Ministar zdravstva Vili Beroš, poznat po junačkim govorima pred svojim novinarima, snimljen je u jednoj urarskoj radnji bez zaštitne maske iako su maske, prema odluci Stožera, obavezne u svim zatvorenim trgovinama i radnjama. Fotografija na kojoj Beroš krši mjere brzo se proširila internetom.

Za 24sata Beroš je komentirao kako "maske nisu obaveza nego preporuka". Zanimljivo, onda znači da imamo dvije klase građana u RH - one koji moraju, pod prijetnjom novčane kazne i prisilnog odstranjivanja iz prostora, poštivati odluke Stožera i one koji se mogu na njih oglušiti. Ministri u Vladi su očito u onoj drugoj skupini.

Da maske nisu samo "preporuke" govori podatak da je tijekom zadnjih godinu dana policija kaznila oko 1.500 ljudi zbog nenošenja maski u zatvorenom prostoru. Neki od njih su usput uhićeni, pa i pretučeni od strane policije. Među njima nema poznatih HDZ-ovaca, za takve su maske samo "preporuka".

Beroš nije ljubitelj maski, barem kad je riječ o maskama na njegovom licu. Mogli bismo ga nazvati onim popularnim novinarskim izrazom - antimasker. Nedavno je ozbiljno, govoreći bez maske na otvorenom, apelirao na građane da zbog omikrona nose maske na otvorenom.

No, to još nije ni blizu vrhunca Beroševog licemjerja. Sjetimo se samo njegove ljetne avanture u Zadru, kada je javno napao konobaricu jer nije nosila masku na otvorenoj terasi i zbog toga nije htio popiti kavu do kraja. Pričalo se i da joj je ostao dužan dvije kune što je on kategorički odbijao priznati, a tadašnji voditelj postrojbe zadarske civilne zaštite, koji je platio Berošev račun do kraja, ubrzo je dobio otkaz.

Na pitanje zašto bi morala nositi masku na otvorenom kad to nije propisano, Beroš je odgovorio da "svatko mora nositi masku kad nije moguće održati razmak". Ali, ako je tako, onda je i on morao staviti masku na lice, a ne samo ona.

U bilo kojoj normalnoj i civiliziranoj zemlji ovoliko licemjernih ispada bilo bi dovoljno da jedan ministar podnese ostavku ili da ga premijer udalji s dužnosti. Kod nas, naravno, to se neće dogoditi.

Maske su besmislena mjera koju svi kršimo, ali država se najviše iživljava na najslabijima - na primjer djeci koja zbog maske ne smiju pohađati nastavu. I novinari, koji su jedini pravi zaljubljenici u maske, najviše se vole iživljavati na djeci. Sjetite se samo koliko su se borili da prisile jednog osnovnoškolca da stavi masku u hodniku. Berošu se ne usude ništa prigovoriti.