Kako se u Hrvatskoj može opravdavati svaka odluka, ma koliko štetna, glupa ili s alternativnim motivima kao što su nepotizam i pljačka? Vrlo lako, samo je treba zaogrnuti u plašt posebne domaće ideologije, ideologije našizma.

Što je našizam?

Našizam je autohtona hrvatska ideologija, plod domaće pameti. Temeljna premisa ideologije našizma je jednostavna: ako je nešto „naše“, onda je dopušteno, dapače poželjno o tome donositi besmislene, pokvarene, skupe i destruktivne odluke te je svatko tko propitkuje te odluke neprijatelj naroda, kolektivnog dobra, države i blagostanja. Političari koriste ideologiju našizma da zavaraju ljude, da se održe na moći, da potčine stanovništvo i da ga pljačkaju. Dobar dio stanovništva je toga i svjestan, ali čari našizma, baš kao i njegova destruktivnost, se mogu usporediti s najotrovnijim i najprivlačnijim ideologijama 20. stoljeća.

Ako mislite da je našizam nešto čudno te da su Hrvati očigledno jako glup narod jer im se jedna takva ideologija može prodati, grdno se varate. Mnoge destruktivne ideologije, očigledno loše za sve osim elita, su se ljudima nudile i nude se diljem svijeta, a ljudi ih prihvaćaju. Našizam u tom kontekstu nije poseban niti su Hrvati u tome drugačiji od ostalih naroda.

Baš kao i ostale destruktivne ideologije, elite uvjeravaju narod u našizam i narod ga objeručke prihvaća, iako je krajnji rezultat jako loš za sve osim elita. Našizam se prodaje kako su se prodavale druge destruktivne ideologije 20. stoljeća, a to je igranjem na kolektivizam, na ugroženost kolektivnog interesa, kolektivnih težnji i kolektivnog blagostanja. Kao i druge kolektivističke ideologije, potrebni su mu neprijatelji koje može optužiti za ugrozu opstojnosti kolektiva kojima može manipulirati stanovništvom i svoje propuste svaljivati na njih. Našizam je te neprijatelje pronašao u tri segmenta - privatnom sektoru i ekonomskom liberalizmu, a uz to je standardno nadodao i vanjskog neprijatelja, tj. „strance“, što je uobičajena praksa za svaku kolektivističku ideologiju. Ukratko, da više ne okolišam, našizam je ideologija srodna ostalim ideologija socijalističkog tipa, počevši od nacionalsocijalizma pa nadalje.

Primjeri kako političke elite koriste našizam da manipuliraju i pljačkaju stanovništvo su brojni, a baš kao i sve kolektivističke ideologije, stanovništvo kada jednom bude dovoljno izmanipulirano samo brani uspostavljeni poredak, a time i vladajuće elite.

To se dogodilo npr. kod pitanja autocesta. U redu, autoceste su izgrađene na standardni način, uz puno nepotizma, korupcije, pljačke i neefikasnosti. To je jasno svima, ne vjerujem da postoji ijedna osoba u Hrvatskoj koja iskreno smatra da su autoceste izgrađene na efikasan, transparentan i pošten način. Tu se ne može više ništa učiniti, osim sudski procesuirati one koji su sudjelovali u toj pljački, no kako je sudstvo isto toliko neefikasno i korumpirano, teško da će se to dogoditi. Zbog načina na koji su ceste građene, danas plaćamo veliku cijenu. Cijena cestarine je ustvari samo mali dio onoga što plaćamo za autocestu jer iz cijene svake litre goriva koja se proda u RH, dio se direktno transferira autocestama. Ali to nije sve, i poslije toga su državne kompanije koje održavaju autoceste prezadužene pa država mora financirati i iz općeg proračuna.

