Naišao sam slučajno na jedan malo stariji tekst objavljen na feminističkom portalu Libela.org, naslovljen Kapitalizam nije gay friendly. Potpisuje ga Demian Vokši, a u njemu se autor pokušava "obračunati" s blogericom Lunom Morado i njenim osvrtom na gay pride 2015.

Ovu tematiku smatram iznimno zanimljivom, pogotovo zato što vidim previše logičkih pogrešaka u isključivom i zadrtom razmišljanju ekstremnih ljevičara koji su zakopani u 20. stoljeću i 2. svjetskom ratu o kojem, pak, jako malo znaju. Vokšija je očito jako zasmetala činjenica da se na gay prideu te godine pojavila skupina koja ne zagovara socijalizam i povratak u bivšu Jugoslaviju, koja ne nosi zastave SSSR-a i ne veliča Staljina, nego - pazi sad ovo - pokazuje da pohoditelji pridea mogu biti i slobodoumne osobe koje nisu zatočene u nekim prošlim vremenima niti klasnim sukobima. To ga je toliko zasmetalo da je napisao nekoliko kartica teksta kako bi dokazao da LGBT osobama nije dobro u kapitalističkom sistemu. Zanima me što nam onda predlaže...Portal na kojem piše, naime, predlaže nam socijalizam.

Već na početku teksta Vokši nam daje do znanja da on jako dobro "poznaje kapitalizam", a još bolje antifašizam: "Antifašizam je u 21. stoljeću, više nego ikada, spoj kritičke misli i analitičkog pristupa prema strukturama društva koje dozvoljavaju fašizam (jer fašizam danas dolazi zamaskiran perfidnim izlikama), a jedna od tih struktura je itekako i kapitalizam, te potom i djelovanje po tim pitanjima."

Prema Merriam-Websteru, fašizam je "politička filozofija, pokret ili režim koji uzdiže naciju i često rasu nad pojedincem, centralizirana autokratska vlada na čelu s diktatorom, čvrstim ekonomskim i društvenim režimom te nasilnim suzbijanjem oporbe."

Na što vas ovaj opis najviše podsjeća? Ako umjesto "rase" ubacite riječ "partija", dobit ćete svaku komunističku vlast u povijesti čovječanstva. Po ovoj definiciji fašizam je gotovo identičan komunizmu. S druge strane, nema veze s ekonomskim slobodama jer fašizam po definiciji podrazumijeva "čvrst režim nad ekonomijom", što znači da država diktira gospodarske procese i nema nikakvih ekonomskih sloboda. A to pobija sve ono što je kasnije Vokši pisao u svome tekstu gdje se izričito zalaže protiv ekonomskih sloboda odnosno za jedan jako bitan segment fašizma. Ispada da Libela nije antifašistička stranica budući da promiče gušenje ekonomskih sloboda, a to je radio fašizam.

Idemo dalje. Vokši kaže: "Kapitalizmu puca prsluk za LGBT zajednicu. Kapitalizam nije sistem socijalnih vrijednosti kojem je stalo do toga je li gej friendly ili ne."

Treba prvo reći da je kapitalizam jako širok pojam. On označava tržišnu ekonomiju, a ona može biti uređena u pravnoj državi ili na totalno divlji način (bez vladavine prava). Ona može biti pod velikom državnom kontrolom (kao u fašizmu npr.) ili može biti slobodnija (kao npr. u Švicarskoj). Kapitalizam označava svaki ekonomski sustav u kojem postoji privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Kao takav, svaki kapitalistički sustav nema puno veze s gay pravima, oni ovise o društvenom uređenju. Zato postoje izrazito ekonomski slobodne države, poput Singapura, koje imaju anti-LGBT zakone na snazi, a postoje i izrazito ekonomski slobodne zemlje, poput Novog Zelanda, u kojima LGBT osobe imaju potpuno jednaka prava kao i ostali (npr. gay brak, posvajanje djece itd.). Sve je to kapitalizam!

Sljedeće što treba definirati, to je sam pojam "gay friendly". Što bi točno značilo "gay friendly"? Povlastice, privilegije, veća prava u odnosu na ostale? Prednost pri zapošljavanju? To su sve stvari koje određuje država i one NE PRIPADAJU slobodnom društvu jer u slobodnom društvu nitko ne smije biti zakonski privilegiran u odnosu na druge. Ako, pak, "gay friendly" znači ravnopravnost, onda ne vidim ništa loše u tome što kapitalizmu "puca prsluk za gay zajednicu". Zašto bi ikoga bila briga za moju seksualnu orijentaciju? Zar nije poanta cijelog LGBT aktivizma od početka bila postići ravnopravnost? A gdje ćeš veću ravnopravnost nego kad je ljudima svejedno i kad te nitko ne ocjenjuje po tome s kim spavaš? Ne znam, meni se to čini fer, ali Vokši očito nije zadovoljan. Možda bi htio imati privilegije?

Da, u pravom, slobodnotržišnom kapitalizmu je ultimativni cilj ostvariti što veći profit, a do njega se dolazi, između ostalog, i pametnim ulaganjem u ljudske potencijale. Pametan i razuman poslodavac, kojemu je cilj ostvariti što veći profit, stoga neće birati svoje zaposlenike na osnovi njihove rase, nacionalnosti, spola ili seksualne orijentacije. Zaposlit će one koji mu uspiju dokazati da će bolje i efikasnije obavljati posao i to je to.

