Radikalni ljevičari se jako vole pozivati na liberalizam dok pokušavaju oduzeti drugima prava i slobode. Stoga je potrebno svako malo raščistiti stvari, razdvojiti pojmove i prokazati lažne proroke koji nemaju dobre namjere, a niti temeljna znanja o stvarima o kojima vole govoriti.

Jedan od njih je definitivno Jurica Pavičić, ljevičarska perjanica Jutarnjeg lista. Pavičić je u svojoj kolumni napravio test za čitateljstvo, da provjere jesu li liberalnog ili konzervativnog svjetonazora. Prema njegovom testu, ako želiš zabraniti Thompsona si liberal, a ako se protiviš ratifikaciji IK, onda si konzervativac.

Takvo rezoniranje samo pokazuje da Jurica nema pojma što je liberalizam, a što konzervatizam. Liberalni svjetonazor se ne iskazuje glazbenim ukusom, religijom ili bilo kakvom ideologijom, već naprosto poštivanjem principa "live & let live". Totalno je svejedno, stoga, slušate li Thompsona, Sex Pistolse ili Eminema, to vas ne čini ni liberalnom ni konzervativnom osobom.

Druga stvar koju Pavičić ne razumije, to je da konzervatizam i liberalizam nisu uvijek i nužno suprotstavljeni pojmovi. Liberalizam ima svoju školu - klasičnu i modernu - i ona se temelji na jasnim principima. Iako se mnogi liberalni filozofi ne slažu međusobno po mnogim pitanjima, polazne točke su im iste - osobna sloboda građana i individualizam. To se ne odnosi samo na "mene", znači liberal neće biti zadovoljan ako samo on ima slobodu izbora, već ako to imaju svi pripadnici društva.

Znači, da bih ja imao slobodu izbora, morate je imati i vi. Ideja da si liberalan zato što ti smeta tuđi ukus u glazbi, kazalištu, pa čak i tuđi vjerski pogledi antiliberalna je sama po sebi. Potpuno je nebitno jeste li vjernik ili ne, idete li u crkvu svakodnevno ili rijetko, jeste li kršćanin, musliman, ateist, nešto četvrto...Nebitno je kakvu glazbu slušate, kakve ljude volite, kakvi vam se ne sviđaju. Bitno je da ste svjesni kako je vaša sloboda uvjetovana slobodom drugih. Dok god priznajete drugima pravo na njihovu slobodu izbora, vi ste liberal.

Kod nas je crkva polazna točka društveno-političkog deklariranja, što su nam nametnuli loši mediji i mentalno ograničene osobe. Tako ćete moći svako malo u mainstream medijima poput Indexa, Jutarnjeg lista, Telegrama, N1 i drugih, pročitati teze koje vežu stavove o religiji i crkvi za liberalizam kako bi se stekao dojam da je liberal onaj koji mrzi vjeru i crkvu. To je ne samo pogrešno, nego totalno naopako i izopačeno razmišljanje. Podsjetit ću još jednom na riječi Ludwiga von Misesa iz knjige Liberalizam:

"Liberalizam se bavi isključivo time kako postići čovjekovo materijalno blagostanje ne zbog preziranja duhovnih dobara, već iz uvjerenja da ono što je najdublje u čovjeku ne smije biti dotaknuto nikakvim vanjskim propisima."

Filozofija liberalizma se u pravilu ne bavi religijom i potpuno je nebitno jeste li vjernik ili ne. Ali, bitno je da tolerirate tuđi izbor i tuđu vjeru. Ako vam ne smeta tuđa sloboda izbora, onda ste liberal. Ako shvaćate da je iznimno važno da i drugi imaju pravo izabrati za sebe ono što vi nikada ne biste izabrali, onda ste liberal. Ako se aktivno borite za prava drugih da čine stvari koje vi možda nikada ne biste radili, dok god time ne nanose štetu drugima, onda ste definitivno liberal.

