Argentinski predsjednik Javier Milei je tijekom obraćanja naciji 30. srpnja predstavio prijedlog zakona koji je nazvao "fiskalni okov". Riječ je o sprječavanju države da ubuduće ulazi u proračunski deficit i tako povećava javni dug.

Prema prijedlogu, ako fiskalni rezultat bude nekoliko uzastopnih mjeseci u minusu, Kongres ima nekoliko tjedana da uspostavi ravnotežu računa. Ako to ne učini, automatski se aktivira mehanizam:

- paraliziraju se neesencijalne funkcije države (sve osim pravosuđa, policije, vojske, državnih bolnica i škola, mirovina, naknada za nezaposlene),
- zabranjuju se novi troškovi,
- ne dodjeljuju se novi ugovori, ne zapošljava novo osoblje,
- zaustavljaju se transferi pokrajinama,
- predsjednik, potpredsjednik, ministri i zastupnici u Kongresu ne primaju plaću (kako je Milei rekao: "Neće primiti nijedan peso!") dok se proračun ne izbalansira.

"Po prvi put u našoj povijesti, ako politika ne obavi svoju domaću zadaću, politika će platiti cijenu; neće ju platiti narod", rekao je Milei.

Cilj je ovog prijedloga, koji dolazi u sklopu većeg paketa reforme monetarne i fiskalne politike koja uključuje promjene u funkcioniranju središnje banke i osiguranja, spriječiti buduće vlade u zaduživanju i kreiranju nove hiperinflacije. Prijedlog tek treba doći na glasanje u Kongres, tako da još nije sigurno da će postati zakon, ali šansa je velika jer Mileijeva koalicija ima većinu u Kongresu.

Argentina je inače najveći dužnik Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) s ukupnim dugom od 58 milijardi dolara koji je nastao u desetljećima prije Mileijevog dolaska na vlast. Prva rata glavnice dolazi na naplatu sljedeće godine. Kristalina Georgieva, izvršna direktorica MMF-a, prošlog je tjedna posjetila Buenos Aires, konstatirala kako su argentinske državne financije sada u puno zdravijem stanju nego prije te izrazila optimizam u pogledu razvoja i otplate duga.

Osim toga, Mileija nagodinu očekuju izbori na kojima će tražiti reizbor. Ako uspije provesti ovako dubinske reforme, šanse da će osvojiti drugi mandat su vrlo male. Povijest pokazuje da reformatori u demokracijama nisu osvajali drugi mandat - jer nemoguće je provesti reforme koje su često za većinu na početku bolne i ostati omiljen među narodom. Svejedno, ako uspije provesti sve što je naumio, promijenit će državu iz temelja i dati društvu novi, zdraviji okvir za budući razvoj. Tako bi mogao ući u povijest.