Postrojavanje dvadesetak ekstremnih desničara i njihov marš centrom Zagreba u nekoj normalnoj zemlji ne bi bio nikakav incident. Umjesto da iz toga napravimo pozitivnu priču, a to je činjenica da se na ovakve neonacističke skupove odazove tek par desetaka ljudi u jednom milijunskom gradu, naši su mediji već poslovično to pretvorili u "opasnost od desnog ekstremizma koji se širi Hrvatskom".

Dakle, dvadesetak ljudi u milijunskom gradu...I ako bolje pogledamo, vidjet ćemo da je riječ o uglavnom ostarjelim likovima koji nikome ne predstavljaju nekakvu prijetnju. Obučeni u crno i s plemenskim rekvizitima izgledaju smiješno pa zbilja jesu zaslužili popuniti novinske stupce, no može li se to nazvati nekakvom prijetnjom državi ili bilo kome? Nipošto! To je zapravo dokaz potopa ekstremne desnice u Hrvatskoj i jedne ideologije koja je konačno sahranjena. Ovaj je tužni marš bio zapravo pogreb i tako ga trebamo tretirati. Za veliku većinu građana Hrvatske, to je razlog za slavlje, a ne zabrinutost.

Međutim, ono što je mene ozbiljno zabrinulo, to je reakcija naše politike, države, oporbe, novinara...Previše puta slušam "Zašto im je policija uopće dozvolila da to rade?" i pozive da "državne institucije to sankcioniraju". Vođa A-HSP-a i organizator skupa Dražen Keleminec ponovno je završio u policiji i vjerojatno će biti kažnjen zbog narušavanja javnog reda i mira. To mu je zapravo jedini način da dođe u medije i dospije u naslove portala koji mu čine ogromnu uslugu. A ja se pitam: radi čega je priveden? Ne postoji zakon koji definira ustaški pozdrav kao poziv na mržnju.

Sama ta ideja kažnjavanja "govora mržnje" je prilično diskutabilna jer dvije različite osobe drukčije percipiraju taj pojam. Za nekoga je govor mržnje sve s čime se ne slaže. Takvi zakoni su jako opasni jer prepuštaju policijskim i pravosudnim djelatnicima da prema vlastitom sudu i subjektivnom osjećaju odlučuju o nečijem kažnjavanju.

Ako ćemo pričati o govoru mržnje, pitam se nije li puno gori govor mržnje bio kad je nedavno 24sata objavio video intervju s transrodnom osobom iz Zagreba, nakon čega je bilo na desetke javnih komentara gledatelja koji su pozivali na njeno ubojstvo, premlaćivanje itd. I to sve potpuno otvoreno, ljudi pozivaju na nečije ubojstvo uz svoju profilnu fotografiju i ime i prezime! Kad to napravi stotinjak ljudi, to je već ozbiljno. Po mome mišljenju, to bi bio govor mržnje puno prije Kleminčevog isticanja zastave ili pozdrava.

Ili, na primjer, kad mediji u naslov stave riječ "katolibani" aludirajući na katolike...Je li to govor mržnje? Ili kad netko objavi vijest o Željki Markić (bilo kakvu) pa se automatski u roku par minuta nađe najmanje stotinu komentara u kojima je čitatelji napadaju ad hominem i vrlo često vrijeđanjem njenog fizičkog izgleda. A sve samo zato što ne dijeli njihov svjetonazor! Nije li to govor mržnje?

Sve navedeno je po mom skromnom mišljenju daleko opasnije od nekolicine starih frajera koji pokušavaju privući malo medijske pozornosti. Na kraju krajeva, njihovo mahanje zastavama je politički stav. To je loš stav, to je stav koji je doživio poraz toliko puta u povijesti da ne trebamo o njegovim "kvalitetama" niti raspravljati. No, to je i dalje politički stav.

Svatko tko zagovara zabranu i kažnjavanje bilo kojeg političkog stava, svatko tko svoje neistomišljenike optužuje za govor mržnje samo zbog njihovog političkog stava - taj je zapravo borac protiv slobode govora i općenito protiv osobnih sloboda. Taj se ne može, dakle, nazvati liberalom ni pod "razno", pa čak ni "lijevim liberalom". Taj je zapravo ljubitelj totalitarizma, ne onog nacističkog, ali iz moga kuta svaki je totalitarni režim isto sranje.

Zato me ne brinu ovi desničarski ekstremisti, njih je sve manje. Brine me ekstremna ljevica kojoj ovakvi "marševi desničara" strahovito odgovaraju. Ekstremna ljevica na svoje skupove može okupiti daleko više ljudi, ekstremna ljevica nam sjedi i u Saboru. Lijevi ekstremizam je u porastu, a on nam, baš poput ekstremne desnice, također najavljuje zabrane, kažnjavanja, otimačinu. Jedina je razlika u tome što bi ekstremni desničari činili štetu onima koji su etnički drukčiji od njih, a ekstremni ljevičari bi činili štetu onima s drukčijim mišljenjem.