-putovnice: ʼNe gazite naše osobne slobode!ʼ
Teksas je prije 2 tjedna ukinuo sve represivne mjere. Što se dogodilo?
Facebook uklonio video s transgender zastavom zbog ʼgovora mržnjeʼ
Ono što Ribić predlaže Hrvatskoj već je srušeno na američkom Vrhovnom sudu
Preliminarno izvješće: Učinci lockdowna u SAD-u
Sasvim očekivano, Trump ne može časno priznati poraz. Ali to nisu mogli ni njegovi protivnici...
Trump, koronavirus i novinari: Iz minute u minutu
Sud u Pennsylvaniji presudio da je lockdown neustavan: ʼUstav ne vrijedi samo po lijepom vremenuʼ
Uhićen bijeli antifašist koji je nožem izbo crnog novinara
Ova žena će se suprotstaviti Bidenu i Trumpu: ʼŽelim da Amerika bude kao Švicarskaʼ
Libertarijanci imaju prvog kongresmena u povijesti: Amash objavio i kandidaturu za predsjednika SAD-a
Prvi put u povijesti većina Amerikanaca podupire potpunu dekriminalizaciju seksualnog rada
Đivo Đurović opet nije uspio smijeniti Trumpa. I bijesan je...
Predsjednička kandidatkinja Tulsi Gabbard objasnila zašto je za legalizaciju svih droga
Novo na Liberalu:
Mises: Za inovacije je potrebna ekonomska sloboda
Elon Musk i sloboda govora
Američki birači vole kapitalizam više nego Trumpa, Harris i Taylor Swift
Čovjek koji ništa ne zna
Pitanja na koja Milanović ne želi odgovoriti
Hajdaš Dončić i Paunović su obojica fejk, glumci i pozeri
Studija: Zahtjevi za redistribucijom bogatstva vođeni su motivom zavisti, a ne pravde
Thomas Sowell: Zašto sam odbacio marksizam
WSJ o propasti dinara: Kako je Jugoslavija uništila vlastitu valutu
Milanović želi biti hrvatski Donald Trump
Kakva je bila špica sezone: U srpnju i kolovozu 92.000 domaćih turista više nego lani
Država je u ratu s obiteljskim smještajem. Ispaštat će domaći turisti
Kako su Ćimić i Index pokušali kreirati 'aferu' tamo gdje je nema
Prvi seks, laži i porez na nekretnine
Pearl Jam i svrha cijene u tržišnoj ekonomiji
Kako Vladine 'antiinflacijske mjere' ustvari potiču inflaciju
Nezavisna zastupnica razmontirala Tomaševića u ZG skupštini. Pogledajte video
Potpišite peticiju protiv 'Bit će krvi' zakona o maltretiranju vlasnika stanova
Zašto se Hrvati boje jugoslavenske zastave - pitaju se jugoslavenski novinari
Proslavljenom biologu Facebook obrisao profil jer je napisao da muškarac ne bi trebao boksati sa ženama
Plenkovićev portal u ksenofobnom ispadu napao turiste, pridružio mu se i Index
Pobjednici i gubitnici
Tko je u Hrvatskoj proširio dezinformacije o alžirskoj boksačici? Mojmira Pastorčić
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće

I Amerika će biti zemlja proleterska!


Piše: Branimir Perković
17.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

I Amerika će biti zemlja proleterska!

I Amerika će biti zemlja proleterska!


Piše: Branimir Perković
17.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u je šokirala cijeli svijet. Ma što mislili o njemu, ne može se zanijekati političko umijeće osobe koja je od potpunog outsidera u predsjedničkoj utrci na kraju isplivala kao pobjednik, posebno uzimajući u obzir retoriku i političke alate kojima se služio. Velika većina medija i političara je u početku ismijavala njegovu kandidaturu, sama Republikanska stranka mu nikada nije bila sklona, mediji su do samog kraja navijali protiv njega, njegove simpatizere su nazivali bijednicima ("deplorables", kako jednom reče Hillary Clinton).

