Hrvatska se pokazala kao najuspješnija u prvom valu borbe protiv koronavirusa, što i nije neko iznenađenje s obzirom da su discipline #ostanidoma i #slušajstruku nacionalni hrvatski sport od pamtivijeka. Lijeni i poslušni - tko bi rekao da će nam se to jednom isplatiti?

Samo ako uspijemo izdržati i preko Uskrsa. Imam osjećaj da se naši vrli vladari (stručni ljudi iz HDZ-ovog Stožera civilne zaštite) igraju kao s malom djecom. Jedan dan kažu da smo bili dobri, a drugi nas dan pošpotaju: "Hrvati su me razočarali", kaže drug Capak. Previše se družimo, ignoriramo njihove naredbe. Morat će nas kazniti!

Riječ je o staroj pedagoškoj metodi mrkve i batine. Tako su se nekoć odgajala djeca - čokoladom i kuhačom. Mnogim se Hrvatima sviđa takav majčinski odnos državnih vlasti prema njima pa je podrška Vladi i Stožeru na rekordnoj razini - čak 94 posto. Ni HDZ-u dugo nije išlo tako dobro kao sada.

Hrvati su oduševljeni i ekonomskim mjerama "za potporu očuvanja radnih mjesta". Nisam našao nijednog stručnjaka, ni ekonomista ni političara, koji bi im prigovorio. Svi vole kad država troši i dijeli novac. Doduše, pobunili su se nešto sindikalisti Ribić i Sever, ali to je zato što shvaćaju da su dobili ozbiljnu konkurenciju. Dosad su živjeli u uvjerenju da samo njihovi štićenici imaju pravo na javni novac. Znaju i oni jako dobro da je količina javnog novca ograničena i da bi sada moglo biti manje za njihove štićenike, a to su zaposlenici u javnom sektoru.

Što se zapravo dogodilo? Privatnici su uvidjeli da se državna potrošnja neće srezati pa su prihvatili igru i zaigrali na istu kartu na koju igra sindikat već 20 godina - "radna mjesta". To je pobjednički recept za bilo koju interesnu skupinu koja želi do javnog novca. Ako vam treba novca, okupite nekoliko tisuća ljudi i vičite. Budite glasni. Napadajte Plenkovića, tražite novac. Dat će vam bar dvostruko više nego što tražite.

Potpuno istu stvar koju je lani napravio učiteljima, Plenković je sada učinio poduzetnicima. Sjećate se da su učitelji tražili povećanje koeficijenta, a na kraju su dobili i to plus još koješta dodatno? E, tako i sada. Inicijativa poduzetnika, barem službeno, nije tražila isplatu plaća niti povlaštene kredite nego samo otpis nameta za vrijeme dok im je onemogućen rad. Plenki im je dao to sve, plus 4.000 kuna mjesečno po radniku, plus hrpu povoljnog kreditiranja. Plenki je ispao car, kao i uvijek. Ali što se zapravo krije iza toga?

Vrlo jednostavno, Plenković je političar koji dobro shvaća da je ovdje dijeljenje javnog novca šakom i kapom najbolji mogući potez i zato to često radi. Uopće nije bitno kome dijeli - učiteljima, umirovljenicima, braniteljima ili sad poduzetnicima - bitno je da se redistribuira javni novac, da država "daje", "spašava" itd. Nakon toga rejting HDZ-a je porastao i prvi put ove godine je bolji od SDP-ovog. Vidite, kako malo ljudima treba da vas zavole?

Praktički svi kritičari, koji se inače smatraju nekakvim liberalima, dočekali su to aplauzom. Nitko nije postavio pitanje otkud vladi 60 milijardi kuna koje je Plenković najavio "za potporu očivanju radnih mjesta". To kao da je potpuno nebitno. Ima li Hrvatska taj novac ili ćemo se morati zadužiti?

Odgovor je jasan - zaduživanje. To je ministar Marić već najavio. Javni dug Hrvatske se taman počeo oporavljati, a sad će se ponovno podići u visine. Drugim riječima, Plenković kupuje socijalni mir, pokušava odgoditi neminovni krah gospodarstva i prebacuje teret na budućnost. A u budućnosti opet čekamo mi! Dakle, odgovor na naše pitanje je jasno - mi ćemo to platiti, ali s debelim kamatama jer ove godine neće više biti povoljnog zaduživanja za Hrvatsku.

