Na naslovnici Večernjeg lista danas je osvanuo veliki naslov "Populisti osvajaju Europu, Hrvatska još uvijek otporna". Uz naslov objavljena je karta Europe na kojoj su označene države u kojima su "populisti" osvojili vlast - to su prema Večernjem listu: Austrija, Švicarska, Italija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Bugarska, Grčka, Srbija i BiH. Posebnom bojom označene su Španjolska i Danska, kao države u kojima populisti sudjeluju kao manji koalicijski partner u vladi.



Prvo, ovakav izbor "populista" je prilično zbunjujući, zar ne? Uspješne i izrazito liberalne zemlje poput Austrije i Švicarske staviti u isti koš s Grčkom, kako? Što ima ekstremno lijevo-ekstremno desna grčka vlada zajedničko sa švicarskom vladom?

I otkud zaključak da je Hrvatska otporna na populizam? Prema definiciji rječnika Cambridge, populizam je "skup političkih ideja i aktivnosti s namjerom da se dobije podrška običnih ljudi tako da im se da ono što žele."

Prema toj definiciji HDZ i SDP su ekstra populisti. Kad neka firma ne može isplatiti plaće, dovoljno je da sindikat organizira prosvjed pred Vladom i Plenković odmah obećava plaće. HDZ radi točno ono što "obični ljudi" požele, to je populizam 101.

Zapravo, svaka politička stranka u bilo kojoj liberalnoj demokraciji je populistička jer sve se one bore za potporu i glasove "običnih ljudi" i većinom im nude ono što "obični ljudi" žele čuti. Razlika u političkim i ideološkim stavovima između različitih stranaka uvjetovana je jednostavnom činjenicom da ti "obični ljudi" nisu međusobno isti. Čak i neke stvari koje većina barem načelno želi (npr. prosperitet i blagostanje cijelog društva), dvije različite osobe vidjet će različite puteve kako do njih doći. Dakle, većina stranaka ne razlikuje se po načelnom cilju, njihova se viđenja uglavnom razlikuju prema načinima i sredstvima kako do tog cilja doći. Možda bi najbolja definicija populizma, onoga u negativnom kontekstu, bila politika koja obećava narodu stvari koje on želi čuti iako se zna da će ona donijeti negativne efekte za isti taj narod.

Ali po karti koju je objavio Večernji list možemo zaključiti samo to da oni smatraju populizmom isključivo one političke opcije koje u svom zalaganju i aktivizmu imaju antiimigrantski stav. To je jedino zajedničko zemljama koje su oni označili populističkom bojom - u njihovim vladama sjede političari koji načelno nisu ljubitelji slobodne imigracije stanovništva.

Može li to biti jedina karakteristika tog "populizma"? Naravno da ne može, ali to je postala u zadnje vrijeme općeprihvaćena terminologija u europskim medijima. Svaka politička stranka koja zauzme antiimigrantski stav bit će nazvana populističkom, pa čak i one koje provode neke nepopularne politike. Na primjer, SVP - nacionalni konzervativci, najjača stranka u Švicarskoj. Oni su načelno protiv imigracije i euroskeptici, ali su u isto vrijeme i veliki protivnici državne potrošnje za socijalne programe, a to nije baš populistička politika. Oni su glavna politička snaga u zemlji već gotovo 30 godina, a Švicarska je za to vrijeme postala zemlja s najvećim udjelom imigranata u svijetu. Kako to? Jednostavno, zato što su oni protiv NERAZUMNE imigracije, odnosno one koja nije ekonomski opravdana, ali su zato u nekoliko navrata povećali kvote za uvoz radne snage na zahtjev poslodavaca usprkos referendumu na kojem su se građani izjasnili da žele smanjenje imigracije.

Dakle, švicarska vlada na čelu s konzervativcima povećala je imigraciju usprkos popularnom mišljenju "običnih građana", što znači da nikako ne mogu biti populisti. Osim toga, usprkos njihovom stavu da Švicarska ne treba ulaziti u EU (što je realno i točno, Švicarskoj to ne treba), oni podupiru i iniciraju razne međunarodne ugovore koji su otvorili Švicarsku slobodnoj trgovinskoj razmjeni s EU.

Sama po sebi, antiimigrantska politika ne mora biti loša ni kontroverzna. Ona je kontroverzna u nekim zemljama zapadne i sjeverne Europe, poput Švedske, gdje je nepristojno reći da imaš nešto protiv slobodnog ulaska svakoga tko to poželi u tvoju zemlju; ako priznaš da te je strah zbog povećanog kriminala ili da nije pravedno što neki ljudi rade da bi zaradili za život i platili jako visoke poreze državi koja će onda taj novac potrošiti na socijalnu pomoć onima koji ne rade i ne žele raditi. U nekim je zemljama razvijena tolika kultura tolerancije da su takve stvari krajnje nekulturne, čak i "fašističke" ili "neonacističke". Ali takva kultura je podobna za iskorištavanje i sasvim je logično da takvo stanje ne može trajati vječno. U tom slučaju "antiimigrantska" politika je sasvim legitimna, barem što se tiče modela imigracije kakav je u Švedskoj.

Novinari zaziru od tih "populističkih" stranaka, ali one ne moraju nužno biti loše. Nije odnos prema imigrantskoj politici onaj ključni za ocjenu kvalitete neke politike. Pogledajte za primjer Austriju i Švicarsku. Tamo su na vlasti konzervativne i nacionalističke stranke koje nisu načelno pro-imigrantski raspoložene, ali normalnim imigrantima koji su u Austriju i Švicarsku došli raditi ne nedostaje apsolutno ništa! Ako te stranke provode modernu liberalnu politiku po pitanju poštivanja građanskih prava i tržišne ekonomije, onda to nije nikakav posebni "populizam" u negativnom smislu.

Živi zid se s takvim "populizmom" ne može mjeriti. Živi zid je stranka koja će obećati sve ono što prosječni Hrvat razumije o ekonomiji i svijetu, odnosno ono što on želi čuti. Ali ni HDZ ni SDP nisu puno bolji, a kad je riječ o nekim pitanjima poput protekcionizma u gospodarstvu, onda je i Most prilično populistička stranka. Cijela hrvatska politička scena je ultrapopulistička jer teško je sjetiti se jedne opcije koja neće obećati neke politike koje bez sumnje vode dugoročno u propast.

Večernji list kaže da je Hrvatska "otporna na populizam", zato što oni pod populizmom pogrešno smatraju politiku usmjerenu protiv imigranata. A Hrvatska od takve politike nije "otporna", mi samo imamo tu "sreću" da nas imigranti zaobilaze, odnosno žele samo proći kroz Hrvatsku, ne i ostati tu. Ako u Hrvatsku dođe živjeti više desetaka tisuća muslimanskih imigranata s Bliskog istoka ili iz Afrike, onda ćete vidjeti da Hrvatska nije nimalo otporna na takav populizam. Samo što će u našem slučaju antiimigrantska politika doći kao začin uz ostale popularne ali ekonomski suicidalne stavove. Živi zid je spreman. Ako želite da Živi zid dođe na vlast, samo otvorite granicu imigrantima i zadržite ih u Hrvatskoj.