Ni sam Trump nije baš pomagao sebi u pokušajima da ga se shvati ozbiljno. Vrlo vjerojatno to nije ni htio jer je u trenutku političke briljantnosti shvatio da jedan outsider može pobijediti samo ako svojim nastupima izaziva kontroverze i time se zadrži u medijskom prostoru. Kako bilo da bilo, pobijedio je na krilima široke koalicije raznih grupacija kojima je jedino zajedničko bilo bunt protiv tzv. "elita". Kandidatkinja Demokratske stranke Hillary Clinton je izgubila primarno jer nije znala odgovoriti na Trumpov kontroverzni politički stil.

Mnogi smatraju da bi danas predsjednik SAD-a bio Bernie Sanders da je pobjedio Hillary na unutarstranačkim izborima Demokratske stranke. Radi se o tvrdokornom socijalistu, bar za okvire SAD-a. U Hrvatskoj bi ga po ekonomskim stavovima mogli svrstati u bilo koju stranku, čak bi bio i preslabi socijalist za neke eminentne figure domaće politike.

Demokrati već traže odgovor na Trumpov populizam, a činjenica da pod Trumpom gospodarstvu SAD-a ide dosta dobro (rast od 4,1 % u drugom kvartalu 2018.) ne ostavlja prostor za bilo što drugo osim strategiju "vatrom protiv vatre" pa demokrati u prvi plan guraju kandidate prema kojima socijalist Sanders izgleda kao okorjeli kapitalist.

Jedna od onih za koju se šapuće da bi mogla biti kandidatkinja Demokratske stranke na predsjedničkim izborima 2020. je senatorica iz Massachusettsa Elizabeth Warren koja je predstavila novi zakonski prijedlog pod nazivom "Zakon o odgovornom kapitalizmu". Sami naslov zakona nije baš jasan. Što je to "odgovornost kapitalizma"? Ako je to stvaranje sustava u kojima je prosječni životni vijek najduži na svijetu, unos kalorija po stanovniku najveći u povijesti (unatoč povećanju broja stanovnika), niska nezaposlenost, omogućavanje putovanja u druge zemlje (što je u prošlosti bilo privilegija samo najbogatijih), niska smrtnost novorođenčadi, rast obrazovanosti stanovništva, podizanje ljudske sreće itd., onda kapitalizam ispunjava svoju odgovornost.

Na što senatorica Warren točno misli?

Kao argument za njenu povelju se navodi da bi onda naložila korporativnim direktorima da prilikom donošenja odluka uzmu u obzir interese svih relevantnih dionika, što podrazumijeva dioničare, kupce, zaposlenike te lokalne zajednice. Ovaj argument me podsjeća na sliku koja duže vremena kola društvenim mrežama, a prikazuje ploču na kojoj je ispisano: "Ako svatko od nas bude proizvodio po jedan poljoprivredni proizvod, onda bi mogli trgovati jedni s drugima i jesti praktički besplatno!". Baš kao što taj natpis (bio on lažan ili ne) predstavlja genijalnu ideju ljevičara da bi specijalizacijom u proizvodnji i međusobnom trgovinom mogli sniziti relativnu cijenu proizvoda, nešto što je u samim temeljima kapitalizma, tako je i senatorica Warren otkrila pojam "incentives" (poticaji).

O čemu se radi?

Profit ne dolazi sam od sebe. Profit i dobit kompanija mora "zaslužiti" tako da zadovolji određenu potrebu kupaca koji će za proizvode ili usluge te kompanije platiti samo ako su procijenili da im je to u interesu. Možemo raspravljati o samoj korisnosti nečega, ali činjenica je da nitko nije prisiljen platiti određeni proizvod/uslugu. Trgovina u kapitalizmu se odvija isključivo na dobrovoljnoj bazi. Da bi kompanija bila uspješna, mora ponuditi kupcima što oni žele ili im ponuditi nešto novo što će oni procijeniti da žele. Ali ih ne može prisiliti na to da daju svoje novce za nešto što su oni procijenili da im ne treba, osim ako se ne radi o državnom monopolistu pa je država odredila da kupci moraju nabavljati proizvod ili uslugu isključivo od državne kompanije. Stoga je sasvim jasno da je u kapitalizmu cilj svake kompanije zadovoljiti interese kupaca.

Što je sa zaposlenicima?

