Slučaj prijavljenog nasilja u obitelji župana Požeško-slavonske županije ponovno je potegao pitanje nasilja nad ženama, a feministice i njihovi protagonisti u medijima su to povezali sa zaštitom "ženskih prava". Kao i obično, naš je narod sklon svakom problemu pogrešno detektirati uzroke i motive, pa tako i u ovakvim slučajevima problem nasilja u našem društvu, loših zakona, korumpiranog pravosuđa i još goreg funkcioniranja državnog aparata mi smo nekako sveli na problem "nasilja nad ženama".
Rezultat patrijarhataPa je tako postalo normalno da se u javnim raspravama o borbi protiv obiteljskog nasilja sugovornika diskvalificira argumentom "Vi niste žensko pa ne možete o tome govoriti" i taj je argument općeprihvaćen. Polazimo, naravno, svi od pretpostavke kako su muškarci fizički jači, što samim time dovodi do pretpostavke da moraju biti i agresivniji, skloniji nasilju nad slabijima, miroljubivima, a to su - žene. Kao argumenti za ovakve predrasude daju se povijesni razlozi, npr. muškarci su ranije imali pravo glasa, što nas navodi da smo "i dalje patrijarhalno društvo" pa žene nisu dovoljno "zaštićene" u odnosu na svoje agresivne životne partnere s kojima su, eto, primorane živjeti i trpjeti redovitu agresiju.
Upravo opisano rezoniranje i takav pogled na svijet dokaz je tog "patrijarhata" jer je riječ o skupu predrasuda uvjetovanih razmišljanjem otprije 100 godina i nedostatkom realnog i kritičkog promišljanja. Kod nas patrijarhat još uvijek postoji, a najveći su mu protagonisti mahom oni koji se deklarativno bore protiv njega. Jer oni dijele ljudsku vrstu na muškarce i žene, u njihovim je očima muškarac po defaultu agresivac dok ne dokaže suprotno i, kao takav, treba imati manja zakonska i društvena prava kako bi se prirodno izjednačio s miroljubivom ženom. Muškarac može dokazati da je ipak "dobar" samo tako ako prizna svoju krivnju i prihvati činjenicu da mu je patrijarhat nametnuo hrpu privilegija zbog kojih se mora pokajati.
SAD: Žene podjednako, ako ne i više, sklone nasilju u obiteljiŠto kažu službene statistike, a što kažu znanstvena istraživanja?
U Hrvatskoj je, upravo zbog gore opisanih predrasuda, još uvijek velika sramota prijaviti zlostavljanje ili nasilje u obitelji ako si muškarac. Pogotovo u malim sredinama. Kad žena prijavi obiteljsko nasilje, naići će na razumijevanje zajednice i javnosti, naići će na empatiju i nitko normalan neće njenu prijavu dovoditi u pitanje. Kad muškarac to isto napravi, vrlo vjerojatno će naići na podsmjehivanje, neće mu vjerovati i još će ga ismijavati. Stoga ne čudi da je udio
prijavljenog obiteljskog nasilja u Hrvatskoj i dalje u korist žena iako se i to drastično mijenja s vremenom. U Varaždinskoj županiji, primjerice, lani su muškarci bili žrtve
svakog drugog obiteljskog nasilja.
Općenito kod nas se o tome ne priča. U SAD-u se o tome govori malo otvorenije te je provedeno
200-tinjak istraživanja koja dokazuju kako su obiteljskom nasilju podjednako skloni muškarci i žene. Prema službenim podacima FBI-a muškarci su žrtve ubojstva u skoro
80% slučajeva. Čak i kod obiteljskog nasilja te kriminaliteta među partnerima
muškarci su češće žrtve nego počinitelji. Dva istraživanja koja su se služila različitom metodologijom -
Nacionalni izvještaj o nasilju nad ženama i
Nacionalni izvještaj o nasilju među intimnim partnerima - došla su do gotovo identičnih rezultata: žrtve nasilja među partnerima podjednako su muškarci i žene.
Miroljubive kraljiceAmerički
Nacionalni biro za ekonomska istraživanja došao je do zanimljivog zaključka: ženski vladari su kroz povijest bili skloniji ratovanju i osvajanjima od muškaraca. Istraživali su povijest europskih naroda od 15. do 20. stoljeća. Kad god su se žene našle na čelu neke države, bila je 30% veća šansa da će se njihova zemlja sukobiti sa susjednim državama, tako da pada u vodu i mit kako su žene po defaultu miroljubive, a muškarci skloniji agresiji.
Bijeg od pravih problema - nametanje ideologijeZašto sve ovo pišem? Pokušavam vam objasniti da
nasilje nema rod, nacionalnost, rasu, seksualnu orijentaciju...Nema, sorry, feministice! Mi se trebamo prije zapitati kako se može dogoditi da biramo nasilnike u parlament, za gradonačelnike i župane, kakvo smo društvo koje tolerira i traži izgovore za nasilnike, bez obzira na njihov spol ili političku pripadnost. Svaki pokušaj feminiziranja ove teme osuđen je na propast jer ne drži vodu. Ne postoje "ženska" i "muška" prava. Postoje ljudska prava. Svaka osoba ima pravo na tjelesni integritet, duševni mir i da ne bude žrtva agresije. Svaka inicijacija agresije mora doživjeti društvenu i javnu osudu. Sve ostalo je relativiziranje i pokušaji da se ova vrlo ozbiljna tema svede na ideologiju i političku borbu za povlastice.