Građani ne napuštaju Hrvatsku zbog nedostatka radnih mjesta niti zbog male plaće, već prvenstveno zbog nepravde.

Povlaštene mirovine u Hrvatskoj su zarađene, smatra Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava RH koji je protiv revizije povlaštenih mirovina. Kaže da to ne bi promijenilo ništa.

Premijer Andrej Plenković nas uvjerava da su ovi što se protive "reformi mirovinskog sustava" populisti. "Svi bi htjeli reforme, a kad im daš jednu, onda je ruše".

Riječ je o produženju granice za odlazak u mirovinu s 65 na 67 godina. Zakon koji je donijela bivša, SDP-ova vlast, ali HDZ ga sada svim snagama brani, a SDP ga se odriče. Čovjek bi čak rekao da nema nikakve razlike između te dvije stranke, one se ponašaju kao ista stranka, a stavovi im se razlikuju samo po tome jesu li na vlasti ili u oporbi. Da je SDP sada na vlasti, on bi gurao ovu "reformu", a HDZ-ovci bi bili uz sindikate i fotografirali se na štandu za prikupljanje potpisa.

Ali pitanje 65 ili 67 zapravo je najmanje bitno. I Vlada i sindikati pokušavaju odvesti raspravu u tom smjeru, ali građani itekako razumiju koji je suštinski problem ove reforme. A problem je što to nije reforma.

Mnoge druge europske države su povisile dob za odlazak u mirovinu, neke tek planiraju, a nekima to još nije pošlo za rukom zbog velikog otpora građana i sindikata. Ali to su problemi razvijenih država u kojima je vladavina prava i s nikakvom ili niskom percepcijom korupcije. U tim zemljama nema stotine tisuća povlaštenih umirovljenika, a udio umirovljenika s punim radnim stažom je daleko veći od naših 15,5 posto. Zato kod nas pitanje 65 ili 67 nije bitno. Kod nas bi prije toga trebalo riješiti veće probleme u mirovinskom sustavu, a s njima se nijedna vlada još nije htjela uhvatiti u koštac, pa tako neće ni ova.

Hrvatska je suočena s velikim problemom emigracije stanovništva. Prema svim anketama među našim nedavnim iseljenicima, glavni razlog za napuštanje Hrvatske nije nedostatak radnih mjesta, nemogućnost zaposlenja, pa čak ni mala plaća. Glavni razlog je nepravda; korupcija i nepotizam.

Siguran sam da velika većina Hrvata ne bi imala nikakav problem raditi do 67 ili koliko god je potrebno, samo da nisu svjesni nepravde koja se događa i da netko drugi nezasluženo živi od njihovog rada. Zato ministar Pavić nije u pravu kad kaže da revizija povlaštenih mirovina ne bi promijenila ništa. Ako bi se provela temeljito i nepristrano, učinila bi itekako puno. Vratila bi barem dio povjerenja građana u državu, a to je jako bitno.

No, HDZ očito nema ni političke volje niti oni vide svrhu da se to napravi pa će jednostavno nekako provući svoju "reformu" koja to nije. I što ćemo dobiti? Još manji udio umirovljenika s punim radnim stažom.

Matematika je neumoljiva. Dobro znamo da imamo previše zaposlenih u državnim službama, ali HDZ stalno mora uhljebljivati nove. Da bi stvorili mjesta za nove, trebaju one starije prije poslati u mirovinu. Starijim službenicima to, naravno, ne smeta. Ako su to masovno radili dok je granica 65, zamislite tek kako će biti kad se granica povisi na 67.

Za koga onda ta dobna granica uopće postoji? Za kmetove. Za ljude s manjim pravima, za obespravljene. Za one koji nemaju dovoljno jake veze u politici da bi se izgrebali za neku od brojnih povlastica. I naravno, za onu manjinu koja želi biti poštena i ne živjeti na tuđi račun. Ako ste se našli u tom opisu, onda znajte da je taj zakon donijet samo radi vas.

Mirovinski sustav nam je takav, naslijedili smo ga iz socijalizma i očito ga skoro nitko ne želi ozbiljno promijeniti. Ali kada imate državni monopol i zajedničke fondove u koje su svi obavezni uplaćivati, onda je logično da će oni, koji su bliže državnoj vlasti, iskoristiti mogućnost da si nekako "srede" ravnopravnije mjesto u odnosu na druge. A kako se vlast mijenjala, tako je i tih povlaštenih bilo sve više. I evo nas tu gdje jesmo. Bez obzira na javne rasprave, prikupljanje potpisa i referendume, izbora nemamo. Dobit ćemo ga tek kad se ovakav sustav uruši jer onda neće biti druge opcije - neće biti novca. Tek tada više nitko neće biti povlašten i ljudi će se učiti individualnoj odgovornosti i štednji.

To će biti najbolji dan za Hrvatsku. Dotad možemo samo slušati ovakve gluposti o "reformama" koje to nisu.