Smatrati da u kapitalizmu kompanije ne uvažavaju interese svojih zaposlenika, bar u državama razvijenog i slobodnog kapitalizma gdje je nezaposlenost jako niska, ima jednako smisla kao tvrditi da vozače Formule 1 ne zanima stanje motora u vozilu. Kada je nezaposlenost niska, a u SAD-u trenutno iznosi manje od četiri posto, radnici su najoskudniji resurs. Nijedna kompanija ne može funkcionirati bez zaposlenika te je njihova uspješnost direktno povezana s kvalitetom radnika. Zbog toga zemlje s najslobodnijim gospodarstvima, među kojima su i skandinavske zemlje, imaju najniže stope nezaposlenosti. Više ekonomske slobode, ono što bi socijalisti nazvali "divlji kapitalizam" iako istodobno hvale skandinavske zemlje u kojima je kapitalizam slobodniji nego u SAD-u, dovode do niske nezaposlenosti. Niska nezaposlenost zbog toga što kompanija žele zaposliti više radnika nego što ih ima na tržištu dovodi do rasta plaća i poboljšanja radnih uvjeta, jer se kompanije natječu da ponude najbolje uvjete zbog toga što radnici predstavljaju najoskudniji resurs.

Interesi dioničara

Interesi dioničara su kristalno jasni, a to je ostvarivanje povrata na svoje ulaganje u određenu kompaniju. Za pretpostaviti je da to nije sporno ni senatorici, tj. baš je to sporno jer ona kao i drugi socijalisti vide samo jedan komadić cijelog niza motivacija koje "guraju" jednu kompaniju, a to je profit. Naravno, profit je jedini cilj poslovanja, ali u procesu dostizanja tog cilja kompanije moraju zadovoljiti razne interese kupaca, zaposlenika, dioničara, lokalnih zajednica, poslovnih partnera itd. Profit ne dolazi iz ništavila, on se mora "zaslužiti". A zaslužuje se inovacijama, preuzimanjem rizika, pozitivnom reputacijom, zadovoljavanjem potreba kupaca, održavanjem dobrih odnosa s partnerima itd. Kupci žele ispunjenje svojih potreba za što manju cijenu, radnici žele što bolje plaće i radne uvjete, dioničari žele povrat svoje investicije, lokalne zajednice žele porezne prihode, zaposlenost i što manje negativnih eksternalija. Puno je to interesa za zadovoljiti i kada bi se pokušalo zakonski uređivati svaki od tih procesa, legalna kompliciranost bi porasla do te razine da bi bilo nemoguće provoditi smislen i dosljedan pravni sustav. Jednostavno bi bio previše kompliciran. Srećom, ekonomske zakonitosti funkcioniraju postojali zakoni o njima ili ne, a s dobrim pravnim sustavom funkcioniraju gotovo besprijekorno.

Prema prijedlogu senatorice Warren zaposlenici velikih korporacija mogli bi birati najmanje 40 posto upravnog odbora, a pod obuhvat novih pravila ušlo bi oko 3.500 američkih kompanija čijim se dionicama trguje na burzi te stotine drugih privatnih kompanija. To dosta podsjeća na verziju modela radničkog samoupravljanja koji je postojao u Jugoslaviji tj. od velikih kompanija u SAD-u napravilo državne kompanije pod kontrolom sindikata. Dovoljno je sjetiti se da je inflacija u Jugoslaviji uzrokovana time što je središnja banka izdavala svježi novac da bi pokrivala gubitke koja su stvarala poduzeća upravljanja po baš modelom radničkog samoupravljanja, koje bi senatorica Warren htjela uvesti u SAD. Dugoročne posljedice mentaliteta, radnih navika i načina poslovanja kojeg je radničko samoupravljanje stvorilo vidimo i danas na primjeru Petrokemije (kompanija trenutno ima NEGATIVAN kapital od 196 milijuna kn) i Uljanika (unatoč državnim subvencijama i garancijama nema za plaće zaposlenika).

Demokratska stranka ovakvim izborom favorita za kandidata na predsjedničkim izborima (druga kandidatkinja demokrata Alexandria Ocasio-Cortez nije ništa drugačija) potvrđuje stavove onih koji tvrde da stranka klizi sve više u socijalizam. To je ujedno kapitulacija pred Trumpovom populističkom retorikom i priznanje da nemaju odgovor na taj način vođenja politike, pa jedino što preostaje je razvijanje vlastitog oblika populizma. A ne postoji veći populizam od socijalizma.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.