Vezani članci:
Stalo vam je do dobrobiti djece i obitelji? Onda postoji mnogo toga što možete učiniti...
6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)
Stopa ubojstava u Hrvatskoj: 4 podatka koji bi vas mogli iznenaditi
GLAS predlaže zakon koji će diskriminirati istospolne parove
LGBT portal za diskriminaciju u Zadru okrivio neoliberalni kapitalizam
Referendum o braku, sada je jasno, bio je jalova pobjeda katoličke obitelji
Je li Zapad prijetnja kršćanskim vrijednostima i tradicionalnoj obitelji?
Ne treba vam zakon reći da ste obitelj
Jesu li djeca dužna brinuti za svoje roditelje kad uđu u starost?
Kako je kapitalizam redefinirao djetinjstvo i kreirao moderno majčinstvo
Najbolje ćete zaštititi hrvatsku obitelj ako je pustite na miru
Muškarac rodio dijete svojoj ženi: 'Mi smo normalna obitelj!'
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Kako sam shvatila da sam liberalka
F.A. Hayek: Zašto nisam konzervativac
Šveđani i Finci pokrenuli ozbiljnu i otvorenu raspravu o neoliberalizmu - na znanstvenoj razini
Kako su se Rudan i Večernjak poskliznuli na Švedskoj, 3. dio: Liberalizam, život i kapitulacija
Koronavirus, lockdown i klasični liberalizam
Žižekova kritika liberalizma je neutemeljena, deplasirana i 100% pogrešna, evo zašto!
Gdje liberalizam škripi
Brinu li liberali uopće za društvo?
Protivnici liberalizma koriste stare i isprobane metode: Tko zapravo prezire ʼobičnog čovjekaʼ?
Predstavljamo: Šonje & Polšek - Prešućeni trijumf liberalizma
5 najčešćih zabluda hrvatskih novinara o liberalizmu
Ludwig von Mises o politici: Zašto liberalne stranke gube
Trumpizam i liberalizam ne idu skupa
Mises o toleranciji, religiji i crkvama
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Red Istanbulske, red aviona, red Putina, red kulturološko-vjerskog rata
Mnogi u Hrvatskoj misle da si liberalan ako želiš drugima uskratiti slobodu
Novo na Liberalu:
Elon Musk i sloboda govora
Američki birači vole kapitalizam više nego Trumpa, Harris i Taylor Swift
Čovjek koji ništa ne zna
Pitanja na koja Milanović ne želi odgovoriti
Hajdaš Dončić i Paunović su obojica fejk, glumci i pozeri
Studija: Zahtjevi za redistribucijom bogatstva vođeni su motivom zavisti, a ne pravde
Thomas Sowell: Zašto sam odbacio marksizam
WSJ o propasti dinara: Kako je Jugoslavija uništila vlastitu valutu
Milanović želi biti hrvatski Donald Trump
Kakva je bila špica sezone: U srpnju i kolovozu 92.000 domaćih turista više nego lani
Država je u ratu s obiteljskim smještajem. Ispaštat će domaći turisti
Kako su Ćimić i Index pokušali kreirati 'aferu' tamo gdje je nema
Prvi seks, laži i porez na nekretnine
Pearl Jam i svrha cijene u tržišnoj ekonomiji
Kako Vladine 'antiinflacijske mjere' ustvari potiču inflaciju
Nezavisna zastupnica razmontirala Tomaševića u ZG skupštini. Pogledajte video
Potpišite peticiju protiv 'Bit će krvi' zakona o maltretiranju vlasnika stanova
Zašto se Hrvati boje jugoslavenske zastave - pitaju se jugoslavenski novinari
Proslavljenom biologu Facebook obrisao profil jer je napisao da muškarac ne bi trebao boksati sa ženama
Plenkovićev portal u ksenofobnom ispadu napao turiste, pridružio mu se i Index
Pobjednici i gubitnici
Tko je u Hrvatskoj proširio dezinformacije o alžirskoj boksačici? Mojmira Pastorčić
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina

Je li liberalizam stvarno prijetnja očuvanju tradicionalne obitelji?


Piše: Branimir Perković
21.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Je li liberalizam stvarno prijetnja očuvanju tradicionalne obitelji?


Piše: Branimir Perković
21.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Koncept obitelji, kakvu danas poznajemo, relativno je nov i veći dio povijesti čovjek je živio u nekom drugom obliku zajednice.

