Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Juanu Manuelu Santosu, predsjedniku Kolumbije zbog njegovog truda da postigne mir s kolumbijskom marksističkom skupinom Farc. Santos je potpisao mirovni sporazum s pobunjeničkim vođom Rodrigom Londonom kako bi okončali 50-godišnji građanski rat, no većina Kolumbijaca je nakon toga na referendumu odbila njihov sporazum.

Premda je mirovni sporazum odbijen, odbor za dodjelu Nobelove nagrade je odlučio svejedno nagraditi Santosa zbog njegovih napora. Ističu kako se nadaju da će ova nagrada potaknuti Kolumbijce da ipak prihvate mir budući da većina nije bila protiv mira na referendumu, već više protiv mira pod takvim uvjetima.

Nobelov odbor u Norveškoj također je branio svoje stajalište da nagradu primi samo Santos, a ne obje zaraćene strane. I u pravu su. Santos je legitimni predsjednik države koja vodi polustoljetnu borbu s gerilcima koji bi rušili ne samo političku vlast u zemlji, već i kompletan ekonomski sustav. Teško je s takvima uopće pregovarati, ali Santos je pokazao dobru volju da se uspostavi mir.

Nakon referenduma, obje strane u Kolumbiji su izjavile da će poštivati prekid vatre. Međutim, neizvjesno je kako će se dalje stvari razvijati. Nadam se da se neće ponoviti povijest, kao u slučaju dodjele Nobela američkom predsjedniku Obami, koji je nakon toga pokrenuo cijeli niz vojnih intervencija u Aziji i Africi.