Jutarnji list je danas objavio na naslovnici svoga portala veliku "istragu" u kojoj se novinari zaprepašteno čude visokim cijenama radova na "samoobnovi" nakon potresa, koju sufinancira država prema Zakonu o obnovi. Novinari tvrde da su cijene previsoke, prenapuhane, "nestvarne". Da ih je bar netko ranije na to upozorio!

Ironija je upravo u tome. Kada se donosio Zakon o obnovi, baš je Jutarnji list (uz još neke druge medije) bio u prvoj borbenoj liniji protiv svakog kritičara koji bi samo spomenuo da će državno subvencioniranje obnove značajno utjecati na cijene radova. Dario Zurovec (Fokus) bio je jedini saborski zastupnik koji je glasao protiv takvog zakona. Evo što je Goranka Jureško, redovna kolumnistica/komentatorica na Jutarnjem, tada o njemu napisala:

"...mlađahnom je zastupniku očito teško razmišljati o tuđoj nesreći, bio to potres ili eksplozija, jer njegova je mantra da svatko mora brinuti o svojoj imovini."

Pokazalo se, međutim, obratno. Jureško je bila ta koja je mislila (i još uvijek misli) samo na sebe. Zbog nje i njoj sličnih donijet je zakon nauštrb većeg dijela građana, uključujući i mnoge kojima je u potresu uništena imovina. Jer, kako to obično biva, kao što smo od početka upozoravali - kad država nešto subvencionira, onda će tome rasti cijena sukladno vrijednosti subvencije. Sada vidimo da se baš to dogodilo, a novinari koji su se divljački borili za to, sada cvile da cijene nisu normalne. Pa nisu, naravno da nisu. Bile bi normalne da se država nije petljala.

Takav državni intervencionizam, nažalost, utječe i puno šire od samih korisnika subvencija. Cijene građevinskih radova na širem području Zagreba i Banije općenito su porasle upravo zbog tog zakona. Ako trebate, recimo, zamijeniti vrata ili prozor, izgraditi garažu ili bilo kakav građevinski ili stolarski zahvat, tražit će vas veću sumu jer konkurirate onim radovima koje država subvencionira. Izvođača ne zanima tko plaća, ali on zna da će na onim drugim radovima dobiti više - zato će i od vas tražiti više.

Dobro jutro, džezeri!

Ne znam ima li bolje lekcije nego ovako - kad novinari na vlastitoj koži nauče loše posljedice politika za koje su se sami zalagali, premda ne treba biti preoptimističan po pitanju njihovog učenja. Nisam siguran da su još uvijek shvatili poantu.