U trenutuku pisanja ovog članka, prema javnoj statistici iz skoro svih zemalja svijeta, oko 2,62 milijuna ljudi je umrlo od koronavirusa (Covid-19). Istovremno se ustanovilo da je sličan broj ljudi umro i zbog posljedica raznih oštrih mjera i nepotrebnih restrikcija, naročito u Africi. 

Prema podacima UNAIDS, organa Ujedinjenih naroda za spolnu bolest HIV/AIDS, navodi se da bi stotine tisuća ljudi mogli umrijeti od AIDS-a tijekom 2021. godine u zemljama gdje su uvedene oštre mjere kao u Ugandi. Analiza pokazuje da bi se broj mrtvih mogao povećati zbog prekidanja transporta i rada u zdravstvu i lokalnim zajednicama. Najgore stanje je za pacijente kojima je prekinuta terapija i UNAIDS smatra da bi se broj mrtvih zbog restrikcija uveliko povećao ukoliko bi se procedure i rutine prekinule tijekom samo tri mjeseca.

Drugi važan podatak je studija UNICEF-a, UN-organa za djecu i mlade, koja se odnosi na to da djeca i mladi imaju znatno manji rizik da umru od koronavirusa u usporedbi sa starijim ljudima. Istovremeno, djeca i mladi imaju i veće rizike da umru zbog raznih restrikcija vezanih za pandemiju. Tu se navodi da stotine tisuća djece i mladih riskiraju smrt, i već umiru, na primjer zbog prekida u opskrbi vode, hrane i lijekova neophodnih u svakodnevnom životu.  

UNICEF navodi da je pandemija virusa korone istovremeno i kriza za djecu širem svijeta, a naročito u Africi. Studija UNICEF-a također govori o tome da škole nisu glavni uzrok zaraze i da zatvaranja škola imaju jako negativne posljedice za djecu. Na primjer, tu se navode situacije poput gubitka nastave i hrane, ali i situacije gdje je veći broj djece pod utjecajem socijalnih problema poput obiteljskog nasilja i prisiljenih maloljetnih brakova.



(Izvor: Nature)

Prema švedskim zdravstvenim stručnjacima poput Stefana Swartlinga Petersona s Karolinska instituta, smatra se da je rezultat raznih restrikcija oko kretanja i granica zdravstvena propast Afrike. Stručnjaci upozoravaju da u bogatijim dijelovima svijeta većina umrlih su pojedinci preko 60 godina dok je situacija u siromašnijim dijelovima svijeta obratna - većina žrtava je ispod 20 godina.

Tu se na primjer radi o mladim majkama koje su umrle tijekom porođaja i o djeci u predškolskim godinama koja su umrla od dizenterije i malarije.

Naročito se spominje situacija u Ugandi gdje je većina stanovništva, oko 75%, ispod 30 godina i gdje trenutno postoji i problem nedostatka mreža za malariju jer su nabavke tih mreža otežane i prekinute. Zbog takvih restrikcija, u mnogim slučajevima malarije, pacijenti koji su često djeca, nisu mogli na vrijeme stići u bolnice i primiti tretman.

Rezultat je da je u Ugandi umrlo više djece i mladih zbog nedostatka mreža i cjepiva portiv malarije nego starih od koronavirusa. Medicinski znanstveni časopisi The Lancet i Nature su o rizicima smrti od malarije i drugih bolesti u kombinaciji s oštrim mjerama već pisali tijekom proljeća 2020. godine. Režim u Ugandi je također uveo oštre mjere koje su korištene i tijekom posljednjih izbora da bi se osigurala pobjeda diktature režima i suzbila demokratska oporba.

Važan zaključak u vezi s pandemijom Covid-19 je da razne oštre mjere i restrikcije ne samo da su bile nepotrebne, već su i nanijele veću ljudsku i materijalnu štetu nego sama pandemija, naročito u većim dijelovima Afrike jer je veliki broj ljudi umro zbog posljedica takvih mjera i loše politike. Poslije pandemije će biti potreban ogromni ekonomski i socijalni oporavak širem svijeta dok uvođenje raznih mjera tijekom pandemije treba detaljno analizirati da se katastrofalne greške ne bi opet ponovile.