"Neću politiku u svoju butigu!" - to je postala legendarna rečenica koja se u Hrvatskoj i dan-danas nerijetko može čuti na obiteljskim, prijateljskim i drugim druženjima. Ako se povede rasprava o politici i gazda (vlasnik kuće ili organizator) ju želi prekinuti da bi izbjegao svađu - izreći će tu rečenicu i zna se da je vrijeme za prebacivanje teme na nešto lakše.

To je rečenica iz kultne serije Velo misto, a izgovara ju Boris Dvornik koji je glumio Meštra. U toj seriji to ima i svoju pozadinu: Meštar je, naime, u Austrougarskoj završio u zatvoru zbog razgovora o politici pa nije želio da se to ponovi u Kraljevini Jugoslaviji (u koju je smještena radnja serije).

Petra Mandić, gradska vijećnica u Rijeci, iz stranke Most, primijetila je nešto jako zanimljivo. S obzirom da je serija napisana i snimljena u SFRJ, gospođa Mandić ukazuje na moguće osmišljenu propagandu:

"To je jedna od najvećih prijevara što me izbacuje iz takta. Zašto? To je bilo tako genijalno za onaj sistem PR-ovsko rješenje jer čim vi uvjerite većinu građana da je politika nešto prljavo, čime su oni, ako se ne bave, onda su čisti i dobri, u tom trenutku vi automatski onoj sitnoj skupini koja se time bavi, prebacujete svu moć. Jer je sve politika.

Peći na drva su politika; klima - hoće li nam biti hladno ili toplo je politika; porezi - hoće li nam ostati više ili manje novca je politika; stanovi su politika; dječji vrtići - sve je politika.

Politika je upravljanje polisom; gradom, državom. I ako se ljudi maknu iz nje; ako misle da je to nešto prljavo i da se neće baviti time, to znači da će se drugi onda baviti njima. I to se događa.

I onda ih se uvjerava da njima treba samo nova odjeća, novi izlet, dobar restoran, dobra hrana; ne želi im se dati bruto I ni bruto II jer bi onda vidjeli koliko njihovog novca se uzima; taj dio sam uvjerena da se ciljano radi, to sigurno nije slučajno."

Ovo je zanimljivo zapažanje, moram priznati. Petra Mandić i inače ima zanimljive komentare, ona jako dobro razumije ekonomiju i zagovara slobodno tržište, što je stavlja u suprotnost s ostalim istaknutim članovima Mosta.

Ona je zapravo jedina koja je preživjela sječu (ili egzodus) liberala iz te stranke, nisam siguran da će još dugo tamo izdržati jer nikako im se ne uklapa u stranački program otkako su izašli iz ormara kao otvorena naci-socijalistička konzervativna stranka. Da, ima neka društveno konzervativna stajališta s kojima se ja ne bih složio, ali u bar 80 posto slučajeva priča smisleno i ispravno.

I u ovom je slučaju u pravu. To "Neću politiku u moju butigu" je bio simpatičan način da se ljudima uvuče pod kožu ideja da obični ljudi nemaju što pričati o politici. U isto vrijeme to je prikazalo one koji se ipak usude misliti i pričati o politici kao nepoželjne i opravdavalo je progone.

Otud i danas imamo jugonostalgičare koji u obranu svoje bivše države vole reći: "Ako se nisi petljao u politiku i gurao nos tamo gdje mu nije mjesto, ništa ti se nije dogodilo".

Razmislite o tome i koliko je zapravo pokvarena ideja iza toga.