Nakon što je preko noći - od anonimne djevojke do simbola otpora u Iranu - 22-godišnja Mahsa Amini postala lice iza svjetski poznatog imena, vijesti o nemirima i prosvjedima u Iranu ne silaze s mnogobrojnih naslovnica. U prijestolnici Teheranu je, naime, lokalna Moralna policija nekidan privela mladu Mahsu zbog kršenja odjevnog kodeksa, nakon čega je djevojka ubrzo zaprimljena u bolnicu u kojoj je umrla. Amini je s obitelji putovala iz Kurdistana u posjetu rodbini u Teheran, gdje ju je Moralna policija privela zbog nenošenja hidžaba. Obitelji je rečeno da će biti poslana u re-edukacijski centar na lekcije o praktičnoj skromnosti, premda su brojni svjedoci vidjeli da su joj redarstvenici počeli na licu mjesta nanositi ozljede glave, što se navodno nastavilo u kombiju.

Kasnije je, istoga dana, Mahsa zaprimljena u bolnicu u komatoznom stanju, a trećeg dana nakon incidenta je umrla. Njezina obitelj je zatražila istragu, a u borbi za glasom i pravdom im se pridružio narod, čime je pokrenut val prosvjeda diljem Irana. Pod pritiskom je početno policija tvrdila kako je nesretna djevojka doživjela srčani udar tijekom vožnje, a zatim su sve vijesti o ovom događaju cenzurirane iz državnih medija. To je samo potpirilo ljutnju brojnih Iranaca čije se žene, prema tvrdnjama lokalne znanstvenice i aktivistice za ljudska prava Tare Sepehri Far, s upozorenjima i uhićenjima susreću barem jednom u životu.

Sličan se niz incidenata dogodio i 12. srpnja, kada su povodom proglašenja Dana hidžaba i čestitosti uhićene brojne žene. Jedna od njih, spisateljica i umjetnica Sepideh Rashno, navodno je u pritvoru bila mučena i fizički zlostavljana, nakon čega je prisilno dala javnu ispriku na državnoj televiziji. Iako je predsjednik Raisi, ponukan snažnim protuvladinim pokretom, odlučio istražiti Amininu smrt, jednako je tako i najavio da će se odlučno obračunati s prosvjednicima.

Iranski ministar unutarnjih poslova Ahmad Vahidi već je izjavio da istraga upućuje na to da Moralna policija nije odgovorna za smrt mlade žene, tako da su izgledi za pravdom slabi, no to ne zaustavlja prosvjednike, od kojih je već preko trideset dosada izgubilo živote.

Društvena represija u Iranu nije nikakva novost, a s time su se (primarno) žene nosile i mnogo prije Iranske revolucije od 1977. do 1979. U nastojanjima pro-zapadnjačke modernizacije, šah Mohammed Reza Pahlavi je zabranio nošenje hidžaba još davne 1936. Uplitanjem u osobne i vjerske slobode žena, zanemarujući pritom simboliku i značaj nošenja hidžaba i pravo na izbor, takva odluka je također izazvala salvu negodovanja. Nemiri su okončani početkom revolucije, kada je 1979. šah svrgnut, čime je otpočeo islamski režim. Poštivanje odjevnog kodeksa je postalo obvezno, a u zakon je upisano 1983. godine, dok je za njegovo provođenje postala zadužena Moralna policija.

Iran se trenutno nalazi na zbiljskoj razdjelnici, na čijem bi koncu završetak masovnih prosvjeda i nemira trebao označiti okretanje u liberalnijem smjeru ili, s druge strane, pooštravanje trenutnog režima. Neovisno o vlastitim uvjerenjima, Iranci su pokazali kako se prije svega zalažu za slobodu, pravo na izbor i život bez straha od budnog oka Moralne policije; kao što su to činili i za vrijeme Pahlavija - čovjeka suprotnih ciljeva, a podjednako mračnih i represivnih metoda.

Premda je zapad prepun vlastitih tumora - a ni sami u jednoj slobodnoj europskoj zemlji ne možemo reći da živimo u potpuno sekularnom društvu ili državi čiji su mediji lišeni cenzure - postojanje organizacije kao što je Moralna policija i uplitanje u živote nedužnih građanki i građana do distopijskih razmjera, podsjeća još jednom na važnost zbiljskog, humanog liberalizma u čijem okrilju zaslužuje živjeti svaki pojedinac, neovisno o rasi, nacionalnosti i religijskom opredjeljenju.