Svi smo bili tamo - ili većina nas - tijekom ovih posljednjih 16 mjeseci. Pitali smo se: "Jesam li ja lud ili je svijet poludio?" Bili smo podvrgnuti zapanjujućim obvezama i zabranama među kojima su ograničenja kretanja, trgovine, putovanja, čak i bogoslužja. Vladini službenici zatvorili su ogromne dijelove društva i rekli su nam da je to nužno i stvarno normalno učiniti zbog krizne situacije u javnom zdravstvu.

"I sam sam bio predmet ogromne količine neprijateljstva", rekao je Anthony Fauci Chelsea Clinton u svom podcastu, "samo zato što promoviram ono što je zaista temeljno, jednostavno načelo javnog zdravstva."

Za to postoji naziv: prave nas ludima (eng. gaslighting). U načelima javnog zdravstva ne postoji ništa što bi zabranilo izborne operacije, natjeralo školarce na Zoom život, zatvorilo kina i kazališta ili izdalo naredbe za boravak kod kuće. Nikad se ništa slično nije dogodilo, a opet nam se sada govori da je to normalno. Prestanite se žaliti!

Na popisu strašnih nametnutih zabrana i obaveza, obavezne maske činile su se najmanjim problemom. Kad mama ne može dobiti pregled za rak, čini se da djeca gube razum, mala poduzeća propadaju, umjetnici ostaju bez posla na dulje vrijeme, u usporedbi s tim čini se da nosite zaštitnu krpu za lice kao "mačji kašalj".

Možda je to razlog zašto smo to podnosili, čak i mi koji smo takve metode smatrali smiješnima i asocijalnima. Na kraju smo svi pristali. Tako to uvijek djeluje u distopiji: upravitelji društva pregovaraju o ekstremnim mjerama, a kulturi omogućuju prilagodbu manjim. Ljudi na kraju pristaju na novu normalu.

Bojim se da se to dogodilo s cijelom kulturom, zbog čega su obavezne maske stvorile daleko manje kontroverza nego što bih inače mogao očekivati.

Pa, imam sudsku odluku koju biste trebali pročitati. Izdao ju je prvi žalbeni sud Floride, napisao sudac Adam Tanenbaum, a potpisao i sudac Robert Long, zajedno s izdvojenim mišljenjem (neslaganjem) koje je potpisao sudac Joseph Lewis. Čitati to bilo mi je otkriće. Tako je razumna, toliko očita, da služi kao neka vrsta poziva na buđenje. Zašto smo točno uopće pristali?

Prvotni tužitelj bio je poduzetnik Justin Green, koji je tužio državu još kad su obavezne maske bile na snazi ​​(otuda zašto tužba kao optuženika navodi jednog od sada sjajnih emancipatora, guvernera Rona DeSantisa). Niži je sud odlučio protiv tužitelja s obrazloženjem da je došlo do izvanrednog stanja u javnom zdravstvu i stoga su mandati za maske potpuno opravdani. Obaveza nošenja maski u Floridi je u međuvremenu ukinuta pa bi se moglo pomisliti da neće biti razloga za žalbu.

Apelacijski suci to nisu tako vidjeli. Ako se nešto može dogoditi jednom, može se ponoviti. Nastojali su stvoriti ustavni slučaj koji može poslužiti kao presedan, čak i ako niži sud ne preispita to pitanje. Dakle, ova odluka predstavlja model ostalim sudovima u zemlji. Evo nekoliko ulomaka.

Početak je zadovoljavajuća eksplozija jasnoće:

"Od svibnja 2020. do otprilike sredine svibnja 2021. godine, bilo koja osoba koja boravi u okrugu Alachua ili ga posjećuje, našla se pod jarmom obaveznog nošenja maske, ostvarenog nizom hitnih naredbi predsjedatelja odbora okružnih povjerenika. Prema tim odredbama, svaka osoba u okrugu morala je nositi zaštitnu navlaku za lice da bi ušla u restoran, trgovinu ili drugi maloprodajni objekt; posjet ili rad na gradilištu; ili koristila javni prijevoz. Diktati su također zahtijevali da osoba pokriva lice na bilo kojem mjestu 'gdje mjere socijalne distance nisu moguće'. Jedna od posljedica ulova osobe bez maske bila je novčana kazna. Druga posljedica bila je podvrgavanje pričama doušnika, potaknuto oglašavanjem dizajniranim od strane okruga, koji potiču građane da informiraju vlasti o svojim neposlušnim susjedima... Prijetnja vladinim sramoćenjem nije bila praznog hoda."