Građani RH plaćaju autoceste koristili ih ili ne. Svaka osoba koja vozi neko prijevozno sredstvo svaki put kada plaća gorivo, plaća i autoceste, što u principu znači da netko tko u životu ne napravi ni metar po autocestama mora plaćati za njihovo korištenje. Čak i netko tko ne koristi ni autoceste niti vozi neko prijevozno sredstvo, opet plaća autoceste kroz opći proračun države jer država stalno pokriva dugove kompanija koje održavaju autoceste.

Sigurno nitko racionalan nikada ne bi pristao na takve uvjete, da plaća nešto što ne koristi, a kada i koristi, opet plaća dodatno za korištenje. To je sasvim suludo. Ali, tu upada ideologija našizma da ljude izmanipulira i uvjeri da prihvate takve iracionalne uvjete. I kao uvijek, kolektivistička ideologija je odigrala jako dobru ulogu u pacifikaciji masa i uvjeravanju da prihvate stvari koje im nisu u interesu.

Tako smo svjedoci da kada je zaključeno da su autoceste prezadužene, preskupe i prekorumpirane, pokrenuta je cijela inicijativa za obranu „našeg“, savršen primjer našizma slogana „Ne dajmo NAŠE autoceste!“. A iza cijele akcije su logično stajali oni koji su imali najviše koristi od lopovluka i nepotizma oko Hrvatskh autocesta, a to su sindikati radnika. Hrvatski sindikati su samo jedna od interesnih grupacija koja ima koristi od održavanja statusa quo u Hrvatskoj, i nipošto samo korisni idioti. Ne, sindikati savršeno dobro znaju da su oni dio struktura, tj. bar sindikalno vodstvo, a članovi sindikata su samo svojevrsni „psi sistema“ koji su za sitne privilegije i mogućnost sitne krađe spremni braniti elite koje kontroliraju sistem. To što time uništavaju budućnost vlastite djece je njima nebitno, jer su sposobni razmišljati samo kratkoročno.

Glavni argument ljudi koji su se protivili monetizaciji autocesta je bio da bi to poskupilo cestarine i oko toga su stvarali standardni folklor s plašenjem vanjskim neprijateljem (strancima), zlim kapitalistima (privatnici) i neoliberalizmom koji ima za cilj uništiti poštenog hrvatskog uhljeba, a to je nedopustivo. Istina je da bi i skuplje cestarine ustvari značile nižu cijenu koju bismo plaćali za autoceste jer ih više ne bismo plaćali kroz cijenu goriva i državni proračun. A najbitnije od svega, plaćali bismo ih samo kada bismo ih koristili i samo oni koji bi ih koristili, a ne svi bez obzira koristili ih ili ne.

Ali apologeti našizma su napravili svoje i izmanipulirali ljude da zatraže obustavu svih planova za monetizaciju, iako bi takvo što bilo na korist njima samima. Ali, kolektivističke ideologije su moćno oružje koje je relativno lako upotrijebiti za manipulaciju nekritičnim masama.

Ipak je objavljeno da će se cestarine povisiti, iako se ništa nije promijenilo od vremena kada su našisti pod sloganom „Ne damo NAŠE autoceste!“ zahtijevali prekidanje svih planova o monetizaciji upravo primarno s argumentom da će strani zli neoliberalni privatnici povisiti cestarine. Cestarine su povišene, a ostale su i trošarine za autoceste i državno saniranje dugova iz proračuna. Dolaskom privatnika, cestarine bi se možda povisile, ali bar bismo plaćali jeftinije gorivo jer je otprilike 10-ak posto cijene odlazi direktno za autoceste.

Oni koji su potpisivali peticiju „Ne damo NAŠE autoceste!“ se sigurno osjećaju glupo i prevareno, ali to ne mijenja ništa, kod sljedeće slične situacije će napraviti istu stvar. Konačni rezultat je taj da nitko nije imao koristi od akcije osim interesnih skupina koje su je organizirale i podržavale, a to su sindikati i određene političke strukture.

Ali nema veze, glavno da su NAŠE!