Jedan od tipičnih primjera je Nenad Jarić Dauenhauer, novinar Indexa koji je nedavno optužio hrvatsku mladež da je "zatucana, nazadna i konzervativna" samo zato što je na jednoj srednjoškolskoj debati pobijedila ekipa koja se zalaže protiv zabrane keša. Da, ovaj lik ozbiljno misli da je liberalno ako država zabrani ljudima robonovčanu razmjenu kakvu oni preferiraju i prisilno im nametne onu koja će uništiti njihovu privatnost.

Jarić Dauenhauer je zajašio još više na liberalizam u svom nedavnom tekstu u kojem se obrušio na navodnu "invaziju vjerskih fundamentalista". Nekoliko tisuća ljudi na trgu njemu je bilo dovoljno da proglasi Hrvatsku "katoličkom džamahirijom" (taj termin je, usput, paradoksalan sam po sebi, ali nebitno). Hrpu gluposti je tu naveo, i ono što se zaista dogodilo, i ono što se dogodilo samo u njegovoj glavi. Jarić pokazuje otvoreni animozitet prema crkvi, vjernicima, svemu što je drukčije od njega, a onda vrhunac:

"...marševa za život na koje su u Zagreb organizirano dovoženi ljudi iz provincije..."

Jariću nešto ova "provincija" jako smeta. Vjerojatno misli kako je Zagreb liberalan, a provincija konzervativna. Zagreb - u kojem je na vlasti Milan Bandić još od pamtivijeka i bit će na vlasti doživotno iako se nikakav napredak ne može uočiti (osim u korupciji). Zagreb - koji neće biti u stanju izabrati ženu za gradonačelnicu još najmanje 500 godina. Dok provincija bira žene, sve više, dok provincija mijenja svoje šerife sve češće, dok provincija vježba i prakticira demokraciju...Zagreb ima svoga voljenog vođu - doživotno. To je Zagreb. Da sam na Jarićevom mjestu, ne bih se ljutio na "provincijalce" koji dolaze prosvjedovati u Zagreb, nego bih od tih "provincijalaca" bolje pokušao nešto naučiti.

Ponovno se obrušio i na nedavnu inicijativu za otvaranje odvojenih škola za dječake i djevojčice "kako bi se suzbilo širenje liberalnih svjetonazora". Molim?

Odvojene škole - PRIVATNE - nikoga ne prisiljavaju da u njih upiše svoju djecu. One postoje u puno naprednijim društvima od našeg - poput Velike Britanije, SAD-a, Australije itd. Po cijelom zapadnom svijetu. Jesu li one igdje "zaustavile širenje liberalnih svjetonazora"? Je li veća sloboda izbora ikada igdje mogla negativno utjecati? Liberalni svjetonazor, koji Jarić spominje, ali očito o njemu jako malo zna, upravo želi da izbora bude što više, a ne manje. Problem je samo to što on vjerojatno, kao i mnogi drugi u Hrvatskoj, misli da je liberalizam = komunizam. A to su dva suprotstavljena pravca.

Posebno mi je fora kad Jarić spominje nekakve "kulturne stečevine RH, a posebno obrazovni sustav". Naš obrazovni sustav je katastrofalan i ja se tom "stečevinom" ne bih hvalio. Dovoljno je pogledati rezultate PISA testa, Hrvati su u svemu ispod prosjeka - i u čitanju, znanosti i matematici. Ako je to ta "kulturna stečevina", onda je trebamo odbaciti što prije i graditi novu iz potpuno novog temelja. Nema tih konzervativaca koji bi mogli uništiti nešto što su već uništili komunisti (i oni otvoreni prije, i ovi danas koji pod krinkom "liberalizma" staju u obranu komunističkog kulturnog naslijeđa).

Netko će pitati, zašto pišem o Jariću i Pavičiću, a ne o Željki Markić i drugim konzervativcima kojima smetaju LGBT prava. Jednostavno, Markić i njena ekipa nikada neće reći da su liberali. Oni se ne predstavljaju za ono što nisu. Njihovi zahtjevi su isto antiliberalni, ali oni ih ne iznose u ime liberalizma. Pavičić i Jarić svoje antiliberalne zahtjeve, koji isto uključuju zabrane i ukidanje osobnih sloboda, iznose u ime nekakvog "napretka" i "liberalizma" i to treba jasno prokazati. To nije liberalizam, sorry.