Iz perspektive poreznih obveznika ovo je noćna mora, ali Davor Huić, predsjednik Udruge poreznih obveznika je upravo pozivao na takve mjere kad je tražio "masivnu Vladinu intervenciju radi spašavanja radnih mjesta". I poznati ekonomist Vuk Vuković je prilikom gostovanja u Nedjeljom u 2 iskoristio istu frazu: "Država treba pomoći tvrtkama radi očuvanja radnih mjesta". Plenković ih je, dakako, poslušao. Samo što taj stari hrvatski mit o "očuvanju radnih mjesta", koji seže još iz vremena komunizma, nema veze s očuvanjem ekonomije. Taj mit zapravo uništava ekonomiju.

Smisao ekonomije nije očuvanje radnih mjesta, radna mjesta su samo sredstvo, a svrha je zadovoljiti želje potrošača. Kada radna mjesta postanu svrha sama sebi, onda dobijemo plansku ekonomiju gdje država isplaćuje plaće radnicima za nerad, samo da ne bi bili registrirani kao nezaposleni. Postavlja se pitanje dokad će to tako ići jer država nema neograničena sredstva za bacanje. Pitanje je i koliko ćemo se moći zaduživati. Što ako ovaj koronafest potraje dulje od 3 mjeseca? Što ako potraje dulje od godine dana? Što ako se i nakon ukidanja državnih mjera ljudi neće vratiti starim navikama pa će mnogi dojučerašnji biznisi biti svejedno primorani na prilagodbu ili osuđeni na propast? Što ćemo onda s ovim silnim mjerama i radnim mjestima koje čuvamo...za što ih čuvamo uopće?

Ljudi se u Hrvatskoj trebaju naučiti da je ta mantra "očuvanje radnih mjesta" bullshit. Posao se može izgubiti i promijeniti, to nije smak svijeta. Biznis nije živo biće i može propasti, opet nije smak svijeta. Ljudi su prilagodljiva bića, ali moraju imati poticaj za prilagodbu. Da je država jednostavno pustila poslodavcima da otpuste radnike, oni bi se prijavili na biro i imali bi tri mjeseca da potraže drugi posao ili pokrenu nešto svoje. Poslodavci bi prije počeli razmišljati o prilagodbi biznisa ili pokretanju novih. Ovakva kriza sasvim sigurno mijenja mnoge životne i potrošačke navike, a to u pravilu znači masovno gašenje starih poduzeća i pokretanje novih. To je ujedno prilika za nove ideje i nove poduzetnike.

Zašto hrvatska vlada ne dozvoljava svojim građanima da se prilagode novim uvjetima i ne dopušta ekonomske promjene do kojih će svejedno doći, samo ih odgađamo. Većina tih radnih mjesta koje država sada "čuva" ionako su već izgubljena i čim država prekine isplate, ti ljudi će svejedno završiti na birou. Čemu odgađanje neminovnog? Ovo je jako, jako skupo kupovanje vremena samo zbog političkih poena. Riječ je o većoj katastrofi od Agrokora, a novac koji je Plenković najavio je veći od 50-godišnjeg "ulaganja" u Uljanik. Da stvar bude apsurdnija, i za bacanje državnog novca za Uljanik koristila se isto opravdanje - očuvanje radnih mjesta. Što je sada s tim radnim mjestima? Ništa, ljudi su našli druge poslove, a isto su mogli učiniti i da je država odmah pustila poduzeće da propadne.

Isti ljudi koji su ismijavali i napadali sindikalista Vilima Ribića jer je 2009. pred prošlu krizu tražio od tadašnje Vlade RH uvođenje "kriznog poreza" (što je vlada, naravno, poslušala), sada su tražili od ove Vlade "masivnu intervenciju za spas radnih mjesta". Davor Huić će biti jednako odgovoran za posljedice ove intervencije kao što je Vilim Ribić odgovoran za posljedice prošle krize. Mislite da pretjerujem? Ne, čak sam blaži nego što bih možda trebao biti. Povećanje javnog duga je puno gora i nemoralnija stvar od povećanja poreza jer javni dug je prebacivanje tereta na buduće generacije.