S radikalno desnog političkog spektra se često može čuti kritika da prevelike osobne i ekonomske slobode dugoročno nisu dobre zbog toga što uništavaju tradicionalne institucije koje su činile oslonac svih civiliziranih kultura i povijesnog društvenog napretka. Je li koncept obitelji, kao neformalne institucije koja je postojala od najranijih dana civilizacije do danas i koja je bila osnova u svakom civiliziranom društvu, zastario? Odumire li zaista i koliko je to dobro ili loše?

Kakav god stav imali prema konceptu obitelji, ne možemo zanemariti njenu povijesnu izdržljivost. Praktički nijedna druga formalna ili neformalna institucija nije bila stalni pratitelj čovječanstva kroz cijelu povijest civilizacije i toliko sveobuhvatno u svim područjima svijeta. Niti jedna civilizacija u povijesti, u smislu da civiliziciju definiramo kao viši stupanj društvenog organiziranja velikog broja ljudi, nije nastala bez da je imala tu neformalnu instituciju kao društveni kamen temeljac. Kako je povijesno očigledno da je obitelj uvijek bila institucija koja je pratila nastanak kompleksnih društava i civilizacija, pitanje je kada je ona nastala.

Među antropolozima postoji konsenzus da primitivna lovačko-sakupljačka društva nisu imala izgrađen koncept obitelji u tradicionalnom smislu. Zajednice praktički jesu bile proširene obitelji od nekoliko desetaka ljudi, ali nije postojala institucija koja bi se mogla nazvati homogena obitelj. Kako su lov i sakupljanje dosta nesigurne djelatnosti, u smislu da je većina lova neuspješna, a uspješan lov donosi velike dobitke te sakupljanje također dosta ovisi o faktoru sreće, onda je za preživaljavanje skupine bilo potrebno međusobno dijeliti hranu. Na primjer, ulov jednog lovca bi se dijelio među svim članovima zajednice jer će trenutni uspješni lovac vjerojatno dugo doživljavati neuspjeh, a onda će za hranu ovisiti o ulovu drugih. Hrana i sve ostale potrepštine su se morale dijeliti među članovima da bi se osigurao opstanak sviju, jer zbog nestalnosti sreće u lovu nitko nije mogao sam osigurati kontinuirani unos dovoljno kalorija za preživljavanje.

Promjene nastupaju postupnim uvođenjem poljoprivrede i prelaskom na sjedilački način života. U lovačko-sakupljačkim društvima žene nisu imale puno djece jer to zbog migacijskog načina života nije bilo moguće niti ih se moglo prehraniti zbog nestalnosti izvora hrane. Grupe su imale jako malo „kapitala“ jer nije bilo moguće stalno prenositi velike količine dobara zbog toga što su lovci-sakupljači stalno u pokretu. Postpuni prelazak na ratarstvo dovodi do sjedilačkog života i time do porasta djece i veće akumulacije kapitala koja se sada mogla sakupljati, čuvati i umnožavati. Prelazak na ratarstvo i sjedilački način života je osigurao nešto stabilnije izvore hrane što je imalo dva učinka na socio-ekonomske odnose. Prvi je pojava koncepta privatnog vlasništva, a drugi je formiranje nove društvene institucije, homogene obitelji.

Ne može se odrediti je li koncept privatnog vlasništva prethodio razvoju koncepta homogene obitelji ili obratno, vjerojatno su se razvijali pararelno jer se ni prijelaz na sjedilački način života ni ratarstvo nije dogodilo odjednom. Privatno vlasništvo je nastalo i cijelu povijest postojalo u skladu s obitelji, do te mjere da je obitelj povijesno bila ekonomska institucija, a brakovi su služili u financijske i političke svrhe. Ekonomski poticaj je bio češći motiv za brak nego ljubav. Obitelj, kao takva, je obavljala većinu socio-ekonomskih funkcija, od zdravstvene skrbi i skrbi o djeci i starijima do obrazovne, socijalne, diplomatske i druge uloge. Akumulacija kapitala nije bila moguća u lovačko-sakupljačkim društvima, stoga nije postojao ni pojam privatnog vasništva, jer je ta nemogućnost uz jako nestalne izvore hrane značila da je jedini način za preživljavanje plemensko kolektivno vlasništvo. Mnogi slave sjevernoameričkemeričke Indijance kao jako produhovljene jer ne priznaju pravo na posjedovanje zemlje, ali to je ustvari sasvim uobičajena ideja kod nomadskih društava koja jednostavno ne mogu ni imati ideju privatnog vlasništva nad zemljom jer ne žive sjedilačkim životom.

