Čini se da je danas nacionalistički sentiment u Hrvatskoj snažan kao 1990-ih, ali u sadašnjoj geopolitičkoj situaciji on je potpuno besmislen.

Vidimo kako je pred ove europske izbore ponovno nacionalizam uzeo maha. Za mnoge političare i njihove opcije još uvijek je goruća tema o Hrvatima i Srbima i, što je najžalosnije, dio biračkog tijela još uvijek smatra da je to najbitnije pitanje današnjice.

Takve političare odlično je razotkrio neovisni saborski zastupnik Marko Vučetić na Facebooku:

"Etnička svijest je svijest slabih bića prepunih strahova. Takva se bića, da bi obranila vlastiti etnos, neprestano referiraju na neprijateljski etnos. Bića etnosa su, uslijed razumske nemoći da pojmovno zahvate vlastitu stvarnost i nemoći slobode koju su izručili strahu od neprijateljskog etnosa, zapravo najveći promotori snage neprijateljskog etnosa.

Primjerice, kad etnički Hrvat postane političar etniciteta, on zastupa mitsko srpstvo, jer se bori za mitsko hrvatstvo koje dolazi u dualističkoj, etničkoj, nerazumskoj formi navodno pozitivno-negativnog sklopa (hrvatstvo-srpstvo). Budući da takvima nema hrvatstva bez srpstva, oni ujedno zastupaju srpstvo, misleći da zastupaju hrvatstvo. Proboj ironije, ništa drugo."

Nacionalizam u Hrvata bio je snažan krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, što je sasvim uobičajeno u narodu koji se bori za samostalnost i državnost, i još je uz to pod direktnom prijetnjom vojnog uništenja. Hrvatska je pobijedila u Domovinskom ratu i vratila svoj teritorijalni integritet pa se činilo da će od kraja 1990-ih nacionalizam biti zakopan u ropotarnicu povijesti iz koje, nadali smo se, neće ga više nikada biti potrebno iskapati.

Ali onda se početkom ovog desetljeća nešto dogodilo i stvari su se ubrzano počele vraćati u prošlo stoljeće, rekao bih bez nekog određenog povoda ili realnog razloga. Hrvatski nacionalni identitet danas nije ni pod kakvom prijetnjom, nema vanjskih ni unutarnjih neprijatelja koji bi ga mogli realno potkopati. Pazite, nisam rekao da ne postoje pojedinci koji bi to željeli, ali svaka ideja o ugrozi hrvatskog nacionalnog identiteta danas ostaje u maštama tih pojedinaca. Ne postoji nikakva realna ugroza. Čemu onda ponovno rastući nacionalizam kojem svjedočimo u politici?

Desničarske stranke se ponašaju kao da Hrvatska nema nikakvih ekonomskih problema pa nam je glavni problem mlijeko iz susjedne Srbije koje se navodno "prodaje kao hrvatsko" jer je čovjek iz susjedstva u Hrvatskoj otvorio mljekaru. Jadno je to vaše "domaće, zdravo hrvatsko" mljekarstvo ako ga jedna mljekara uspije tako uništiti! Opet je Srbin za sve kriv.

Onda, proglašenje isključivog gospodarskog pojasa - jer su se uplašili da ne bi slučajno neki ribar iz susjedstva nešto ulovio. Ne mislim ja da je taj gospodarski pojas loša ideja - da ste se toga sjetili prije 20 godina. Danas neće imati učinka na ulov ribe jer je to ionako u nadležnosti Bruxellesa.

Previše se uloga stavlja na nacionalizam koji u 21. stoljeću u Hrvatskoj uopće ne bi trebao biti tema jer nama je ulazak u EU donio izlazak iz krize i gospodarski rast (kakav-takav). Srećom Hrvatska nije primila mnogo izbjeglica s Bliskog istoka, inače bi i to bila top tema. Pokušavaju pojedini političari i na tome nešto ušićariti (Bruna Esih, Ivan Pernar), ali bilo bi im puno lakše da država nije angažirala pola policijske službe da patrolira uz granicu i protjeruje svakoga tko je pomisli prijeći.

Trebali smo pokopati nacionalizam još 1990-ih, čak mi se činilo neko vrijeme da je Hrvatska uspjela u tome. Nažalost, prevario sam se. Vraća se, ali ovaj put bez smisla i svrhe. Kamo će nas odvesti, to još nitko ne može predvidjeti, ali siguran sam da ne vodi u prosperitet.