Piše: Mario Nakić
25.6.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Piše: Mario Nakić
25.6.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Je li liberalno nekoga blokirati sa svoga Facebook profila? Sigurno ste čuli kako se netko žali, a možda ste i vi bili nekad u toj situaciji: "Blokirao/la me je! On/ona mrzi slobodu govora! Boji se drukčijeg mišljenja! Kme!"
To je tako pogrešno, ne samo s liberalnog aspekta, već i s bilo kojeg drugog stava zdravog razuma. Ljudi često pogrešno shvaćaju slobodu govora pa misle da ona znači da mogu na tuđem zidu raditi što hoće jer, eto, imamo slobodu govora. Zašto tako razmišljaju? Jer ne shvaćaju niti poštuju tuđe pravo na raspolaganje privatnom imovinom.
Liberalizam je sav o slobodi, to je točno, zato što je sloboda pojedinca njegov cilj i to toliko velika sloboda, da ona može biti ograničena samo slobodom drugog pojedinca. Ali, sloboda nije temelj liberalizma. Ludwig von Mises je napisao: "Kad bih trebao dati definiciju liberalizma u samo jednoj riječi, onda bi to bila 'imovina'".
Imovina, odnosno privatno vlasništvo je temelj liberalne ideje jer bez privatnog vlasništva pojedinac ne može imati ni slobodu. Čovjekovo tijelo je njegova imovina, zato se liberalni argument za legalizaciju droga i prostitucije, protiv zabrane cigareta, alkohola, seksualnih sloboda - temelji upravo na pravu pojedinca da raspolaže svojim tijelom, kao svojim vlasništvom, onako kako želi, i da za to snosi odgovornost.
Čovjek ima na svom privatnom prostoru apsolutnu slobodu da postavlja pravila koja želi i za goste. Kad vam netko dođe u kuću i ako vam počne dosađivati ili vas vrijeđa ili jednostavno ne želite da bude u vašoj kući - imate li ga pravo uputiti na izlaz? I sad zamislite da on poslije priča kako ste ga izbacili zato što ne želite čuti drukčije mišljenje. Ne, izbacili ste ga jer je dosadan, nekulturan ili ga jednostavno ne želite u svojoj kući. Vi njemu niste zabranili da on to radi negdje drugdje. To je pravo raspolaganja privatnom imovinom i apsolutno je u skladu sa slobodom govora.
Sloboda na javnom prostoru, koji je u zajedničkom vlasništvu, može biti regulirana od strane zajednice, ali je liberalni stav da ta sloboda bude što veća dok god ona ozbiljno ne krši slobodu druge osobe.
Na tuđem privatnom prostoru čovjek ima slobode onoliko koliko mu vlasnik dozvoli. Ako ti se ne sviđa vlasnik kuće u koju si došao kao gost ili ti se ne sviđaju njegova pravila, imaš izbor da mu kažeš ćao i odeš negdje drugdje.
Sloboda govora, dakle, znači da na svom prostoru govoriš što želiš i da te država ne smije zbog toga kazniti. Sloboda govora znači da si možeš sam graditi i osnivati svoje platforme preko kojih će tvoj govor doći do većeg broja ljudi i da te u tome nitko ne smije sprječavati, ali sloboda govora NE znači da ti je netko drugi "dužan" dati svoju platformu preko koje ćeš se obraćati masama.
Zato Facebook ima puno pravo obrisati sa svoje platforme što god želi i blokirati koga želi iz bilo kojeg razloga. Isto tako, svaki korisnik Facebooka kad otvori svoj profil, dobiva prostor na kojem on sam može postavljati svoja pravila za komunikaciju na svom zidu. Zato svatko od nas ima potpuno pravo obrisati ili blokirati sa svoga profila koga želi i iz bilo kojeg razloga. Ne, to nije nikakvo kršenje slobode govora jer blokirana osoba i dalje može govoriti što želi na svome zidu.
Kad sam jučer napisao na našoj FB stranici da blokiramo one koji dolaze s ustaškim pozdravom i prijete, ubrzo se našao netko da pita što je sa slobodom govora budući da mi inače podržavamo apsolutnu slobodu govora. To je istina, mi podržavamo apsolutno slobodu govora i smatramo da nitko zbog ustaškog pokliča ne bi smio biti zatvoren niti novčano kažnjen od strane države. Međutim, podržavati slobodu govora ne znači da mi ne možemo na svojoj stranici, dakle svome vlasništvu, postaviti svoja pravila ponašanja i izbaciti one koji ih se ne pridržavaju. Isto kao što podržati legalizaciju droga znači da smo za to da svatko može sam izabrati što će stavljati u svoje tijelo, ali ne znači da ja moram u stan puštati ljude koji bi se ovdje pucali u venu. Ja sam i za legalizaciju prostitucije, što znači da svatko može izabrati ako želi prodavati ili kupovati seks na tržištu, ali to ne znači da ja moram kupovati ili prodavati seks ili da mi se to mora sviđati.
Ta pitanja slobode i privatnog vlasništva su prilično zeznuta za naš narod, ne znam iz kojeg razloga je tako, ali vjerujem da ima nešto s marksističkim stanjem uma koje nam ne dozvoljava da cijenimo privatno vlasništvo jer negdje u našoj podsvijesti se javlja ona "to je materijalizam, to je zlo!". To nije ni materijalizam niti je zlo. To je naprosto prirodno, moramo cijeniti privatno vlasništvo jer ono nam daje slobodu.
Bez privatnog vlasništva imali bismo kaos i nasilje, a to bi značilo gubitak slobode. Ne bi bilo ni slobode izbora ni slobode govora. Zamislite da vam svatko može doći u kuću bilo kad i vikati vam u facu i vi mu nemate pravo ništa reći, ne smijete ga istjerati jer, eto, nemate po kojoj osnovi kad nema privatnog vlasništva. To bi bilo jako loše, zar ne? Zato postoji pravo privatnog vlasništva iz kojeg proizlaze sve naše slobode i u tome je zapravo ljepota našeg liberalizma i ljudskih prava.