Nukleusna obitelj koja označava zajednicu muža, žene i djece je povijesno relativno novi oblik obitelji nastao usporedno s industrijskim razvojem. Danas je to dominantan oblik obitelji, iako je veći dio povijesti čovječanstva obitelj označavala širu društvenu strukturu obitelji u kojoj su živjele najmanje tri generacije pod istim krovom. Čak i kada srodnici ne žive u istom kućanstvu, ako su emocionalne veze i socijalna podrška dovoljno jaki, onda možemo govoriti o proširenoj obitelji. Takva obitelj je povijesno središte društvenog života i glavna gospodarska jedinica. Valja imati na umu da je poljoprivreda sve donedavno bila glavni nositelj ekonomskih aktivnosti u kojoj je radila velika većina aktivnog stanovništva.

Ti trendovi se počinju mijenjati u trenutku kada dohodci uže, nukleusne obitelji postaju dovoljno visoki da ona sama sebi omogući život u vlastitom kućanstvu, odvojen od prijašnjih generacija. Preduvjet za to je, naravno, bio veliki rast realnih nadnica kao rezultat rasta produktivnosti uslijed Industrijske revolucije. Ma koliko radni uvjeti u najranijim danima razvoja kapitalizma bili loši, oni su očigledno bili ljudima prihvatljiviji od životnih uvjeta u ruralnim područjima jer je migracija selo-grad bila jako bitan pokretač Industrijske revolucije bez kojeg se ona ne bi mogla ni razviti. Prema dostupnim izvorima izgleda da su realne nadnice u to vrijeme rasle puno brže nego danas što je izvlačilo mase ljudi iz siromaštva i stvaralo srednju klasu.

Srednja klasa nije imala restrikcije kao i siromašna klasa, te nije morala živjeti u međugeneracijskim kućanstvima. Tijekom vremena to je promijenilo i dominantni koncept obitelji, koji više nije pretpostavljao širu međugeneracijsku obitelj, nego se pretvara u koncept male nukleusne obitelji sastavljene od bračnog para i njihove djece, što je povijesni bio raritet. Bogaćenje srednje klase u SAD-u i djelomično zapadnoj Europi dovodi do „zlatnog doba nukleusne obitelji“ poslije Drugog svjetskog rata, a slika obiteljskog života postaje ideal kojem treba težiti i kojem su ljudi težili. Koncept obitelji se dominantno promijenio s proširene međugeneracijske obitelji na malu nukleusnu obitelj u kojoj su članovi šire obitelji samo popratni, pomoćni element.

Uzročno-poseljedične veze su jasne, ekonomske promjene dovode do društvenih promjena posebno u najmanjoj društvenoj organizacijskoj jedinici, obitelji.

Prvo, koncept obitelji nije ni postojao u smislu kakvim ga danas doživljavamo. Postojao je samo koncept lovačko-sakupljačke grupe koja nema koncept privatnog vlasništva jer zbog inherentne prirode gospodarskih aktivnosti (lov i sakupljanje plodova) njihov život bio migracijski i dosta riskantan u smislu da se nijedan pojedinac nije mogao planirano osloniti na izvore hrane. Koncept obitelji nastaje usporedno s prelaskom na sjedilački ratarski način života i razvoja ideje privatnog vlasništva. Društveno-evolucijski su ta dva pojma nastajala usporedno. To je primijetio i Friedric Engels koji u svojoj knjizi "Podrijetlo obitelji, privatnog vlasništva i države" i drugim djelima otvoreno zagovara uništenje obitelji jer u njoj vidi instituciju koja je omogućila privatno vlasništvo i koja ga održava. Stoga je uništenje obitelji preduvjet uništenju privatnog vlasništva.

