Konkurentnost je baš stvar ekonomske slobode. Smanjenje poreznog i regulatornog tereta birokracije je glavni zadatak svake javne politike na putu izlaska iz zone udobnosti. Kada rasterećenje izostaje, događa se da pametni ljudi odlaze iz Hrvatske, dok i dalje zatvoreno društvo ne može privući talente.

Hrvatska je 74. po konkurentnosti u svijetu. Tek toliko da je bolja od susjednih zemalja bivše Jugoslavije. Rezultati Svjetskog izvješća o konkurentnosti 2016-2017 samo potvrđuju dosadašnje hrvatske rezultate. Određene reformske javne politike su se konačno počele sustavno provoditi. Ipak, potrebno je znati 2 činjenice: 1. Rezultati reformi se kroz ovakvo izvješće mogu vidjeti tek srednjoročno. 2. Čak i ako se postigne određeni napredak, to može značiti veći skor, ali ne nužno i ranking.

Ako su druge zemlje napredovale još više, logika konkurentnosti je onda sasvim jasna. Dakle, povećanje konkurentnosti zahtijeva daleko veću razinu ambicija od želje da se napravi nekakav napredak (u odnosu na ono gdje smo prije bili). U pitanju je spremnost da velikim ambicijama želimo preskakati druge.

Istina, metodologija Svjetskog gospodarskog foruma se kod većine indikatora odnosi na ocjene od 1 do 7 na organiziranom upitniku prema poslovnom sektoru. Faktor relativnosti sigurno je djelomično prisutan, ali onda to vrijedi i za sve zemlje. Tako hrvatsko 135. mjesto u svijetu (od 138 zemalja) po razini tereta državne regulacije (Burden of government regulation) može biti zaista pretjerana ocjena. Ipak, dobivena ocjena 2/7 isto tako nije daleka od istine. Čak i da je Hrvatska ponešto ispod 100. mjesta u svijetu, odgovornost bi nas i dalje poticala da shvatimo gdje smo i što je činiti.

Svjetski gospodarski forum (World Economic Forum – WEF) definira konkurentnost kao “set institucija, javnih politika i faktora koji određuju razinu produktivnosti zemlje”. Produktivnost pridonosi povratu uloženog kapitala, dugoročnom gospodarskom rastu i prosperitetu. Sasvim je jasno kako poduzetnička inicijativa može biti produktivnija u stvaranju tržišne vrijednosti ukoliko ima niži trošak prema državi glede poreza, regulacija i ostalih tereta.

Mjeri se niz indikatora iz različitih područja. Kako bismo dokazali da je konkurentnost stvar ekonomske slobode, poslužit će nam izdavatak iz izvješća. Točnije, pogledajmo samo označene indikatore. Kada se uzme metodologija kojom se mjeri Indeks ekonomske slobode, dolazimo do jasne veze ekonomske slobode i konkurentnosti (premda postoje i drugi faktori). Dakle, konkurentnost je baš stvar ekonomske slobode.


Izvor: WEF/CEA; Klikni na sliku za uvećani pregled

Kako povećati konkurentnost i ekonomsku slobodu?

Kada pogledamo označene indikatore konkurentnosti, onda može zaključiti kako sljedeće javne politike vode do veće ekonomske slobode:

- Unaprijediti zaštitu vlasničkih prava – da svatko dobije što mu pripada
- Uspostaviti neovisno pravosuđe – da sudstvo bude nepristrano i pravedno prema svakome
- Povećati efikasnost sustava u rješavanju pravnih sporova – da sudovi budu brži
- Povećati efikasnost sustava u preispitivanju regulative – da se vrše ustavnosti propisa, npr. da se poštuje članak 49.
- Smanjiti proračunsku rastrošnost – da se nužna državna potrošnja razlikuje od pretjerane koju treba rezati u svim ključnim segmentima, odnosno da se stvori efikasna javna uprava i npr. fiskalno održiv mirovinski sustav
- Smanjiti subvencije poljoprivredi – da poljoprivrednici pravedno posluju na tržištu
- Poticati tržišno natjecanje na lokalnoj razini – da se kronistički moćnici ne štite, već da postoji pravedni uvjeti za sve
- Ojačati borbu protiv monopola – da se potiču privatizacije i tržišna konkurencija
- Podržavati prisutnost stranog vlasništva – da se potaknu značajnija ulaganja kapitala u pojedine sektore kako jedino jamstvo snažnijeg rasta i dolaz internacionalne otvorenosti
- Smanjivati poreze kako bi se potaknulo rad i ulaganja – da se ostvari što veći povrat ulaganja i zaposli što više ljudi
- Smanjivati prenormiranost ulagača raznim propisima – da imaju više vremena i novca za rad i stvaralaštvo
- Olakšati rad – da se poslodavci nemaju strah od novih zapošljavanja, ako ne mogu lako otpustiti radnika koji trenutno nije potreban (pritom je najbolji danski model fleksigurnosti)
- Smanjiti broj dana i koraka pokretanja poslovanja – da se poduzetnička inicijativa što brže i jeftinije počne ostvarivati

Sve navedene javne politike bi sinergijski utjecale na ostale označene indikatore. To znači da bi političari, uslijed provedbe ovakvih javnih politika, mogli vratiti povjerenje javnosti. Time se referiramo na indikator prema kojemu je nisko povjerenje javnosti u političare. Pritom se treba referirati na Ekonomski lab koji navodi kako su Hrvati za slobodno tržište (samo što to mnogi političari ne shvaćaju – pa se skrivaju kroz zaštitničke programe).