Mnogi u Hrvatskoj žive u nekakvom uvjerenju da je liberalizam svjetonazor poduzetništva ili privatnog sektora. To je djelomično posljedica marksističke propagande jer Karl Marx je optuživao Johna Lockea, oca liberalne misli, da je "glasnogovornik buržoazije". Locke je u vrijeme monarhija tražio jednakost svih građana od rođenja, što je značilo ukidanje dotadašnjeg tretmana prema staležu uvjetovanom rođenjem odnosno porijeklom. Marx je u tome vidio obranu bogatih pa ćete često čuti ljevičare kako optužuju nas, liberale, da nam je samo stalo do kapitala i novca. Naravno, to nema veze s istinom. Liberalizam je uvjerenje da svi ljudi trebaju biti tretirani jednako. Liberalizam je, dakle, protiv svakog privilegiranog stanja. Kad se učitelji bore za svoje privilegije jer su uvjereni da trebaju imati znatno veću plaću od ostatka puka, liberalizam se tome mora suprotstaviti. Ali isto tako, kad poduzetnici traže privilegije i tuđi novac jer su uvjereni da je to "njihov novac", liberalizam se mora i tome usprotiviti.

Ne, to NIJE njihov novac. Ako mislite da samo vi punite državni proračun, dame i gospodo, gadno se varate. Porezi na dohodak (koji plaćaju radnici btw) i na dobit su samo minorni dio hrvatskog državnog proračuna i mogli bi komotno biti ukinuti bez bolnijih rezova. Proračun se puni prvenstveno novcem od PDV-a, a PDV plaća svaki potrošač u RH. Dakle, NEMATE pravo na javni novac, a pogotovo nemate pravo da zbog očuvanja vaših privatnih biznisa naša djeca plaćaju veći porez i da budućim poduzetnicima ulazak na tržište i put bude znatno otežan radi vas. Sorry.

I sve druge dobre stvari, koje su se mogle dogoditi u ovoj krizi, neće se dogoditi zbog te intervencije. Želite niže poreze? Plenky će vam reći: pa kako ćemo otplatiti dug koji smo morali zbog vas podići? Dakle, ništa od toga. Porezi mogu ići samo gore. Želite rezove u državi? Teško da će to biti moguće u vrijeme krize dok nam državni službenici najviše trebaju. Praktički svi - od bolničkog osoblja, preko policije, pa sve do uprave - sad su puni posla. Jedino gdje će država moći rezati, to je javna nabava, što će opet nanositi štetu prvenstveno privatnom sektoru.

Da netko ne shvati krivo, protiv same inicijative Glas poduzetnika nemam ništa. O inicijatoru Hrvoju Bujasu sve najbolje jer taj čovjek - bar koliko sam ja vidio - nije ni tražio da država isplaćuje plaće u privatnim tvrtkama. Ali neki drugi članovi te inicijative mogli bi se kandidirati za licemjera godine skupa s Ribićem i Huićem. Na primjer, Bruno Samardžić, koji je na početku koronafesta objavljivao statuse o izvjesnim "C.E.O"-ima kojima je, po njemu, "stalo samo do novca", a "sada je vrijeme za spas života". Nije prošlo ni tjedan dana nakon toga, isti taj Bruno žica od vlade - novac. Inače, lik je član stranke Pametno čija predsjednica Marijana Puljak od početka podržava rigorozne mjere HDZ-ovog stožera uz obrazloženje da su Hrvati stoka kojoj treba jača kontrola stručnih HDZ-ovaca. To uključuje i zabranu rada.

Oni koji su podržali takve vladine mjere nemaju nikakvog prava da se žale što im je Vlada ugasila biznis. Pa sami ste to tražili! Još manje imaju moralnog prava žicati tuđi novac za svoj nerad. U ovoj krizi naučili smo da mnogi među hrvatskim poduzetnicima nisu drugačiji od "uhljeba" koje rado vole prozivati.

Što sada možemo očekivati? Nisam vjernik, ali posudit ću od vjernika uzrečicu koja bi se najbolje uklopila u ovo: Bog neka nam pomogne! Toliko smo se bojali talijanskog scenarija, a mogli bismo dobiti grčki. Čak ni u najboljoj mogućoj varijanti (a to bi značilo da država ove godine ne bankrotira), nemojte se čuditi ako nagodinu ostatak svijeta izađe iz krize, a Hrvatska bude još godinama koprcala u recesiji. Nemojte onda kriviti HDZ kad Plenković u svemu ovome ima gotovo plebiscitnu podršku plebsa, a to uključuje i njegove tobožnje političke protivnike. Nažalost, mnogi od njih se smatraju liberalima, iako ne znam više po čemu se tako mogu nazivati.