Koncept proširene obitelji je bio dominantan veći dio povijesti kao glavna društvena institucija u kojoj se organizirao društveni život, a preuzimala je i uloge koje bi danas pripisali državi tj. zdravstvena skrb, socijalna skrb, skrb starijih, obrazovanje djece i slično. Velika većina ekonomskih aktivnosti je bila oslonjena na takav oblik obitelji, posebno poljoprivreda koja je činila osnovu skoro svih povijesnih gospodarskih sistema. Ali, unutar proširene obitelji se proizvodila i većina obrtničkih dobara za svakodnevnu potrošnju, što je imalo i loše posljedice za specijalizaciju ostalih proizvodnih djelatnosti osim poljoprivrede. Takav način proizvodnje je bio neproduktivan i njime se nisu mogli ostvarivati dovoljni viškovi u proizvodnji. Obrtnička i manufakturna proizvodnja su postojale, ali to su bile samo sjene onoga što je kasnije nastalo kao industrijski način proizvodnje. I potrošnja i proizvodnja su se primarno odvijale unutar šire obiteljske zajednice, što je praktički značilo nebrojeno puno autarhijskih gospodarstava koja su bila gotovo samodostatna, što je ograničavalo trgovinu i obrtništvo te tako uz ostale faktore otežavalo nastanak manufakturne proizvodnje koja je prvi vid organiziranja u ono što će se kasnije razviti u kapitalizam i industrijalizaciju.

Industrijalizacija i kapitalizam uvode značajne promjene u strukturu obitelji. Prvo uništava potrebu za autarhijskim privređivanjem tako da potrošačke robe čini široko dostupnima i jeftinima. Drugo povijesno nezabilježenim rastom nadnica omogućuje mladim parovima da samostalno žive u vlastitom kućanstvu. Međugeneracijsku obitelj se pretvara u nukleusnu obitelj bračnog para i njihove djece, a dotadašnje oblike socijalne potpore koje je prije obavljala proširena obitelj preuzima država ili specijalizirane institucije u privatnom sektoru.

Dakako da postoje mnogi moderni problemi s modernom obitelji; visoka stopa razvoda, mali broj djece, kasna dob u kojoj ljudi ulaze u brak itd. Ali svaki taj problem je ujedno samo dio šire povijesne priče o razvoju obitelji kao temeljne društvene institucije. Obitelj nikada nije bila stalna, oblici obitelji su se mijenjali cijelu povijest, prema tome kako su to diktirale socio-ekonomske prilike, ali sami kostur obitelji kao institucije je ostao i dan-danas.

Želja za obitelji nije nestala jer prema nedavnim anketama 93% ljudi u Velikoj Britaniji želi stupiti u brak. Promijenili su se samo kulturološki obrasci koji su vodili do braka. Na primjer, veliki dio ljudi danas živi u istom kućanstvu, ali bez da su formalno u braku. Velik dio djece se rađa izvan braka, a kako ne postoji društveni pritisak za ženidbu, onda se mnogi odlučuju zajednički odgajati djecu izvan braka ili čak i zajedničkog kućanstva.

Možda je najbitnije te promjene gledati u svjetlu toga kako utječu na djecu. Podaci jasno pokazuju da  djeca iz obitelji s dva partnera imaju bolje životne uvjete i bolje prolaze u životu. Naravno, nisu sva djeca iz jednoroditeljskih obitelji nužno u goroj poziciji, ali govorimo o prosječnoj vjerojatnosti da takav oblik obitelji loše utječe na razvoj djece.

Jednoroditeljske obitelji imaju znatno veću stopu siromaštva (u SAD-u 5% kod obitelji s dvoje roditelja naspram 26% u obitelji s jednim roditeljem), rizik od napuštanja srednje škole je viši kod djece u jednoroditeljskim obiteljima (11% nasuprot 28%). U SAD-u su u posebnom riziku djeca iz jednoroditeljskih afroameričkih i latino obitelji. Izgleda da su problemi moderne obitelji povezani dosta jako s socio-ekonomskim statusom tj. siromašni se češće rastaju, imaju više adolescentskih trudnoća, češće se bave kriminalom, imaju nasilno ponašanje, imaju više zdravstvenih i mentalnih problema, a posebno imaju problema djeca iz siromašnih jednoroditeljskih obitelji. Bogate jednoroditeljske obitelji puno lakše izbjegavaju te probleme, a bogati općenito imaju stabilnije obitelji s manje razvoda od siromašnih.

Šokantan podatak je da djeca koja žive samo s majkama imaju pet puta veći rizik od siromaštva, ali istraživanja također pokazuju da dvoje siromašnih u braku lakše izlazi iz siromaštva nego kada bi bili sami.