Ipak, ono što je važnije od javnog povjerenja u političare jest atraktivnost cijelog društva za talente. Rezultati Hrvatske po sposobnosti zadržavanja i privlačenja talenata su porazni. Primjerice, Estonija se promovira u svijetu kao zemlja „neovisnih umova“. Time ističe svoju politiku poticanja individualizma i otvorenim šansi svakom talentu. Znamo da to nije tradicija na ovim prostorima i da se mentalitet teško mijenja. Hrvatska inače nema puno šansi.

Kada pogledamo ranking konkurentnosti, vidimo da se radi o društvima sa sustavom vrijednosti visoke kvalitete, kao što su radna etika i poštenje, racionalnost, efikasnost i standardi kvalitete privatnog i javnog menadžmenta, slobodno tržište, individualne slobode, vrednovanje svakog talenta, internacionalizacija, kvaliteta obrazovanja, usmjerenost na istraživanje i razvoj, inovativnost, klasterska umrežavanja, natjecanje itd. Dakle, ne postoje prečaci do konkurentnosti i ekonomske slobode, već samo naporan rad. Ipak, dobra je vijest da se napredak može postizati i relativno brzo uz previsoke ambicije.

Švicarska vodi i to nije slučajnost jer imaju mnogo novca. Švicarska je stvorila prosperitet koji je posljedica niza kulturnih vrijednosti koje i dalje prevladaju među Švicarcima. Švicarska je ujedno i europski prvak kod ekonomske slobode.

Singapur je odmah do Švicarske jer također ima visoku kvalitetu kroz novi javni menadžment i visoke moralne standarde u razmjerno maloj javnoj upravi. Singapur je gotovo svjetski prvak kod ekonomske slobode.

Sjedinjene Američke Države su na trećem mjestu kao zemlja koja je kroz svoju tradicionalnu iznimnost (exceptionalism) bila otvorena za talente i poduzetničkoj inicijativi pružala slobodu za stvaralaštvo, bez stigmatizacije neuspjeha i zavisti prema uspjehu. Amerika je bila i ostala najveći rasadnik znanja, ideja i inovacija. Dovoljno je spomenuti kakvu ulogu Internet, Google, Facebook i IT sektor kao američke invencije imaju na stvaranje podatkovnog gospodarstva (data economy) i digitalizaciju cijelog društva. Upravo to je temeljno pitanje pitanje konkurentnosti već sada, a pogotovo u budućnosti. Amerika je dugo vremena bila simbol ekonomske slobode. S vremenom se to nasljeđe smanjilo zbog štetnih intervencija, regulacija i nameta od strane federalne vlade (unatoč 10. amandmanu). Dobro je pitanje na kojem bi mjestu u svijetu bile najbolje američke savezne države ako je cijela federacija već na trećem mjestu (i da federalna vlada ne smanjuje ekonomske slobode).

Nakon velike trojke slijede kvalitetne europske zemlje (Nizozemska, Njemačka, Švedska i Ujedinjena Kraljevina, pa malo napreskokce dođu Finska, Norveška i Danska). U TOP 30 su Estonija i Češka kao najkvalitetnije zemlje Srednje Istočne Europe, odnosno regije Jadran-Baltik-Crno More. Istovremeno, Litva i Poljska vrlo brzo idu prema TOP 30, dok se Latvija izborila barem za TOP 50.

Češka (nekadašnji Sudeteland) je bila jedna od narazvijenih zemalja Europe, sve do pojave totalitarizama. Estonija je nakon pada totalitarizma morala izgrađivati sve iznova. To je čak i bila prednost jer se se stare socijalističke institucije raspale, pa su se liberalne institucije ograničene uloge države mogle plodonosno izgrađivati bez mnogo otpornika. Zato je Estonija među ekonomski najslobodnijim i najdigitalnijim zemljama svijeta, privlačeći turiste jer znaju da će tamo nešto naučiti.

Dok je konkurentnost metodološki mnogo složenija od pitanja kupovnog ekonomskog standarda po stanovniku, Rumunjska je pokazala da ide dovoljno brzo u odnosu na Hrvatsku (kojoj čak 15%-ak postotnih bodova BDP-a ovisi tek o suncu i moru).

Zapamtimo: Kako bismo bili konkurentni(ji), moramo biti spremni preskati i najbolje, a ne samo se donekle poboljšavati u odnosu na sebe. Rješenja za povećanje konkurentnosti i ekonomske slobode su vrlo razumljiva. Njihova provedba suštinski ovisi o motivaciji na svladavanje otpornika. Slobodno tržište i ekonomske slobode znače da poduzetnička inicijativa ima više prostora za neometano stvaranje vrijednosti, bez plaćanja suvišnih troškova poreza i regulacija. To je rješenje za tek dugoročno sprječavanje odljeva pametnih ljudi i otvaranje vratiju za strane talente.

Zato je Centar za javne politike i ekonomske analize pokrenuo projekt Poduzetnička inicijativa – predložite nam javne politike za prosperitet Hrvatske!