Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

U HRT-ovoj emisiji Otvoreno ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić se nije baš proslavio. Od svega, potrebno je izdvojiti dvije izjave (možete ih naći na HRTi ili na ovom linku).

Prvo je ministar Pavić rekao da je bolje živio s 4.200 kuna u Zagrebu nego s 12.000 kuna u Velikoj Britaniji kao argument da se u zapadnoj Europi ne živi (znatno) bolje nego u RH. Kasnije je spomenuo da se ne može miješati kruške i jabuke, a upravo to je on napravio u spomenutoj izjavi.

Naime, čudi me da jedan ministar rada i mirovinskog sustava ne zna uspoređivati životni standard u različitim zemljama. To što je on u Zagrebu imao 4.200 kuna, a u Velikoj Britaniji 12.000 kuna ne znači ništa. Ako je htio napraviti usporedbu standarda, onda je trebao uspoređivati, primjerice, Zagreb i London (dva glavna grada) ili Zagreb s gradom slične veličine, a ne Zagreb i Veliku Britaniju (grad i državu).

Ili, s obzirom da je ministar, možda bi bilo najbolje da uspoređuje državu s državom? No, to mu se još može progledati kroz prste. Ono što je bitnije, trebao je koristiti reprezentativne vrijednosti. Primjerice, prosječna plaća u Zagrebu u odnosu na prosječnu plaću u Londonu. Ili prosječnu plaću za isti posao kod nas i u inozemstvu ako gledamo zašto ljudi odlaze iz RH radit isti posao van... I svakako je trebao u obzir uzeti paritet kupovne moći jer za 1.000 kuna u Londonu se ne može kupiti ista količina dobara i usluga kao za 1.000 kuna u Zagrebu zbog čega je kupovnu moć prosječne plaće u Londonu potrebno uspoređivati s kupovnom moći prosječne plaće u Zagrebu koristeći paritet kupovne moći (o prošlogodišnjoj usporedbi, primjerice, Zagreba i New Yorka možete čitati ovdje).

Na taj način se uspoređuje kupovna moć u različitim gradovima ili državama, a ne odokativnom procjenom na vlastitom iskustvu. Dakle, u ovom slučaju je ministar sam miješao kruške i jabuke kako bi poslao poruku koja ide njemu u prilog.

Potom je ministar Pavić rekao da ne može vlada dekretom propisati da poslodavci moraju dati plaću 7.500 kuna. I tu je u pravu. No u istoj emisiji je rekao da su podizali minimalnu plaću za 710 kuna – dekretom. Znači ministar jedno priča, a drugo radi. Bilo bi bolje da posluša svoju izjavu i da iznose plaća ubuduće ne definira dekretom nego to prepusti tržištu, točnije dogovoru poslodavca i posloprimca. Ako ikoga zanima zašto, može pročitati moj nedavni tekst na Liberalu na tu temu.