Vokši pretpostavlja da bi na slobodnom tržištu gejevi bili diskriminirani, da bi se teže zapošljavali, pa čak i teže dolazili do potrebne robe i usluga. Da, diskriminacija u slobodnom društvu postoji i ona se ne može suzbiti nikakvim državnim zabranama. Međutim, ako ti netko odbije prodati neki proizvod, otići ćeš kod njegove konkurencije i tamo potrošiti svoj novac! Vokši naprosto zaboravlja da dobrovoljna razmjena robe i usluga ide u oba smjera. Čak se puno češće u praksi događa da kupci diskriminiraju i odlučuju ne kupovati, odnosno bojkotirati, pojedine proizvođače iz raznih političkih, vjerskih, pa čak i rasističkih razloga. I to je legitimno jer mene nitko kao kupca ne može natjerati da kupim nešto baš u tom dućanu. Moje je potpuno pravo da odlučim kako i gdje ću potrošiti svoj novac. Nije li isto tako puno pravo onda i prodavača da odluči kako i kome će prodati svoje usluge?

Ono što autor na Libeli također zaboravlja, to je da i zapošljavanje ide u dva smjera. Osim što poslodavac ima pravo izabrati koga će zaposliti (i ne, nikakva državna regulacija ga u tome ne može spriječiti niti prisiliti), tako i posloprimac, odnosno kandidat za posao ima pravo birati kod koga će raditi, a kod koga neće.

Vokši zaboravlja da gejevi mogu biti i poslodavci, a ne samo posloprimci. Da oni mogu biti i trgovci, a ne samo kupci. I u bilo kojoj ulozi, svaka osoba, bez obzira na bilo kakve karakteristike, mora biti slobodna od bilo kakvih prisila ili zabrana u smislu što da proizvodi, prodaje, kupuje, koga da zapošljava i kod koga da se zaposli. To mora biti stvar dobre volje inače smo u totalitarizmu!

U tome je ljepota slobodnog tržišta. Sve se temelji na dobrovoljnoj interakciji i suradnji među ljudima gdje svaki pojedinac djeluje radi vlastite koristi. I onda pojedinci međusobno surađuju, često etnički, pa i po seksualnoj orijentaciji različiti, samo da bi profitirali. Tako kapitalizam, možemo reći, spaja ljude i ruši predrasude.

Sam po sebi kapitalizam nema puno veze s gay pravima, ali u praksi slobodno tržište oslobađa ljude u svakom pogledu. Čak i Singapur, koji je Vokši, naravno, uzeo kao primjer da bi dokazao kako je slobodno tržište "anti-gay", ima svoje gay barove gdje se gejevi slobodno okupljaju i zabavljaju te ima manje nasilja nad LGBT osobama nego u Hrvatskoj. Samo je pitanje vremena kad će ukinuti anti-LGBT zakon koji zabranjuje muškarcima međusobni seks, ali taj se zakon zapravo ne provodi osim u slučaju silovanja. Čak i kad bi Singapur bio jedini i pravi primjer slobodnog tržišta (a nije, budući da su to i Novi Zeland, Irska i mnoge druge zemlje s izrazito pro-LGBT zakonima), opet bi LGBT osobama u prosjeku bilo bolje živjeti tamo nego u Hrvatskoj. Znate zašto? Ne vrijede ti zakoni koji te privilegiraju ako posla nema ili ako si preslabo plaćen, a u Hrvatskoj je to većina, bez obzira na seksualnu orijentaciju. U Singapuru je prosječna plaća 5,7 tisuća eura, nezaposlenost 2,9 posto. Mislim da prosječnoj LGBT osobi "puca prsluk" za pozitivne zakone u slučaju kad može zaraditi puno više i živjeti bolje - kao i svakoj drugoj osobi.

Vokši se potom okomio na Čile - omiljena tema koju ljevičari potežu kad se spomene kapitalizam. Da, Čile je 1970-ih bio grozna diktatura, ali je uveo slobodno tržište zbog kojeg je diktatura srušena, i to nenasilno za razliku od komunističkih diktatora 20. stoljeća, a Čile je danas najbogatija zemlja Latinske Amerike. Države koje su u to vrijeme jurišale prema socijalizmu danas su siromašne i još uvijek se oporavljaju od tih avantura. Neke, poput Bolivije i Venezuele, još uvijek nisu ništa iz toga naučile. Ali teško netko može reći da je danas gay osobama bolje u Venezueli gdje je doslovno nestašica kruha nego u Čileu gdje je nezaposlenost ispod 7 posto, a prosječna plaća skoro 1000 dolara.

"Ukratko, kapitalizam nije gej friendly. Nije gej friendly ni u teoriji, ni u praksi. Istina, nije da mu se nužno protivi, stvar je samo u tome da se kapitalizam ne bavi LGBT pravima. Bavi se ekonomijom i tržištem, dionicama, obveznicama, dugovima i profitom. Gdje je LGBT zajednica uspjela u svojim namjerama, bilo u cijelosti ili parcijalno, to nije bio rezultat kapitalizma nego njihove vlastite borbe unutar sistema. Kapitalizmu je u najboljem slučaju bilo svejedno."

U zaključku autor pokazuje vrlo nisko mišljenje prema LGBT osobama. On kao da govori o ljudima koji trebaju posebnu zaštitu i njegu, kao da govori o ljudima s posebnim potrebama. Otkud je samo zaključio da gejevi po defaultu ne trguju, ne proizvode, nisu poduzetni, ne zanimaju ih dionice? Zašto bi bilo tako? Slobodno tržište brine o heteroseksualcima isto kao što brine i o homoseksualcima. Slobodno tržište - namjerno ne govorim "kapitalizam" jer on može biti i državni, a ja to ne zagovaram - se brine jednako za svakoga ili ne brine ni za koga. Ono nam pruža mogućnost da radimo što i kako želimo, dok god svojim djelovanjem ne činimo štetu drugima. Ja u tome ne vidim ništa loše, a vi?