Kina je uputila ozbiljno upozorenje Europskoj uniji u kontekstu rastućih trgovinskih napetosti, posebno oko EU mjera poput "Made in Europe" ili "Buy European" inicijativa te carina na kineska električna vozila (EV). Ovo nije izoliran incident, već kulminacija dugogodišnjih praksi koje narušavaju pravila slobodne trgovine. Kina već desetljećima koristi masivne subvencije, državnu potporu i druge netržišne mehanizme kako bi stvorila prekomjerne kapacitete i osvojila strana tržišta.

Kršenje WTO pravila i masivne subvencije

Prilikom pristupanja WTO-u 2001. godine, Kina je obećala prijelaz prema tržišnoj ekonomiji, no umjesto toga pojačala je državni intervencionizam. Prema izvješćima USTR-a i drugih, Kina koristi zabranjene izvozne subvencije, preferencijalne kredite preko državnih banaka, vladine fondove (guidance funds), porezne olakšice, besplatno ili jeftino zemljište te direktne grantove.

Procjene pokazuju da su kineske industrijske subvencije znatno veće nego u OECD zemljama: konzervativna procjena CSIS-a za 2019. - oko 248 milijardi USD (1,73% BDP-a), a OECD procjenjuje da kineske tvrtke primaju 4-9 puta više subvencija u odnosu na prihod nego tvrtke u EU/OECD zemljama (oko 4,5% prihoda naspram 0,69%).

Gotovo sve (preko 99%) kineske kompanije izlistane na burzama primaju direktne subvencije; u 2022. preko 35 milijardi eura samo za njih.

Ključni sektori uključuju solarne panele, električna vozila (EV), baterije, vjetroturbine i čelik. Kina dominira globalnim lancima opskrbe (npr. preko 80-95% solarne proizvodnje), stvarajući prekomjerne kapacitete koji dovode do damping cijena i "involution" (destruktivne unutarnje konkurencije). Subvencije omogućuju prodaju ispod troškova na stranim tržištima, uništavajući konkurenciju u EU, SAD-u i drugdje.

Ove prakse krše WTO Sporazum o subvencijama i protumjerama (SCM). Postoje brojni sporovi protiv Kine zbog subvencija aluminiju, autoindustriji i drugdje. Subvencije su često uvjetovane lokalnim sadržajem ili izvoznim performansama.

Tko financira kineski protekcionizam?

Subvencije se financiraju iz javnih sredstava, državnih banaka i implicitnih transfera. Ključni mehanizmi:

- niske kamatne stope za državna poduzeća (SOE) i favorizirane privatne tvrtke (često ispod tržišnih).
- porezni prihodi i državni proračuni (centralni i lokalni).
- supresija potrošnje kućanstava: niske kamate na štednju, visoke cijene u monopoliziranim sektorima i usmjeravanje kapitala prema investicijama umjesto potrošnji.

Kineski građani plaćaju subvencije kineskim kompanijama kroz niže plaće, slabiju socijalnu zaštitu i manju potrošnju (potrošnja kućanstava čini manji udio BDP-a nego u zapadnim ekonomijama). Ovo stvara model "investicijski teškog, izvozno orijentiranog" rasta, gdje se blagostanje građana žrtvuje za državne ciljeve.

U autoritarnoj državi bez demokratske odgovornosti, CCP može postaviti geostrateške ciljeve iznad dobrobiti običnih ljudi.

Zašto Europa ne bi trebala uzvratiti istom mjerom

Europa ne bi trebala kopirati kineski model iz nekoliko razloga:

1. Demokratska odgovornost: europski porezni obveznici i birači ne bi tolerirali žrtvovanje životnog standarda za državne megaprojekte. Subvencije bi dovele do većih poreza, većeg javnog duga ili inflacije, uz političku cijenu.

2. Efektivnost i alokacija resursa: kineske subvencije često idu manje produktivnim tvrtkama i stvaraju "zombi" kapacitete. Studije pokazuju ograničen utjecaj na produktivnost, a više na prekomjerne kapacitete. Europa bi izgubila efikasnost tržišta.

3. Fiskalna ograničenja: masovne subvencije ugrozile bi stabilnost eura i socijalne sustave.

4. Dugoročna šteta: uzvratne subvencije pokrenule bi spiralu protekcionizma, više cijene za potrošače i sporiju inovaciju. Bolje je koristiti WTO mehanizme, antidamping carine i ciljane mjere (kao što EU već radi s EV carinama).

Europa može podržati industriju kroz inovacije, obrazovanje i jedinstveno tržište, a ne kroz državni kapitalizam.

Opasnosti za Europu i europsko gospodarstvo

Kineski model predstavlja egzistencijalnu prijetnju:

1. Deindustrijalizacija: gubitak radnih mjesta u autoindustriji (milijuni radnih mjesta), solaru, vjetru i čeliku. Prekomjerni kapaciteti uništavaju europske tvrtke.

2. Tehnološka ovisnost: ovisnost o kineskim lancima opskrbe (baterije, rijetke zemlje) omogućuje ekonomsku ucjenu, kao što se vidjelo s ograničenjima izvoza.

3. Trgovinski deficit: EU ima veliki deficit s Kinom, koji raste s uvozom zelenih tehnologija.

4. Geostrateški rizik: autoritarna država može žrtvovati ekonomiju za dominaciju. Ako Europa izgubi ključne industrije, slabi njezinu stratešku autonomiju i otpornost.

5. Globalna distorzija: preplavljivanje tržišta damping proizvodima usporava zelenu tranziciju dugoročno (uništavanjem konkurencije) i potiče protekcionizam drugdje.

Europa mora održati "level field" koristeći alate poput regulacija stranih subvencija, carina i diversifikacije opskrbe, uz diplomatski pritisak na Kinu da reformira svoje prakse. Kopiranje kineskog modela bilo bi recept za eroziju europskog načina života i prosperiteta. Slobodna trgovina funkcionira, ali ista pravila moraju vrijediti za sve.