Nadalje, iako obitelji imaju sve manje djece, oni u njihov odgoj ulažu puno više vremena, u svim socio-ekonomskim skupinama, i majke i očevi. Standardna pritužba desnih socijalista je da kapitalizam uništava obitelj jer ljudi ne provode dovoljno vremena s djecom, ali izgleda da ne ulažu samo više financijskih sredstava u svoju djecu već i više vremena.


Izvor: The Economist (klikni na sliku za uvećani pregled)


Izvor: The Economist (klikni na sliku za uvećani pregled)

Izgleda da problem obitelji nije problem povezan s bogatstvom jer ne postoji nikakva korelacija između rasta osobnih primanja i umanjivanja važnosti braka. Sasvim suprotno, bogatiji se manje razvode i imaju više djece (korelirajući za imigrante) od siromašnih. Stoga možemo srušiti tezu da bogatstvo ljude odvaja od obiteljskih vrijednosti. Sasvim suprotno, bogati su ti koji najviše cijene obitelj kao instituciju i skloniji su tradicionalnijim oblicima obitelji. Zaključak je jednostavan, ako želimo očuvati tradicionalne oblike obitelji, trebamo postati bogati. Moderne obitelji ne zanemaruju djecu, dapače, one u njih ulaži više nego ikada u povijesti. Sasvim suprotno onome što možete čuti od desnih socijalista, kada govorimo o obiteljskom životu siromaštvo nije vrlina, ono je indikator slabijih obitelji koje se manje bave djecom. Također, bogatiji su promijenili trend i sada imaju više djece od siromašnih obitelji u razvijenim zemljama.

Zanimljivo je to što istraživanja pokazuju da se tradicionalne obiteljske vrijednosti u SAD-u podjednako dobro prakticiraju u „plavim državama“, tj. državama koje glasaju za Demokratsku stranku i koje su društveno liberalnije, kao i u „crvenim državama“ tj. državama koje glasaju dominantno za Republikansku stranku. „Plave države“, koje su društveno liberalnije, imaju manje obiteljskog nasilja, manje vanbračnih trudnoća, manje maloljetničkih trudnoća. S druge strane „crvene države“ imaju stabilnije obitelji. „Plave države“ su bolje u obiteljskim odnosima kada imaju velik udio visokoobrazovanog stanovništva. Također, između „crvenih država“ postoje jako velike razlike kod jakosti obiteljske institucije. Izgleda da „crvene države“ s jako velikim i dosljednim vjerskim zajednicama, kao što su mormoni, imaju jako dobre pokazatelje po pitanju kvalitete obitelji.

Treba imati na umu da je tema kompleksna, i da ne postoji nekakav pravi način i obrazac koji pokazuje kako bi politički-društveno trebalo izgledati neko društvo, a da obitelj kao institucija bude jak oslonac. Ali činjenica ostaje da visok udio jako obrazovanih i bogatih korelira s zadržavanjem obitelji kao institucije. U svakom slučaju je jedno sigurno, a to je da se ne može tvrditi da bogatija i slobodnija društva dovode do postupnog ukidanja obitelji. Ona se eventualno mijenja kao institucija, kao što je bio slučaj i kroz cijelu povijest, ali ne nestaje. Statistička analiza sugerira da političke konzervativne vrijednosti nisu preduvjet ni manjem korištenju usluga prostitucije, ni bračnim prevarama, ni manjem broju razvoda, jer je često slučaj da najkonzervativnija društva imaju veći udio svih tih oblika ponašanja od liberalnijih društava. Naravno, ne možemo ni tvrditi da su konzervativci licemjeri, jer opisani fenomen nije prisutan u svim konzervativnim sredinama, neke su puno bolje od liberalnih sredina po pitanju prakticiranja obiteljskih i tradicionalnih vrijednosti, ali često su i gore. No bogatstvo i osobne slobode nisu ni preduvjet ni uzrok problemima oko obitelji.

Obitelj nije ugrožena jer većina ljudi u razvijenim zemljama želi brak i djecu, mijenja se dob ulaska u brak i oblik bračne zajednice, ali sama želja za obitelji ne. Siromašni nisu „čuvari tradicionalnih vrijednosti“ nego bogati i svako pozivanje na materijalno siromaštvo pod pretpostavkom da bogatstvo kvari duh, moral i obiteljske vrijednosti je sasvim promašeno te stvara kontraefekt.

Izvori:

The Economist: The State of Marriage as an Institution
Istraživanje: CLASP - Are Married Parents Really Better for Children?
Institute for Family Studies: Red State Families


Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.