Policijska uprava zagrebačka danas je priopćila pronalazak eksplozivnih sredstava, kojom prilikom je pozvala građane koje nelegalno posjeduju eksplozivna i druga opasna sredstva da iskoriste mogućnost dragovoljne predaje eksplozivnih sredstava, oružja i streljiva bez snošenja sankcija za posjedovanje istih sukladno članku 97. Zakona o oružju. Jedini je problem što je Zakon o oružju prestao važiti prošle godine.

Naime, 1. studenog 2018. stupio je na snagu Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana, čime je prestao važiti Zakon o oružju. Iako novi zakon sadrži gotovo identičnu odredbu o dragovoljnoj predaji oružja, ovo je zgodan slučaj ne samo za podsjetiti službenika koji piše priopćenja navedene policijske uprave da obrati bolju pozornost kada neki zakon prestaje i novi počinje važiti, nego i za promatranje rada jedne državne firme.

Jučer je Telegram objavio intervju s Darijem Hrebakom, gradonačelnikom Bjelovara, u kojemu je tijekom objašnjavanja svojih liberalnog pogleda podsjetio na propali izlet Narodnih novina u proizvodnju toaletnog papira. Hrebak želi da se država makne iz gospodarstva te postavlja pitanje "je li stvarno uloga hrvatske države da se bavi proizvodnjom toaletnog papira".

Narodne novine, koje su u 100-postotnom vlasništvu Republike Hrvatske, ostvaruju oko 300 milijuna kuna prihoda godišnje, a ogromnu većinu ostvaruju u trgovačkoj djelatnosti. Vizija je društva na prvom mjestu "biti vodeća maloprodaja i veleprodaja školskog, uredskog i srodnog materijala i opreme u RH". Je li stvarno uloga hrvatske države da se bavi prodajom bilježnica i kemijskih olovka?

Možda je ipak važnija nakladnička djelatnost, bez obzira što čini oko 15% prihoda društva. Naime, Narodne novine objavljuju službeni list u kojemu se objavljuju zakoni i drugi propisi koje donosi Hrvatski sabor, Vlada i druga državna i lokalna tijela. Omogućavanje vjerodostojne, brze, točne i pristupane informacije o službenim objavama je ipak druga misija Narodnih novina. Međutim, iako su početkom 2000-ih naplaćivale pristup internet izdanju službenog lista te njezino pretraživanje, ono je danas dostupno bez naknade te ostvaruje prihode jedino od osoba koja predaju objave, kao kada morate platiti objavu gubitka određenih dokumenata.

S obzirom da se odluke o proglašenju zakona i drugih propisa ipak objavljuju u Narodnim novinama, možda bi to trebala biti njezina primarna djelatnost tj. jedna od uloga države, međutim čak i ovdje nailazimo na konkurenciju privatnog sektora s boljom (i još uvijek besplatnom) uslugom. Naime, kada u npr. Googleu upišete naziv bilo kojeg zakona, često se među rezultatima prije pojavi Zakon.hr nego internetske stranice Narodnih novina.

Zakon.hr je neprofitni projekt privatne firme koja objavljuje pročišćene tekstove zakona. Često je slučaj da se postojeći zakon ažurira novim "zakonom o izmjenama i dopunama zakona" koji mijenja pojedine članke zakona na snazi, zbog čega je potrebno i po četiri zakona istodobno pratiti i pokušati razotkriti koje su odredbe zapravo trenutno na snazi. Zbog boljeg razumijevanja zakona izdaju se pročišćeni tekstovi zakona koji sadrže trenutno stanje zakona nakon svih provedenih izmjena i dopuna. Narodne novine izdaju pročišćene tekstove zakona samo u tiskarnom izdanju uz naplatu. Dodatno, na stranici Zakon.hr-a o Zakonu o oružju jasno piše otkad do kad je zakon bio na snazi te koji ga je zakon stavio izvan snage.

Možda je uloga države da se bavi objavom vlastitih zakona, dapače možda bi to trebala biti prva, ako ne i jedina misija organizacije koja se time bavi. Možda bi to trebala biti javna usluga koju obavlja institucija, a ne trgovačko društvo, koja bi se u nekim stvarima mogla ugledati na uslugu koju građanima bez naknade pruža privatna inicijativa.