Već na početku, provjerite svoju intuiciju o tome kako funkcionira slobodno društvo. Ima li ovo ikakvog smisla? Je li prikladno da vlada izdavaje takve mandate i provodi ih takvim jezivim taktikama? Sigurno ne, ali teret suda bio je točno odrediti zašto. Rezultat mišljenja je podržati davno uspostavljeni presedan na sudovima na svim razinama. Postoji nešto poput prava na privatnost. To je vaše tijelo, vaš izbor. Sud je to razmišljanje samo primijenio na maske.

"Osoba razumno može očekivati", stoji u sudskom obrazloženju, "da je vlada ne prisiljava da nešto stavi na svoje lice protiv svoje volje." Ustav Floride uključuje "jamstvo tjelesne i osobne nepovredivosti" koje "mora uključivati ​​nepovredivost nečega tako intimnog kao što je vlastito lice. Osoba tada s razlogom može očekivati ​​da se oslobodi vladine prisile u pogledu onoga što stavlja na lice."

Moje nestručno mišljenje o ovoj sudskoj odluci je da se ona odnosi samo na vladu i zakon, a ne odnosi se na privatne institucije i njihova pravila. Tako bi, na primjer, trgovina mogla tražiti od ljudi da nose maske i da se ne ogriješi o ovu odluku. Mislim da je ova žalbena sudska odluka u svakom pogledu ispravna.

Izdvojeno mišljenje (koje potpisuje sudac koji se nije složio s odlukom većine u vijeću) samo tvrdi da je obaveza nošenja maski "minimalna neugodnost; i njene koristi za javnost u potencijalnom smanjenju širenja COVID-19 nadmašuju sve neugodnosti". Nadalje, ta obaveza "nije trajna i podložna je pregledu stručnjaka, stoga nema stvarnog problema". "Potreba da se poduzmu mjere za kontrolu širenja Covida-19 očito nadmašuje" sva druga razmatranja.

Izdvojeno mišljenje zaista ponavlja ono što me oduvijek mučilo u vezi s izgovorom javnog zdravstva za suzbijanje ili ukidanje osnovnih sloboda. Jednom kad to odobrite - kad jednom moćnim ljudima kažete da mogu učiniti što žele s vašim tijelom i pravima sve dok imaju dobar izgovor - stvarate ozbiljnu moralnu opasnost. To je san tirana. Navedi prave razloge i ograničenja upotrebe moći nestaju.

Kako je godina zaključavanja prolazila, počeli smo viđati tvrdnju o novom zanimljivom pravu koje navodno ima prednost nad svim ostalima. Pravo ne biti izložen virusima. Čak se i niži sud u ovom slučaju pozivao na tu ideju: pravo da ne nose masku "nije dragocjenije od odgovarajućeg prava njegovih sugrađana da se ta osoba ne zarazi i potencijalno hospitalizira".

Ovdje smo naletjeli na glavno pitanje koje treba potpuno preispitati. Sada smo, uvijek smo bili i uvijek ćemo biti okruženi nevidljivim uzročnicima bolesti. Vlada koja djeluje na navodnom pravu da ne budemo izloženi virusima je ta koja može preuzeti totalitarne ovlasti. Priznanje tog prava zapanjujuće je opasno. To bi prilično efikasno uništilo društveni poredak. Dalje, to bi uništilo javno zdravlje jednostavno zato što je izloženost upravo razlog i način kako su ljudi evoluirali putem imunološkog sustava kako bi izbjegli ozbiljne ishode najinvazivnijih oblika patogena.

Tvrdnje da se ne smije biti izloženo klicama - prilično sam siguran da je riječ o skorijem izumu - mogle su potjecati samo iz izvora koji nisu svjesni moderne znanosti i otkrića 20. stoljeća na polju imunologije. Oslanjati se na neznanstveni i duboko primitivni instinkt za bijeg, izolaciju i stigmatizaciju. Ali ovih dana imate pametne ljude koji se time bave bez ozbiljnog razmišljanja o posljedicama na ljudsku slobodu.

I to je jedan od razloga zašto sam zahvalan na ovom mišljenju okružnog žalbenog suda Floride. Uključuje se u intuiciju koju je većina svih imala prije prošle godine - vlade ne mogu narediti da svi moramo nositi krpu na svojim licima - koja je istrošena tijekom suočavanja s toliko bezbrojnih napada na našu slobodu. Moramo vratiti intuiciju o tome što znači biti i ponašati se kao da smo ljudi blagoslovljeni slobodom i pravima.

Autor: Jeffrey A Tucker

Izvor: Real Clear Markets

Prijevod: Mario Nakić