Obično se pretpostavlja da oni koji su skeptični prema opasnosti od klimatskih promjena ne brinu previše za okoliš. Jer kad bi brinuli, uvriježeno je mišljenje, onda bi prihvatili konsenzus kako su klimatske promjene uzrokovane isključivo ljudskim faktorom te bi podržali državne programe. Ali nedavno istraživanje, objavljeno u izdanju Pacific Standarda, publikaciji Zaklade za socijalnu pravdu, došlo je do zaključka da je takva pretpostavka pogrešna.

U cjelogodišnjoj studiji sudionici koji su skeptični prema uvođenju politika protiv klimatskih promjena pokazali su veći angažman na pojedinačnom, lokalnom nivou, u sudjelovanju u zaštiti prirode. S druge strane, oni koji su izrazili apsolutnu vjeru u znanstveni konsenzus i podržavaju državne programe protiv klimatskih promjena, "u prosjeku pokazuju manji angažman u pojedinačnoj akciji da se utjecaj čovjeka na klimatske promjene spriječi", zaključio je Michael Hall, psiholog na sveučilištu Michigan i voditelj ovog istraživanja.

Ova studija je još jedan podsjetnik da postoje dva vrlo različita stajališta prema slobodnoj volji koja trenutno djeluju u Americi.

Jedan stav, koji zastupaju mnogi klimatski katastrofičari, smatra da je primarni posao individualne volje dati pristanak volji kolektiva i da će kolektiv često cijeniti to što se individua žrtvuje za njega. Ovakav stav pretpostavlja da se na makro razini događa stvarna promjena, a time se tamo treba usmjeriti energija. U slučaju klimatskih promjena, većina (navodno 97% znanstvenika) smatra da su klimatske promjene uzrokovane čovjekovim utjecajem i da su Vladine politike intervencionizma najbolji način za njihovo zaustavljanje. Najvažniji posao pojedinca je jednostavno podržati taj zaključak svojim glasom.

Drugi stav, koji zastupaju mnogi skeptici klimatskih promjena, daje prednost individualnoj volji, te je oprezan prema pokušajima da se podvrgne kolektivnoj volji. Teži pretpostaviti da je trajna promjena na makrorazini idealno nastala kao posljedica promjena na mikrorazini pojedinaca i malih zajednica. Vjeruje da bi pojedinačna volja trebala biti ona "promjena" koja se želi postići, a ne čekati da se dogodi promjena nametnuta odozgo. Što se tiče klimatskih promjena, taj stav prema volji često se očituje u sumnji prema skupim i opterećenim državnim intervencijama, ali u pozdravljanju samonametnutih, ekološki prihvatljivih disciplina na individualnoj razini.

Prema tome, rezultati ovog istraživanja nisu nimalo iznenađujući.

Autor: Daniel Lattier/Intellectual Takeout